Hrvatska modna scena, unatoč svim poteškoćama, itekako je aktivna, a u prilog tome govori i najava prve sezone hrvatske modne platforme „Atelier“, koja će biti predstavljena 12. i 13. svibnja u Atriju Klovićevih dvora u Zagrebu. Modne revije kao način predstavljanja modnih kolekcija u Hrvatskoj postale su gotovo pa iznimka. Upravo to bio je motiv nastanka projekta „Atelier“ kao odgovora na pitanje koliko su zapravo i dizajnerima i ljubiteljima mode važna predstavljanja modnih kolekcija uživo.

Projektu su se priključila brojna poznata dizajnerska imena koja godinama djeluju na hrvatskoj modnoj sceni pa će tako svoje nove kolekcije u Klovićevim dvorima prvoga dana, 12. svibnja, predstaviti Boudoir, Jet Lag, Bite My Style, Martina Herak i Unaesthetik, sljedećeg dana Ivica Skoko, Delight, hrvatsko srpski brand Steven Dockman i Luka Grubišić, a organizatori su pripremili i iznenađenje iz susjedne Italije. Antonella Ušić Gotovac, kreativna direktorica „Ateliera“, o novom je modnom događanju rekla: „Nadamo se da ćemo upravo ovim događanjem vratiti sjaj hrvatskoj modnoj sceni kakav i zaslužuje. Iznimno smo ponosni što nam se priključio velik broj renomiranih dizajnera koji godinama djeluju na našim prostorima te vjerujemo da ćemo uz pomoć vrhunskog tima koji se priključio projektu opravdati povjerenje dizajnera, ali i javnosti, te stvoriti platformu koja će kroz godine graditi tradiciju, okupljati poznata, ali i nova, mlada imena i ostaviti veliki trag u modnom svijetu.“

Kampanja je inspirirana crvenom bojom koja simbolizira Toscanu, a zaštitno lice je Pavla Predović iz agencije Talia Model. Kampanja je snimljena pod kreativnim vodstvom Antonelle Ušić Gotovac i Slađane Divjak, stilistice i casting direktorice projekta.

Pavla Predović je zaštitno lice kampanje novog modnog događanja Atelier

U sklopu projekta „Atelier“ modni dizajner Boris Pavlin predstavit će novu kolekciju dosad neviđenih modela haljina, a očekuje nas i izložba živih lutaka kroz koju će predstaviti brend ručno rađenih torbica Borshetta.

Boris Pavlin je 2000. diplomirao na prestižnom milanskom Istituto Marangoni, na postdiplomskom studiju, a 2004. vratio se u Hrvatsku gdje je osnovao vlastiti brend i dizajnerski studio. Godine 2005. predstavlja svoju prvu kolekciju na Cro-a-Porteru, a već 2006. osvaja nagradu Hrvatski modni Oscar za najbolju dizajnersku kolekciju godine. Iduće godine Pavlin je dizajnirao i predstavio prvu kolekciju vjenčanica, po čemu je danas iznimno cijenjen i poznat. Godine 2010. Pavlin potpuno prelazi na artizansku izradu haljina prema postulatima visoke mode i francuskog couturea te kreira jedinstvenu vjenčanicu u suradnji s lepoglavskim čipkaricama, kao središnji eksponat lepoglavskog Muzeja čipke. Dvije godine poslije retrospektiva dotadašnjeg Pavlinova rada prikazana je na velikoj izložbi haljina u muzejskom prostoru Marton u Zagrebu, a 2013. otvara zagrebački showroom u Mesničkoj ulici.

U intervjuu za Nacional Boris Pavlin predstavlja novu kolekciju i govori o svojim počecima, modnoj sceni i budućnosti modnog dizajna.

NACIONAL: U svibnju će biti organiziran posve novi tjedan mode u Zagrebu, zapravo dvodnevno modno događanje, koliko je to važno, posebno zbog činjenice da se od prijašnjih nekoliko tjedana mode nijedan više ne održava?

Primijenjene umjetnosti, pa tako i moda, esencijalni su dio svakog nacionalnog identiteta. U doba gotovo stopostotnog globalizma lako je zaboraviti da vrlo često živimo tuđe živote preslikane na svoju adresu. Tjedni mode, baš kao i sva druga događanja koja promiču originalnu kreativnu misao i proizvode, uistinu su vrijedan dio naše kulture i trebali bismo ih njegovati s razumijevanjem. Bez vlastitog kreativnog identiteta u konačnici postajemo samo bezlični satelit gospodarski većih i snažnijih kultura.

NACIONAL: Koji su, prema vašemu mišljenju, razlozi za nepostojanje tjedana mode, za postupno gašenje tog biznisa? Koliko ste to osjetili vi dizajneri?

Vjerujem da je glavni razlog gašenja tjedana mode u Hrvatskoj prvenstveno suluda inflacija tih istih događanja početkom 2010-ih. Nakon rasta popularnosti Cro-à-Portera, koji je postavio temelje za nešto što bismo uopće mogli nazvati tjednom mode u Hrvatskoj, novi slični koncepti počeli su nicati na gotovo mjesečnoj razini. U jednom trenutku gotovo svaki veći gradić imao je nekakvu svoju verziju „modnog eventa”, a u Zagrebu su bila čak četiri, što je dovelo do medijskog zasićenja, gubitka interesa te na kraju i gubitka velikih sponzora koji su gurali ta događanja.

Činjenica je da ni puno veće države od Hrvatske ne odstupaju od formule jednog velikog modnog događanja po sezoni, koji predstavlja sve relevantne dizajnere u toj sredini, ono što poznajemo pod imenom tjedan mode – jer to je pristup koji funkcionira. Publici predstavljate selekciju najboljih u kratkom periodu na koji se čeka mjesecima, a kod nas se to, nažalost, pretvorilo u mjesečni prvi pljesak, bez ikakvih kriterija i smisla izvan lova na sponzorstva. Izumiranje takvog tipa funkcioniranja mode u Hrvatskoj bilo mi je olakšanje i mislim da je bio potreban svojevrstan reset.

Grupne revije više nisu za mene, a i sam klasičan način predstavljanja modela na catwalku nije idealan za tip odjeće koju stvaram. To su komadi koji se ručno izrađuju tjednima’

NACIONAL: Sve je više dizajnera koji svoje revije organiziraju samostalno, kakvo je vaše mišljenje o tome?

U pravilu, više nisam zainteresiran za grupne revije, one su prvenstveno platforma za predstavljanje mlađih i još neetabliranih dizajnera, bez izgrađene publike i interesa medija. I kao takve su idealne, služe svojoj svrsi i jako ih cijenim, jer i sam sam tako započeo s radom u Hrvatskoj. Tu kao mladi dizajner nemate kontrolu nad prezentacijom svoje kolekcije i primorani ste svoju kreativnu viziju prikloniti kolektivnom eventu. Zauzvrat dobivate medijski prostor te vas publika polako upoznaje, što je izrazito bitno.

No, s druge strane, individualne revije su nešto što savršeno dobro može funkcionirati u sklopu tjedna mode, a gubi svoj smisao izvan njega. Postavljanjem samostalne revije na neki proizvoljni datum izuzimate se iz agregata ideja i trendova predstavljenih za aktualnu sezonu i zatvarate se u mjehur vlastitog ega, bez mogućnosti da se vaš rad uspoređuje s drugima. Tu ne treba zapravo previše pametovati i jednostavno treba slijediti koncept koji funkcionira u ostatku modnog svijeta već desetljećima.

NACIONAL: Vrlo je zanimljivo to što vi na ovom događanju svoju novu kolekciju nećete predstaviti revijom već izložbom, kako je došlo do toga? Ne vidi se to često. Kako će to izgledati?

Kao što rekoh, grupne revije više nisu za mene, a i sam klasičan način predstavljanja modela na catwalku nije idealan za tip odjeće koju stvaram. Radi se o komadima koji se ručno izrađuju tjednima te je svaki detalj bitan i vrijedan pažnje. A prezentacija takvog slow fashiona zapravo najbolje funkcionira na način u kojem sami određujete koliko ćete vremena provesti ispred jedne haljine promatrajući je izbliza. Bilo to deset sekundi ili deset minuta.

NACIONAL: Kako biste opisali svoju novu kolekciju? Na što ste stavili fokus, što odražavaju modeli?

Kolekcija za 2022. „Celeste“ igranje je slojevitom transparentnosti, svojevrsno odijevanje tijela u oblake ili proljetno nebo. Nijanse plave, od jedva zamjetnih do dominantnih, protkane srebrom na bijelom svilenom organdiju. Nit vodilja bila je mekoća i svojevrsna likvifikacija tkanina koje izgledaju rasplinuto ili razliveno na silueti ženskog tijela.

Revije Borisa Pavlina na Cro-a-Porteru u jesen 2011. i u proljeće 2012. godine. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Zašto ste se odlučili posvetili baš modnom biznisu, kako je kod vas sve to počelo, kad ste se zainteresirali za modu?

Mogli bismo reći da se to dogodilo zbog bake, koja je imala svoju malu krojačku radionicu dok sam bio klinac, no zapravo sam kroz cijelo školovanje tražio nekakav kreativni ventil, nešto fantastično dinamično čime bih se bavio. Isprva sam mislio da će to biti arhitektura. No ona je spora i precizna, poput mastodonta, proces koji traje mjesecima, ponekad čak godinama prije nego vaše ideje postanu stvarnost. I onda sam otkrio modu, koja je živjela u kreativnom dahu, počeo proučavati velika imena dizajna druge polovice dvadesetog stoljeća – i zaljubio se.

NACIONAL: Kakva je bila modna scena u Hrvatskoj kada ste počinjali, a kakvom je vidite sada?

Uz ogradu da svi gledamo svoje početke kroz prizmu pozitivnih sjećanja, sredina 2000-ih je u Hrvatskoj vjerojatno bila idealno vrijeme za ulazak u svijet dizajna i mode. Količina pozitivne energije i entuzijazma koja je pratila svaki projekt bila je gotovo nemjerljiva. Danas je sve puno više cinično i umorno, djelomično zbog „cringe kulture“ i elitizma koji vladaju modom zadnjih nekoliko godina, djelomično zbog opće apatije društva. Moda je sve manje zabavna ili lijepa, sve više samo status ili obaveza.

NACIONAL: Prisjetite se svojih početaka, koliko je bilo teško osnovati brend i početi stvarati nešto s, u početku, nesigurnom budućnosti?

Ja sam na neki način imao sigurnosni padobran. U hrvatsku modu sam došao na svojevrsni odmor, zasićen radom u Italiji i ako stvari ne bi krenule po mom, uvijek sam imao opciju povratka u Milano. No eto, još sam tu, što valjda znači da stvari barem koliko toliko idu po mom.

Sami počeci bili su više zbunjujući nego teški. Došao sam s točno posloženom slikom kako funkcionira modna industrija i koja je moja uloga kao dizajnera u njoj i onda sam to u Zagrebu morao preokrenuti naglavačke i početi improvizirati i graditi ispočetka i bez iskustva.

NACIONAL: Sigurno je pandemija utjecala na vaš rad, što je bio najveći izazov u poslovanju?

Činjenica da smo zapravo dvije godine hibernirali, naši prihodi su doslovno bili prepolovljeni, uobičajeni način rada se radikalno promijenio, morali smo postati znatno fleksibilniji s terminima i vremenom izrade, jer zapravo nitko nije znao kada će koja haljina biti isporučena. S druge strane, imali smo vremena za bavljenje tehnikama koje dotad jednostavno nismo stizali isprobati te u 2021. izraditi neke zbilja zanimljive modele.

NACIONAL: Koliko je ta kriza djelovala na vašu kreativnost? Je li se u vama, kao mnogima, probudila neka nova energija, jeste li otvorili neke nove vidike?

Zadnje dvije godine bile su svojevrsni „rollercoaster“ uspona i padova, kao i kod većine ljudi, pretpostavljam, od anksioznosti do hiperproduktivnosti, od depresije do euforije. Uglavnom, ne bih to ponovio, hvala.

NACIONAL: Kako radite kolekciju? Čime se najviše vodite, postoji li neka ideja koja se odražava na sve modele ili svaki model živi svoj život? Kako nastaje neki vaš model?

Uvijek postoji neka kreativna okosnica, svojevrsna kralježnica kolekcije kojom se počinje – skup ideja, boja, tekstura. I ona se formira u koncept, nekoliko haljina koje čine početak kreativnog procesa. Kada razmišljajući o njima dođem do imena kolekcije, stvari su već poprilično spremne na linearnu progresiju modela za modelom. Istovremeno stvaram haljine i priče. Svaka ima svoje poglavlje, svoju temu, no dio su cjelovitog narativa kolekcije.

NACIONAL: Imate, naravno, prepoznatljiv stil i način rada, ali je li se vaš stil mijenjao tijekom gotovo dva desetljeća rada?

Vjerujem da je svaka nova kolekcija, zapravo svaki novi model, svojevrsna evolucija tehničkog znanja, a time i stila. Iako je osnovna estetika rada nešto što dizajner teško može promijeniti, ta estetika raste i razvija se s vremenom i iskustvom. Moj pristup dizajnu danas je daleko kompleksniji od onog s kojim sam počeo, baš kao i odjeća koju stvaram.

NACIONAL: Tko su vaše klijentice? Imate mnogo klijentica iz inozemstva, zbog pandemije se sigurno poremetio rad zbog putovanja i platnog prometa, pošiljaka i sličnog?

Da, 2019. gotovo trećina naših klijentica bila je iz inozemstva, to se gotovo preko noći promijenilo i tek sada se pomalo vraća u normalu. Ima nešto ushićujuće u činjenici da je netko mogao odabrati bilo koju haljinu u Parizu, Londonu ili Stockholmu, ali da je umjesto toga ta žena kupila avionsku kartu, došla u Zagreb i odabrala vas.

NACIONAL: Što danas znači biti modni dizajner? Nekad su zaista stvarali trendove, postavljali neka pravila koja su se slijepo slijedila. Danas je to posve druga priča, individualnost je jača nego ikada pa sigurno nije zaobišla ni modni svijet?

Živimo u svijetu trendova od 15 sekundi, koji poput videa na TikToku buknu i nestanu bez da ostave ikakav stvaran trag. Individualizam, osobito u modi, postao je uniformno dobro, u kojem je se gotovo religiozno kopira nešto što je tog tjedna „edgy“ i „cool“. Time potpuno gubeći smisao individualizma. Živimo u konzumerističkom svijetu u kojemu nas svake minute bombardiraju oglasima kako trebamo izgledati, što trebamo raditi i kako biti što sličniji tom idealnom marketinškom modelu. Nekada su dizajneri stvarali trendove – no ti trendovi su prvenstveno bili siluete, inspiracija bojama ili uzorcima i neka vrsta polupraznog platna koje ste mogli učiniti svojim. I ti trendovi su trajali sezonama. Danas korporacije vladaju trendovima puno čvršćim stiskom – znate točno koji model tenisica morate kupiti da biste bili u trendu, točno koju jaknu i točno koju suknju – tu nema mjesta improvizaciji ni personalizaciji. A najgore je što je rok trajanja tih must-have komada nekoliko tjedana prije nego što se pojave novi, „bolji“ must have komadi. Možemo si lagati koliko želimo, ali stvarna individualnost u modi odavno ne postoji.

NACIONAL: Možemo li modni dizajn i modu povezati s tekstilnom industrijom, koja je u velikim problemima već skoro tri desetljeća. Kako komentirate Kamensko, DTR, MTČ, sve te konfekcije koje se danas pomalo vraćaju?

Mogu se samo nadati da su naučili iz svojih grešaka. Modu prvenstveno prodaje kvalitetan dizajn, a on se u hrvatskoj tekstilnoj industriji zanemarivao od početka 90-ih nauštrb „loan poslova“ za druge. Svi znamo kako je to završilo.

Hrvatska je imala izrazito snažan tekstilni sektor, a koliko ga je uopće moguće revitalizirati danas, gotovo 25 godina nakon što je devastiran, zapravo je ključno pitanje. Toplo se nadam da barem djelomično jest.

Jedna od haljina koju će pavlin izložiti na novom modnom događanju, Atelieru. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO