Boris Johnson: Rječit političar s ‘trampijanskim’ pristupom istini

Onima koji ga poštuju, on je iskusan političar, intelektualac. Drugima je klaun i karijeristički kameleon.

Ove potonje osobine neodoljivo navode na usporedbe s Donaldom Trumpom.

Britanski premijer Boris Johnson, prostodušan i gafovima sklon bivši ministar vanjskih poslova i londonski gradonačelnik, dijeli više nego jednu osobinu s američkim predsjednikom.

Epitet “britanski Trump” sve se češće veže uz njega, nerijetko s rezignacijom.

Trumpu se usporedba sviđa i Johnsona zove prijateljem i pobjednikom.

Bizarna scena iz kampanje za izbor čelnika konzervativne stranke u srpnju oslikava Johnsonovo neograničeno samopouzdanje, dovitljivost i prezir prema istini.

Pred članovima stranke mahao je dimljenom haringom u pakiranju s ledom kako bi pokazao navodne troškove europskih pravila u pakiranju hrane.

Bruxelles je brzo dokazao da Johnson ne govori istinu, ali takvi detalji njega ne zabrinjavaju.

Njegova samouvjerenost i intelektualna taština iskovani su izvrsnim obrazovanjem kojim se uzdigao do jednog od najboljih studenata Etona, slavnog britanskog koledža, i predsjednika čuvenog debatnog društva na Oxfordu.

Usporedbe s Trumpom prestaju kada Johnson počne koristiti svoju literarnu elokvenciju i citirati europske klasike ili Winstona Churchilla.

Snažna glasa, besprijekorna naglaska i razbarušene plave kose, Johsnon je nadaleko prepoznatljiv.

Čovjek koji obećava da će konačno provesti brexit rođen je kao Alexander Boris de Pfeffel Johnson u lipnju 1964. u New Yorku. Prije odlaska na Eton i Oxford, uživao je u privilegiranom djetinjstvu.

Preteča ‘fake newsa’

Prije ulaska u politiku stekao je ime u novinarstvu. The Times mu je dao otkaz 1988. pošto je izmislio citat jednom znanstveniku. Kasnije je priznao da mu je to bila najveća pogreška.

Potom je izvještavao iz Bruxellesa za The Telegraph i podigao mnoge obrve svojim živopisnim pisanjem.

Pascal Lamy, glavni savjetnik predsjednika Europske komisije Jacquesa Delorsa 90-ih godina, kazao je da je Johnson “tada radio ono što će 30 godina kasnije biti proglašeno ‘fake newsom’ i provokacijama”.

Unatoč sumnjama, Johnson je stekao ugled hrabrim i šaljivim pisanjem što mu je nakon povratka u London privrijedilo odličan posao u Spectatoru.

Još kao novinar urednik toga prokonzervativnog lista, Johnson se kao kandidat konzervativaca natjecao na parlamentarnim izborima 2001. i osvojio mandat u izbornoj jedinici Henley.

Zastupnik je bio do 2008. kada je osvojio srca Londončana i pobijedio na izborima za gradonačelnika.

U parlament se vratio 2015. i bio jedan od najglasnijih konzervativaca u referendumskoj kampanji za napuštanje EU-a, suprotno željama tadašnjeg stranačkog čelnika i premijera Davida Camerona, i pripomogao da se tankom većinom izglasa brexit.

U kampanji ga se kritiziralo da potpiruje protuimiracijske osjećaje i iznosi sulude tvrdnje o tome koliko bi Britanija mogla uštedjeti ako prestane s financijskim doprinosima Bruxellesu.

Lepet u golubarniku

Bivši premijer Cameron, koji s Johnsonom dijeli obrazovanje na Etonu i Oxfordu, u nedavno objavljenim memoarima napisao je da je Johnson podržao brexit 2016. samo zato jer će mu to pomoći u političkoj karijeri.

Johnson je bio i žestok protivnik sporazuma o brexitu koji je s Bruxellesom dogovorila njegova prethodnica Theresa May.

Postao je “veleposlanik za doba populističkog izvrtanja istine”, smatra Cameron.

Nedavno je izjavio da mu je hobi da od drvenih kutija za vino izrađuje makete autobusa, a mnogi su pomislili da ni to nije istina.

Johnson se nedavno razveo od supruge Marine Wheeler s kojom ima četvero djece. Sada u Downing Streetu živi s Carrie Symonds (31), bivšom savjetnicom za medije u Konzervativnoj stranci. O svom privatnom životu, rekao je, više ne želi razgovarati.

Mnogi protivnici, čak i neki prijatelji, optužuju ga za poticanje islamofobije, rasističke komentare i laganje u osobnom i privatnom životu.

On za to mnogo ne mari.

“Ako ponekad kažem nešto što uzrokuje lepet u golubarniku i ako to zadobije pažnju ljudi ili ih zainteresira za politiku, onda mislim da to nije loša stvar”, kazao je u intervjuu BBC-ju početkom godine.

Komentiraj