Zagrebački arhitekt i urbanist Borislav Doklestić govori o svom umjetničkom prijedlogu revitalizacije Tratinske i Nove ceste na području Trešnjevke, koji je izložio u CZK-u Trešnjevka

Arhitekt Borislav Doklestić svakog dana hoda Tratinskom i Novom cestom na zagrebačkoj Trešnjevci. Pritom je uvidio jedan ne tako malen problem – nije mu opće ugodno šetati se tim ulicama. Pješački prostor je malen, zelenila skoro pa da i nema te kolone auta i tramvaji mu zuje odmah pokraj uha. Mislio si je da možda to može i promijeniti. Svoje znanje urbanizma povezao je s umjetnošću i otvorio izložbu „Tratinska – život ulice“ u Centru za kulturu Trešnjevka kod Parka stara Trešnjevka.

Tehnikom koja graniči s fotomontažom – skiciranjem po fotografijama ulica – na izložbi koja je besplatno otvorena za sve posjetitelj do 7. listopada, Doklestić je prikazao svoju viziju ovih dviju trešnjevačkih ulica. Preko kolničkih traka precrtani su drvoredi i široke pješačke staze popunjene građanima. Sivilo Tratinske i Nove ceste prekriveno je debelim slojevima zelenila. Ne radi se samo o izlaganju umjetničkog rada, već i o slanju jedne direktne i konkretne poruke.

„Ambicije nisu naravno samo izlaganje crteža uz pomoć novih tehnologija, iako je i to bio izazov – posebno mogućnost da se na istom prikazu pokaže i postojeće stanje i novi prijedlog. Na izvjestan način je to bio pionirski posao. Tema moje izložbe je bitno vraćanje grada pješaku i kako sam naslov izložbe sugerira vraćanje života ulici. Ulici koja je danas i već dugi niz godina pretvorena u longitudinalnu garažu s autima na pločnicima. Od profila ulice širine od otprilike 20 metara je pješaku ostavljeno na nekim dijelovima ulice ni 2 metra. Ostali dio ulice koriste automobili – parkirani i u vožnji i… tramvaj“, kaže Borislav Doklestić na početku razgovora za Zagreb News.

Doklestić želi „ponuditi ulicu pješaku“ – omogućiti mu ugodnu šetnju i boravak u ulici. Parkirani automobili su uklonjeni, a tramvajska pruga na sjevernoj strani premještena je uz južnu prugu u Tratinskoj ulici, dok su kod Nove ceste smanjene kolne površine. Bit je u tome da te dvije „ceste“ postanu „ulice“. Oslobođeni prostor ponovno se vraća pješaku. Oba prijedloga pretpostavljaju ozelenjivanje ulica kao bitan ekološki iskorak i korekciju deficita zelenila u kvartu.

„Neposredan povod je bio i život ulice koji se odvijao ispred ‘Čuvara knjiga’ – jedinog mjesta na potezu ulice gdje se i usprkos nemogućim uvjetima – parkiranim automobilima na pločniku – odvijalo druženje, susret i ćaskanje… okupljanje. I to ispred potpuno nekomercijalnog sadržaja ulice – spremišta knjiga. Poželio sam, barem crtežom, ponuditi im bolji okoliš! Redizajn Tratinske ulice je zasigurno složeni gradski projekt i traži značajne intervencije ne samo na potezu ulice. Jako je bitno osigurati parkiranje za automobile stanovnika ulice. Prema prijedlogu spomenutog projekta od prije 15 godina, parkiranje – garaža za stanovnike Tratinske bi se trebala osigurati na mjestu javnog parkinga iza Tehničkog muzeja. Osim teme parkinga, Grad bi trebao kontrolirati i nova događanja u ulici. Za očekivati je u uređenom javnom okolišu i interes za ponovnim otvaranjem velikog broja zapuštenih lokala. Grad bi trebao stimulirati sadržaje koji su bitni za stanovnike kvarta i to od kulture do uslužnih djelatnosti i opskrbe“, navodi Doklestić.

Još prije 15 godina, kada je Borislav Doklestić bio zaposlen u Gradskom uredu za strategijsko planiranje i razvoj, Grad Zagreb je već, na čelu s Milanom Bandićem, pokazivao interes prema Doklestićevim idejama za revitalizaciju Trešnjevke. I tada i danas svjestan je da je preobrazba ovih dviju cesta zahtjevan i skup projekt. Dapače, trenutna gradska vlast veliki naglasak stavlja na kretanje prema „zelenijoj“ organizaciji javnog prostora. Alternativni načini kretanja građana – javnni prijevoz, biciklizam i pješačenje – vodeće su linije takve organizacije.

Doklestić u svojem prijedlogu nije izbacio automobilski promet – on je „umiren i na reduciranim površinama“. Njemu je ključan dizajn kolnih površina kako bi njime uspio naglasiti „prioritetno pješački karakter“ tog dijela grada. Ipak, ovakvim prijedlogom ne želi poslati nikakvu „ideološku poruku“, već samo odgovor na zapuštenost jednog dijela Zagreba i poticaj da grad bude atraktivan i izvan samog centra. Ljubljana je idejno identičnu reorganizaciju izvela u manje od dva desetljeća.

„Ljubljana je odradila vrlo ambiciozan i uspješan projekt i naravno da sam uvjeren da je i Zagreb to u stanju, ali s drukčijim ustrojem Grada. Ljubljana, kao i drugi europski gradovi, za realizaciju složenog gradskog projekta – a svaka rehabilitacija kvarta je složeni projekt – imala je značajnu ekipu multidisciplinarnih stručnjaka koji su vodili projekt obnove grada. To nisu odrađivali uredi za ‘ovo i ono’ koji zaprimaju zahtjeve privatnih poduzetnika i na njih odgovaraju za gradnju od parcele do parcele, ili u najboljem slučaju organiziraju realizaciju nekog javnog projekta ili gradnju infrastrukture, opet u pravilu na zahtjev i za potrebu privatnog poduzetnika. To je realnost Zagreba. Složeni projekti koji traže sudjelovanje građana, pripremu zemljišta, okupljanje privatnog i javnog interesa i konačno realizaciju projekta koji nije samo zgrada nego i bitno uređivanje javnog prostora grada, nemaju adekvatni organizacijski odgovor u Zagrebu danas. Grad se svojim ustrojem i pored raznih zavoda za planiranje grada pojavljuje kao pasivni dionik i promatrač događanja u prostoru, a ne kao grad poduzetnik, što je zahtjev svakog gradskog projekta“, zaključio je Borislav Doklestić.