Nacional je tijekom ponedjeljka otkrio šokantne detalje koji u ogromnu aferu otuđivanja imovine iza pokojnog Alfreda Kerečina unose novi dramatičan zaplet. Još prije dvije godine, gotovo u tijeku opisane otimačine, pojavio se svjedok iz Kuvajta, poslovni čovjek Riyad Y Tarazi, koji je pokušao osporiti oporuku kojom je Tomislav Šoić iz Samobora, uz pomoć dvojice lažnih svjedoka, naslijedio imovinu pokojnog Alfreda Kerečina i potom stan u Boškovićevoj ulici u Zagrebu poklonio supruzi HDZ-ova odvjetnika Vladimira Terešaka. Taj svjedok podnio je kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, koje već dvije godine navodno radi na tom predmetu, ali još nije donijelo rješenje.

Tarazi je čovjek koji je platio grobno mjesto i sprovod Alfreda Kerečina na zagrebačkom groblju Miroševac, nakon što su ga navodni samoprozvani nasljednici ostavili da mjesec dana leži u mrtvačnici, a na sprovodu se nisu ni pojavili.

U kaznenoj prijavi protiv Kerečinova samoprozvanog formalnog nasljednika Tomislava Šoića i dvojice navodno lažnih svjedoka Dalibora Sumana i Pere Krizetića, Tarazi je detaljno opisao kako su oni, po njegovim tvrdnjama, na prevaru izveli “operaciju” sastavljanja navodne oporuke.

Bilo je to u ožujku 2020. godine, taman na početku lockdowna zbog pandemije koronavirusa. Alfred Kerečin, koji je inače imao zdravstvenih problema sa srcem i navodno je čekao na red za transplantaciju, bio je na liječenju u Klinici Magdalena u Krapinskim Toplicama, i to na odjelu intenzivne skrbi. Umro je dva ili tri dana nakon što je otpušten kući, bilo je to 24. ožujka 2020., a našla ga je spremačica kako leži u hodniku stana u kojem je živio s dvije mačke.

Riyad Y Tarazi bio je bliski prijatelj pokojnog Kerečina s kojim je imao i poslovne odnose te je Kerečin od njega, kako tvrdi, posudio novac za neke svoje poslovne akvizicije. Stoga je nakon njegove smrti došao u Zagreb, tu mu organizirao pokop i podmirio sve troškove u ukupnom iznosu nešto višem od 150 tisuća kuna, a zatim se prijavio i u ostavinski postupak iza Kerečina.

Međutim, ondje je saznao da se tijekom tog ostavinskog postupka iza pokojnog Alfreda Kerečina pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl.br. O-2296/20, Tomislav Šoić legitimirao kao osoba kojoj je Kerečin usmenom oporukom pred dvojicom svjedoka, Perom Križetićem i Daliborom Sumanom, navodno ostavio svu svoju imovinu.

Tada je doznao i kako su oni to sve formalno izveli.

Samo tri dana nakon Kerečinove smrti, 27. ožujka 2020., kod Javnog bilježnika Slavka Remenarića iz Samobora ovjerili su svoje potpise na izjavama u kojima u bitnom navode kako je Kerečin u njihovoj prisutnosti svu svoju imovinu usmenom oporukom ostavio Šoiću.

Odvjetnik Vladimir Terešak na upit Nacionala odgovorio je da nije vlasnik stana u Boškovićevoj 7 koji je pripadao Alfredu Kerečinu. Tehnički je vlasnica stana njegova supruga Sunčica Terešak, a on se upisao kao korisnik jer je s njom potpisao ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. FOTO: Emica Elvedji/PIXSELL

Šoić je u svojoj izjavi, koju je predočio sudu, naveo da ga je 18. ožujka 2020., dakle, šest dana prije smrti, Alfred Kerečin, kojeg u izjavi naziva svojim dugogodišnjim prijateljem, nazvao telefonom iz Klinike Magdalena u Krapinskim Toplicama rekavši “da se ne osjeća dobro” te ga zatražio da s dvojicom svjedoka dođe k njemu u bolnicu kako bi mu dao usmenu oporuku. Šoić je tvrdio da je na to pristao „zato što smo si dugi niz godina bili dobri“ te da je pozvao svoju dvojicu svjedoka da dođu u Krapinske Toplice. Šoić je potom prepričao kako su „svi troje zajedno otišli kod Alfreda Kerečina u bolnicu“ te da je Kerečin tom prilikom izjavio kako želi dati usmenu oporuku pred svjedocima „jer se loše osjeća” te je potom svjedocima potvrdio da svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavlja Tomislavu Šoiću.

Šoić zatim navodi da mu je 25. ožujka 2020. „javljeno“ kako je pok. Alfred Kerečin „nakon što je napustio bolnicu preminuo u Zagrebu“.

Iako su tvrdili da ih je Kerečin pozvao u bolnicu 18. ožujka, sva trojica protagonista navodne usmene oporuke tek su 27. ožujka – dakle, nakon Kerečinove smrti – ovjerila svoje potpise kod javnog bilježnika.

Na temelju tih izjava javni bilježnik Slavko Remenarić iz Samobora je istoga dana, 27. ožujka 2020., sastavio Zapisnik o predaji isprave – očitovanja posljednje volje na čuvanje te je potvrdio otpravak posl. br. 92/2020, DK-2/2020 pod posl. br. PU-92/2020, a u kojem je utvrdio postojanje navodne usmene oporuke te isto prijavio u Hrvatski upisnik oporuka.

Međutim, u kaznenoj prijavi koju je podnio godinu dana kasnije, Riyad Y Tarazi optužio ih je da su lagali. On je Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu detaljno elaborirao zašto smatra da Šoić i dvojica njegovih svjedoka 18. ožujka 2020. nikako nisu mogli pristupiti u Kliniku Magdalena, s obzirom na nespornu činjenicu da su tada na snazi bile restriktivne epidemiološke mjere zbog pandemije koronavirusa te je bio zabranjen ulazak u medicinske ustanove svima osim pacijentima i djelatnicima. Tražio je od DORH-a da se službenim putem od Klinike Magdalena iz Krapinskih Toplica zatraži evidencija ulazaka od 18. ožujka.

Istaknuo je da Tomislav Šoić u svojoj izjavi ne navodi tko mu je „javio“ da je pokojni Alfred Kerečin preminuo te da je potpuno neobjašnjivo tko bi mu i zašto to javio kada nije bio blizak prijatelj pokojnog Kerečina.

Kao dodatni razlog zbog kojeg se Šoiću ne može vjerovati, napisao je da on nije naveo ni s kojeg ga je telefonskog broja pokojni Alfred Kerečin nazvao, i to šest dana prije no što je preminuo.

Sumnjive su mu i same izjave osumnjičenika te tvrdi da je iz njihova sadržaja evidentno da ih nisu sastavljali ponaosob odnosno svaki za sebe, već da su izjave unaprijed pripremljene po jednakom obrascu i od iste osobe.

Ponovio je da je krajnje neuvjerljivo zašto bi oni te izjave ovjerili kod bilježnika tek 27. ožujka, dakle, tri dana nakon Kerečinove smrti, a punih devet dana nakon što ih je on navodno pozvao do svoje bolničke postelje, to jest zašto to nisu učinili istog ili barem sljedećeg dana nakon što je Kerečin pred njima navodno izrekao svoju usmenu oporuku.

Videosnimka iz ureda u Kuvajtu koju je Alfred Kerečin svojedobno poslao svom prijatelju Taraziju, koji je danas ogorčne načinom na koji su ljudi koji nisu imali doticaja s Kerečinom iskoristili pravne manevre i uz pomoć, kako se čini, lažnih svjedoka prigrabili njegovu veliku imovinu. FOTO: Nacional

Naime, kako tvrdi Tarazi, bilo bi logično da su to učinili istoga dana kad im je pokojni Alfred Kerečin navodno i izjavio svoju posljednju volju, dakle, 18. ožujka 2020., a ne tek nakon njegove smrti.

Dalje Tarazi tvrdi da Tomislav Šoić nije ni na koji način blisko povezan s Alfredom Kerečinom te je potpuno nevjerojatno da bi Alfred Kerečin šest dana prije smrti usmeno svu svoju imovinu ostavio njemu. Tim više što je Kerečin o svim svojim poslovima vodio bilješke i sve zapisivao, što je i logično s obzirom na to da se radilo o iznimno velikim iznosima i iskusnom poslovnom čovjeku.

Zbog svih tih okolnosti Tarazi je Općinskom državnom odvjetništvu naveo da je evidentno kako se u konkretnom slučaju radi o lažnim izjavama koje ne odgovaraju stvarnom stanju stvari, a na temelju kojih je Tomislav Šoić ishodio imenovanje sebe kao nasljednika iza pokojnog Alfreda Kerečina, čiju ostavinu čini imovina velikih razmjera, i time si osigurao stjecanje iznimne nepripadne materijalne koristi. Tarazi je istaknuo da Kerečin uopće nije poznavao dvojicu svjedoka koja su prisustvovala navodnom usmenom izricanju oporuke niti su oni poznavali njega.

Tarazi je naveo da je osobno razgovarao s Kerečinom nakon što je ovaj pušten iz Klinike Magdalena i da mu se požalio kako mu ondje nisu dopustili korištenje telefona s obzirom na to da je bio na intenzivnoj njezi. Zato zaključuje da Tomislav Šoić i njegovi svjedoci nikako nisu mogli posjetiti Kerečina, ne samo zbog epidemioloških mjera već i zbog činjenice da je ležao na intenzivnoj njezi.

Tarazi je naveo i broj telefona kojim se koristio Kerečin (broj je poznat redakciji Nacionala).

Nakon svega navedenog, a kako stoji u zapisniku sastavljenom kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu dana 15. 5. 2020. god. u ostavinskom postupku koji se vodi pod posl. br. O-2296/2020, Tomislav Šoić pristupio je na navedeno ročište te ondje dao nasljedničku izjavu kojom je temeljem navodne usmene oporuke prihvatio nasljedstvo iza pokojnog Alfreda Kerečina. Na istom tom ročištu sud je uskratio Tarazijevom odvjetniku pravo prisustvovanja raspravi.

Alfred Kerečin umro je sam u stanu s dvjema mačkama 24. ožujka 2020., a tri dana kasnije Tomislav Šoić donio je bilježniku na ovjeru izjave da je Kerečin 18. ožujka 2020. izrekao usmenu oporuku u Klinici Magdalena

Sud je, dakle, na tom ročištu rješenjem proglasio nevjerodostojnu oporuku važećom i sva Kerečinova imovina pripala je Šoiću.

Posebno je sporno što Sud u tom Rješenju uopće nije naveo iznose novčanih sredstava na pojedinim računima Alfreda Kerečina, već je samo naveo brojeve računa u pojedinim bankama.

Tarazi je DORH-u rekao da je, prema njegovim saznanjima, Kerečin raspolagao velikim novčanim iznosima, pa tako i posebno u Raiffeisen banci u kojoj je imao otvoren račun na koji je iz banke u Kuvajtu 2012. godine prenesen iznos od oko dva milijuna eura. Za taj račun navedeno je da se radi o ostavini, ali nije uopće utvrđeno koliko je novca u tom trenutku bilo na računu.

Da je i Šoić imao saznanja o tome da Kerečin raspolaže većim količinama novca, svjedoči i podatak da je i Šoić od Suda zahtijevao da se od FINA-e zatraže podaci o tome je li Kerečin imao i u drugim bankama otvorene račune te podatke o istima.

Sve to pokazuje da je riječ o imovini izuzetno velike vrijednosti koja čini naslijeđe iza pokojnog Alfreda Kerečina, a čiji pravi razmjeri ni nakon njegove smrti nisu bili u cijelosti utvrđeni.

Iz dokumentacije predane DORH-u vidi se još nešto.

Naime, u trenutku smrti Kerečin je živio u iznajmljenom stanu na Naumovcu, kod vlasnika M. B. (podaci poznati redakciji), i u tom je stanu 18. svibnja 2020. održan uviđaj u prisutnosti Tomislava Šoića. O tome je sastavljen i zapisnik iz kojeg se vidi da su u stanu uočeni znakovi pokušaja nasilnog ulaska, ali su se Tomislav Šoić i ostali prisutni suglasili da ‘’nema razloga za obavještavanje policije’’ te da se ‘’zaključuje da u stan nije provaljeno, odnosno, provala je ostala u pokušaju’’.

Grobno mjesto i sprovod Alfreda Kerečina platio je njegov prijatelj iz Kuvajta jer su ga takozvani nasljednici pustili da skoro mjesec dana leži u mrtvačnici, niti su platili pogreb niti su se na njemu pojavili

Zatim je Šoić samoinicijativno preuzeo obvezu pohraniti Mercedes Alfreda Kerečina u garažu u Samoboru na adresi Konšćica 96 b te su mu uručeni ključevi vozila i prometna dozvola. Šoić je ujedno imenovan čuvarem stvari do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka te je na upit suda samoinicijativno izjavio da će pokretnine iz tog stana biti pohranjene na adresi Konšćica 69 b u Samoboru.

Među predmetima u tom stanu pronađen je i snop ključeva s privjeskom na kojem je pisalo „office safe“, a za koje je Tomislav Šoić naveo da su vjerojatno ključevi sefa u stanu u Zagrebu na adresi Boškovićeva 7, onom istom stanu koji je Šoić, tri dana nakon što ga je pravomoćno naslijedio, poklonio supruzi Vladimira Terešaka.

Tarazi je iznio sumnju da se u navedenom sefu ili među drugim stvarima nalazila i prava oporuka Alfreda Kerečina, koju je Tomislav Šoić tako dobio priliku uništiti.

Naime, Tarazi je iznio podatak da je Alfred Kerečin s vlasnikom stana koji je unajmio imao sklopljen Ugovor o najmu i Dodatak ugovoru o najmu u kojem je bila popisana imovina koja je bila Kerečinovo vlasništvo te da je u posebnoj odredbi Dodatka bilo izričito navedeno da imovinu koja je vlasništvo Alfreda Kerečina isti može u bilo kojem trenutku iznijeti iz predmetnog stana ili, u slučaju smrti, istu ostaviti nasljednicima koje je Alfred Kerečin spomenuo u svojoj oporuci.

Tarazi također postavlja pitanje zašto Tomislav Šoić, kao navodni nasljednik, nije Alfredu Kerečinu osigurao grobno mjesto i pogreb ako su bili toliko dobri prijatelji, već je to umjesto njega učinio on – Tarazi.

Za troškove grobnog mjesta i sprovoda na zagrebačkom groblju Miroševac Kerečinov prijatelj platio je oko 147 tisuća kuna, a na sprovodu je bilo tek petero, šestero njegovih najbližih prijatelja. FOTO: Nacional

Zato je Tarazi od DORH-a tražio da nadležnom sudu predloži donošenje rješenja kojim će se FINA-i i svim bankama zabraniti raspolaganje svim novčanim sredstvima koja su položena na račune i štedne uloge koji su glasili na pokojnog Alfreda Kerečina, kao i zabraniti raspolaganje nekretninama koje su bile u vlasništvu pokojnog Kerečina te naložiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu prekid daljnjeg vođenja ostavinskog postupka iza pokojnog Kerečina koji se vodio pod poslovnim brojem O-2296/30.

Zašto DORH i nadležne institucije nisu odmah djelovali kako bi spriječili takvu očitu manipulaciju i prevaru, nije poznato.

Nacional je razgovarao s dvojicom svjedoka koja su potvrdila da je upravo Tarazi organizirao Kerečinov sprovod.

Jedan od tih svjedoka bio je i kućni prijatelj Alfreda Kerečina te tvrdi da je on imao kolekciju izuzetno skupih satova koja se mogla procijeniti na više milijuna eura. Tvrdi da je jedan od tih satova pripadao jednom pokojnom kuvajtskom emiru i da je samo taj jedan sat vrijedio milijun eura.

Tarazi je u svojoj prijavi naveo da je bio dugogodišnji vrlo blizak prijatelj, poslovni suradnik, ali i liječnik Alfreda Kerečina, jer je po zanimanju liječnik. Nakon što je Alfred Kerečin preminuo, a s obzirom na činjenicu da se nitko od njegove obitelji nije ni pokušao pobrinuti za njegov pogreb, kao dugogodišnji prijatelj podmirio je sve troškove pogreba i osigurao grobno mjesto. U tu svrhu uplatio je na račun Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Gradska groblja, iznos od 134.140,00 kn, koji se odnosi na grobno mjesto, cijenu usluge za održavanje groblja, grobnicu i državnu taksu. Za direktne troškove pogreba uplatio je Gradskim grobljima 2.125,79 kn za troškove pogreba te iznos od 11.058,10 kn za lijes. Dakle, ukupno je uplatio 147.323,89 kn za troškove pogreba Alfreda Kerečina, koji je održan 17. travnja 2020. u 10 sati na groblju Miroševac – dakle, skoro mjesec dana nakon što je čovjek preminuo. U ponedjeljak, 17. travnja, navršile su se točno tri godine od tog pogreba.

Tarazi tvrdi da je Kerečinu, a s obzirom na njihovo dugogodišnje prijateljstvo i poslovnu suradnju, za života pozajmio iznos od cca 200.000 kuvajtskih dinara, što u kunskoj protuvrijednosti iznosi oko 4.500.000,00 kn. Alfred Kerečin bio je osnivač trgovačkog društva Al Kuwait and Croatia, sa sjedištem u Kuvajtu gdje je i poslovalo.

Stan u Boškovićevoj 7 u Zagrebu koji je temeljem izjava lažnih svjedoka najprije naslijedio Tomislav Šoić i potom ga tri dana kasnije poklonio Sunčici Terešak, supruzi HDZ-ova odvjetnika Terešaka. FOTO: Nacional

Na temelju osobnih i poslovnih odnosa s Tarazijem te u svrhu povrata pozajmljenih mu sredstava, Kerečin je 14. prosinca 2010. u Ministarstvu uprave Države Kuvajt, Upravi za ovjere, dao pisanu i ovjerenu „Izjavu o prijenosu prava s posebnom službenom punomoći“.

Tom izjavom Kerečin je na Tarazija prenio dio svog prava potraživanja u iznosu od 200.000 kuvajtskih dinara (KD), a koje je proizišlo iz određene pravomoćne kuvajtske sudske presude. Alfred Kerečin tu je izjavu, kako tvrdi Tarazi, dao kao osiguranje da će mu vratiti dug koji je imao prema njemu. Slijedom te izjave i punomoći Tarazi smatra da je stekao pravo naplatiti se od trgovačkog društva u vlasništvu pokojnog Alfreda Kerečina.

Međutim, kako je to trgovačko društvo ostalo bez financijskih sredstava te je u postupku likvidacije, nije se mogao naplatiti. Zato je Kerečin usmeno Taraziju naveo da će mu taj dug podmiriti za života na drugi način ili pisanom oporukom u slučaju da za života to ne uspije učiniti.

S obzirom na sve to, Tarazi se kao Kerečinov vjerovnik 15. svibnja 2020. pojavio na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu i podnio prijedlog za odvajanje ostavine. Međutim, rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. O-2296/20-33 od 17. lipnja 2020. njegov je prijedlog odbijen. Navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici posl. br. Gž-1069/2020-2 od 11. studenog 2020.

Upravo tijekom vođenja tog ostavinskog postupka Tarazi je saznao sve okolnosti pod kojima je Kerečinovu imovinu ugrabio Tomislav Šoić, za kojeg tvrdi da je, kao i svjedoci, lagao o navodnoj usmenoj oporuci. Jedino je sada pitanje je li i Alfred Kerečin govorio Riyadu Y Taraziju punu istinu o svojoj oporuci kojom mu je trebao priznati pravo na povrat duga. No to je za pravosudni epilog cijele ove situacije najmanje bitno, jer kad se sagledaju vremenski redoslijed zbivanja i sve ostale činjenice, pitanje je samo zašto je DORH tako dugo čekao s istragom. A na to pitanje, do zaključenja ovog broja Nacionala, ni od DORH-a ni od Općinskog državnog odvjetništva nismo dobili odgovor.