Pisac Branko Ćopić, nadahnuti pripovjedač, tvorac zanimljivih i upečatljivih likova i događaja koji je pisao svježim, sočnim i slikovitim jezikom, rođen je 1. siječnja 1915. godine.

Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a u Narodnooslobodilačkom ratu sudjelovao je od 1941. godine. Ćopić je počeo pisati još kao učenik učiteljske škole i prije Drugog svjetskog rata objavio je zbirke pripovijedaka “Pod Grmečom”, “Borci i bjegunci” i “Planinci”. Njegova prozna djela su prožeta lirikom, živopisnim realističkim slikanjem života na selu, poznavanjem mentaliteta i psihologije ljudi Grmeča i Podgrmečja, njegovog zavičaja, te vedrinom i vitalnošću duha.

Napisao je veći broj knjiga za djecu. Posljednjom zbirkom pripovijedaka “Bašta sljezove boje”, za koju je dobio Njegoševu nagradu, Ćopić se predstavio se kao pisac izuzetne misaonosti i stila, ali i kao razočarani čovjek obuzet melankolijom i sumornim slutnjama, posebno u uvodu knjige u kojem piše o strepnji od “crnih konjanika” – ubojica španjolskog pjesnika Federica Garcie Lorce. To kao da je nagovijestilo njegovo samoubojstvo. Jedan od najčitanijih pisaca naših prostora ubio se početkom proljeća 1984. godine skočivši s mosta u Beogradu.