BOJAN GLAVAŠEVIĆ: ‘Iz osvetničkih pohoda bjegunaca od pravosuđa dolazimo do podataka do kojih su trebale doći institucije’

Saborski zastupnik i član Odbora za medije i informatizaciju u intervjuu za Nacional govori o novom Zakonu o elektroničkim medijima, slučaju ukidanja N1 televizije s platforme A1, utjecaju politike na medije, ali i o skrivenom vlasništvu nad radijskim koncesijama

Bojan Glavašević, bivši član SDP-a i bivši pomoćnik ministra branitelja, sada nezavisni saborski zastupnik zeleno-lijeve koalicije koju vodi stranka Možemo!, kao dugogodišnji član saborskog Odbora za medije i informatizaciju jedan je od rijetkih političara koji se sustavno bave medijima i medijskom politikom. To i nije čudno jer je po obrazovanju lingvist i sociolog, koji je prije političke planirao znanstvenu karijeru.

Na posljednjim parlamentarnim izborima 2020. zahvaljujući preferencijalnim glasovima birača uspio je kao nezavisni ući u Sabor s posljednjeg, 14. mjesta liste u 6. izbornoj jedinici i na tu je činjenicu posebno ponosan. Nakon razlaza s SDP-om 2019. sudjelovao je na izborima za Europski parlament na listi stranke START Dalije Orešković, koja nije prešla izborni prag. U ovom sazivu Sabora potpredsjednik je Odbora za vanjske poslove i član Odbora za vanjsku politiku. Uoči najavljenog drugog čitanja dugo očekivanog Zakona o elektroničkim medijima i nakon nestanka news kanala N1 s platforme A1, dao je intervju tjedniku Nacional.

NACIONAL: Dugo ste bili član saborskog Odbora za medije i jedan ste od rijetkih zastupnika koji se tom temom uopće bave. Zakon o elektroničkim medijima trebao bi u drugo čitanje za dva tjedna, kako je najavila ministrica koja ga već godinama obećava. Što vam se do sada čini najproblematičnijim?

Svakako pitanje vertikalne integracije, zbog koje je i upitan nastavak emitiranja N1 televizije, kao i pitanje govora mržnje te tko ga treba kontrolirati i sankcionirati. I treće – s obzirom na vrijeme u kojem živimo, cijeli taj zakonski okvir čini mi se pomalo staromodan, jer ne uzima u obzir novu realnost društvenih mreža i način na koji se suvremena komunikacija promijenila. Tim se aspektom ne bavi nijedan zakon iako su mreže otvorile prostor slobode izražavanja, ali i govora mržnje. Svaka demokratizacija, a ovdje govorimo o demokratizaciji javne komunikacije, sa sobom vuče i neke negativne posljedice, a to je zloupotreba te demokratizacije. To ne znači da treba zaustaviti demokratizaciju, već joj samo treba postaviti okvir, pa i okvir za funkcioniranje društvenih mreža. Dakako, to posljednje nije pitanje samo hrvatskog, već i europskog zakonodavstva, budući da su velike korporacije, koje su im vlasnici, izvan dosega ne samo hrvatskog, već i europskog pravosuđa, jer su registrirane u SAD-u. To je problem kojim bi se daleko ozbiljnije morao pozabaviti EU, čija je Hrvatska članica. Naime, korporacije u svijetu u kojem živimo uglavnom ne preuzimaju pravu vrstu odgovornosti jer je njima na prvom mjestu profit. Logika privatnog interesa nije logika javnog dobra i potpuno je promašeno očekivati od njih da preuzmu tu odgovornost.

NACIONAL: Kakve promjene u Zakonu očekujete, s obzirom na činjenicu da se neovisni news kanal N1 više ne može gledati na platformi A1, a čini se da se neće moći gledati ni na MaxTV-u, što prema mnogima nije samo stvar tržišta, već i politike? 

Mislim da se radi uglavnom o tržišnoj utakmici koja je puno veća od Hrvatske, a koja, budimo iskreni, sigurno ide na ruku i politici. Pritom govorim o tržišnoj utakmici koja je šira od EU-a, a nije samo ograničena na područje Srbije i Hrvatske jer se radi o utrci između Vodafonea i njemačkog Telekoma. No naravno da ima politike u priči i to na dvije razine. S jedne strane – i HDZ-u u Hrvatskoj i Aleksandru Vučiću u Srbiji itekako odgovara da nestane kritička televizija koja zapravo, kao što je mnogo puta rečeno, obnaša funkciju koju bi trebao obnašati javni servis. Postoji i drugi dio priče za koji ne mogu nikoga optužiti, ali radi se o zanimljivoj korelaciji. Zamjenica predstojnika Ureda premijera Plenkovića je Tena Mišetić, a oboje njezinih roditelja su visoko pozicionirani u Hrvatskom Telekomu. Majka joj je direktorica sektora predsjednika uprave HT-a, a otac zamjenik predsjednika Nadzornog odbora HT-a. Na to sam upozorio još 2016. godine i prijavio je za sukob interesa, onda kada ju je Andrej Plenković vodio na sastanak s Angelom Merkel. Na tom sastanku se razgovaralo o tome da će Deutsche Telekom dobiti posao instalacije optičke infrastrukture u Hrvatskoj. No tada je Povjerenstvo, kojem je još Dalija Orešković bila na čelu, zaključilo da sukoba interesa nema. Ipak, Tena Mišetić upozorena je da bi trebala ubuduće paziti na načela obnašanja dužnosti svaki put kada bi taj segment njenog privatnog života mogao biti vezan uz političke odluke koje se donose.

 

‘I HDZ-u u Hrvatskoj i Aleksandru Vučiću u Srbiji itekako odgovara da nestane kritička televizija koja zapravo, kao što je mnogo puta rečeno, obnaša funkciju koju bi trebao obnašati javni servis’

 

NACIONAL: Ali zasad se radi o prekidu emitiranja na A1.

Točno, i tu se iz A1 vade na nemogućnost postizanja poslovnog dogovora. Zato moramo, s jedne strane, jako pažljivo pratiti kakve će odluke u tom smislu donositi Hrvatski Telekom, jer se N1 na njihovoj platformi još uvijek može gledati, a s druge strane kakve će političke odluke donositi hrvatska vlada po pitanju Zakona o elektroničkim medijima. Jer u sljedećih nekoliko tjedana oni imaju vremena promijeniti odredbu Zakona o vertikalnoj integraciji do drugog čitanja. Opozicija je oko toga složna i vjerujem da će mnogi – i s lijevog i s desnog spektra – na tome inzistirati. Naime, da živimo u zemlji u kojoj se medijske slobode poštuju i u kojoj premijer ne daje preporuke urednicima i novinarima što bi i kako trebali raditi, u kojoj nema redovitih okršaja s novinarima, u kojoj vladajuća stranka ne kontrolira javni servis, možda bi se još i moglo reći – što se može, takva je tržišna utakmica. No živimo u zemlji koja svake godine pada na indeksu slobode medija, u kojoj se mediji uništavaju tužbama, na javnom servisu optužbe za seksualno uznemiravanje prolaze nekažnjeno i zato se moramo boriti za svaki medij koji ispunjava svoju kritičku ulogu.

NACIONAL: Zašto predstavnici opozicije nisu agilnije reagirali već na samu najavu da će do prekida emitiranja N1 doći? Zašto su mediji prestali biti politička tema iako je situacija po mnogima gora nego devedesetih? 

Smatram da je jasno komuniciran vrlo širok stav opozicije da bi ta odredba trebala biti izmijenjena do drugog čitanja Zakona i mi želimo Vladi dati priliku da to napravi. Pritisak u svakom slučaju postoji i oni koji se bave medijima itekako upozoravaju na to u svojim istupima sa saborske govornice i u javnosti. Kolege Vili Matula, Rada Borić i ja govorili smo o tim temama. S druge strane, ne želim upirati prstom ni u koga i govoriti što je N1 televizija trebala ili morala raditi, ali čini mi se da je tu i s njihove strane bilo prostora za više angažmana i više aktivnosti. Također, naš klub se zalaže za to da bilo koje izmjene Zakona ne idu u smjeru stvaranja tržišnog monopola ili duopola, koji onda rezultiraju padom kvalitete i dostupnosti programa za građane.

NACIONAL: Što je s javnošću? Povlače se neke paralele sa Stojedinicom 1996., no građani se više ne bune…

Mislim da, uz nekoliko iznimki, od kojih je jedna skup za Stojedinicu, hrvatska javnost uglavnom ne reagira protestima. Nažalost, svih ovih godina nije se radilo na podizanju građanske kulture i svijesti, na građenju kulture aktivizma. Dapače, kada se kaže da je netko aktivist, na političkoj sceni to ima negativnu konotaciju. Tek se nedavno, zbog predstavnika mojih kolega iz zeleno-lijeve koalicije, ta percepcija počela mijenjati.

NACIONAL: Zašto onda vi iz političke platforme Možemo! niste pokrenuli neku inicijativu, s obzirom na to da je upravo vama N1 itekako davao prostora, za razliku od, naprimjer, HRT-a, osobito u predizbornoj kampanji? A i sada bi N1 mogao imati bitnu ulogu u lokalnim izborima.

Kao prvo, mislim da je N1 davao prostor svima, proporcionalno njihovoj zastupljenosti u elektoratu. Kao što sam već istaknuo, govorili smo i nastavit ćemo govoriti o sužavanju prostora medijskih sloboda. No želio bih dodati da je posljednjih godina ipak došlo do nekih promjena u našem političkom ekosustavu. Do 2015. godine postojala je takva polarizacija zbog koje su svi progresivni elementi u društvu i politici imali tu vrstu obaveze da budu i aktivisti. Danas je ipak situacija drugačija. Ako mi želimo graditi građansko društvo, onda moramo ukazivati na to da postoji podjela uloga. Da, političari mogu biti aktivisti, ali očekivanje da samo političari pokreću neke inicijative isto tako nije zdravo. S druge strane, Sabor je pod pritiskom, zatrpavaju nas raznim temama, zakoni se moraju donositi i baš zato je potrebno da upravo građansko društvo i mediji sami nametnu neku temu.

 

‘U slučaju N1 televizije i A1, riječ je o tržišnoj utakmici koja je šira od EU-a, jer se radi o utrci između Vodafonea i njemačkog Telekoma. Zanimljiva je korelacija oba roditelja Tene Mišetić i Hrvatskog telekoma’

 

NACIONAL: Ako u drugom čitanju Zakona o elektroničkim medijima ključni članak ne bude promijenjen, što kao opozicija namjeravate učiniti?

Ne bih se upuštao u hipotetske spekulacije, no ako se to ne dogodi, mislim da će se pokazati da ta veza između biznisa i politike u hrvatskoj vladi nije samo korelacija, već možda i nešto više. Time će se svakako trebati pozabaviti, a to će onda postati i centralna tema za sve buduće izborne cikluse i mora postati fokus angažmana opozicije, od ljevice do desnice. A ja tu vrstu svijesti, moram reći, u opoziciji vidim.

NACIONAL: Je li novim prijedlogom Zakona bolje definiran govor mržnje, pogotovo s obzirom na to da bi za govor mržnje u komentarima čitatelja i publike ubuduće trebali odgovarati urednici i nakladnici? 

Po mom mišljenju, govor mržnje ovim Zakonom nije bolje definiran. No nije točno da definicija govora mržnje koja postoji, između ostalog, i u Kaznenom zakonu, nije dobra. Predlagač je ovim zakonom o elektroničkim medijima želio zapravo prebaciti teret procjene govora mržnje na vlasnike i urednike medija i odmaknuti od toga politiku. To nužno nije loše i ja smatram da bi mediji morali imati svoju uredničku politiku i da u vremenu u kojem živimo moderiranje foruma, uz algoritme koji nisu toliko skupi, nije nemoguće. U tom smislu ne mislim da je loša ideja da mediji imaju stav o tome što je govor mržnje, a što je sloboda govora i to može varirati od medija do medija. Za neke, poput Indeksa, sloboda govora je apsolutna, za neke druge nije. No, s druge strane, nesankcioniranje diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao i poziva na nasilje i isticanja ustaških simbola i pozdrava, što je protuustavno, nije i ne smije biti problem medija i urednika, već je to problem policije, sudova i nedosljedne sudske prakse. Politika uporno odbija preuzeti svoj dio odgovornosti za jasniji regulatorni okvir. Prije svega zato što je HDZ jako dugo imao velike koristi upravo od takvih. Dok je HDZ grabio prema krajnjoj desnici, to im je odgovaralo. Sada više ne. Problem je u tome da oni koji donose odluke vrlo često nisu dovoljno obrazovani o tome što govor mržnje jest. A tu prije svega treba shvatiti da je govor u javnom prostoru čin koji ima i svoju pragmatičnu posljedicu, jer potiče nekoga na nešto, odnosno na nasilje, kao što smo vidjeli prilikom terorističkog napada na Markovom trgu. No od najavljene borbe protiv radikalizacije nije ostalo ništa. Vuk pojeo magare.

NACIONAL: Još jedan bjegunac od hrvatskog pravosuđa, Miroslav Kutle, otkrio je u e-mailovima koje je objavljivao tjednik Nacional da velikim dijelom najboljih radijskih koncesija vladaju braća Pripuz. Ne samo da kao vlasnike imaju paravane, već i protuzakonitu koncentraciju vlasništva. Zašto se opozicija nije više pozabavila tom temom? Koncesije su javno dobro u vlasništvu RH.

Mislim da je veliki dio problema u tome što o temama o kojima se godinama kuloarski priča, saznajemo istinu od bjegunaca od hrvatskog pravosuđa kao što su Mamić ili Kutle. Mi iz njihovih osvetničkih pohoda dolazimo do podataka do kojih su odavno trebale doći pravosudne institucije. Naravno da to jest političko pitanje, ali takve stvari imaju jedan zajednički nazivnik – a to je savez pokojnog Milana Bandića i HDZ-a. Nažalost, politički prostor je u posljednje vrijeme zatrpan tolikom količinom problematičnih tema – od pandemije i potresa do cjepiva – da nismo mogli na sve reagirati, a u šumi poruka koje stižu, neke se i ne mogu čuti. Također, nakon lokalnih izbora, kada ćemo na lokalnoj razini biti u prilici da budemo izvršna vlast, pokazat ćemo kako se odgovorna politika ponaša prema medijima u okviru ovlasti lokalne vlasti.

NACIONAL: Hoćete li to pitanje vlasništva nad velikim brojem radija postaviti na raspravi u drugom čitanju Zakona o elektroničkim medijima? 

Siguran sam da će to pitanje itekako biti postavljeno u raspravi o Zakonu. Ja tu vidim puno veći problem od toga da opozicija do sada nije reagirala – a to je pitanje odgovornosti. A odgovornost prije svega ima izvršna vlast.

NACIONAL: Imala ju je i vlada Zorana Milanovića, koji je raspolagao više nego komotnom većinom u Saboru. Stvari o kojima govorimo događale su se 2013., 2015. Zašto se Zoran Milanović nije više bavio situacijom u medijima, već je u njegovo vrijeme donesen najgori Zakon o HRT-u, propala je Stojedinica i nestao Vjesnik? 

U svim svojim govorima u Saboru uvijek sam posebno napominjao da problemi koje imamo s medijima u Hrvatskoj nisu počeli s ovom vladom ni s Andrejem Plenkovićem. Činjenica je, nažalost, da se situacija počela pogoršavati kada smo ušli u EU i kada je nestao monitoring. No za vladu Zorana Milanovića ne mogu preuzimati veću odgovornost od dužnosti koju sam obnašao. Bio sam šef kabineta, pa pomoćnik ministra branitelja i baš zato što sam bio beskompromisan i kakav sam mislio da trebam biti, od onih kojima je to smetalo dobio sam etiketu veleizdajnika i prosvjede pod prozorima Ministarstva koji su trajali mjesecima. No možemo jednako kritizirati svaku vladu do sada, jer nijedna u posljednjih 30 godina nije od ove zemlje napravila europsku demokraciju. Svjestan sam toga da Zakon o HRT-u donesen u mandatu ministrice Andree Zlatar nije bio dobar, ali to je tada bilo u portfelju HNS-a.

‘Da živimo u zemlji u kojoj se medijske slobode poštuju i u kojoj premijer ne daje preporuke urednicima, mogli bismo reći da je u pitanju tržišna utakmica’, rekao je Glavašević novinarki Nacionala. PHOTO: Tomislav Čuveljak/NFOTO

 

NACIONAL: U međuvremenu smo postali slični Mađarskoj.

Ni blizu. Moj jako dobar prijatelj je jedan od lidera mađarske opozicije i jako dobro znam kakvo je tamo stanje. Ne želim ni na koji način umanjiti ozbiljnost situacije s medijima u Hrvatskoj, jer smo po meni odavno prešli rub. No ono što se događa u Mađarskoj nama je doista teško pojmiti. Mađarska je gora od Srbije. Jer je u Srbiji Aleksandar Vučić u maniri Franje Tuđmana ipak svjestan toga da mu je potrebna nekakva opozicija, ako ništa, onda zbog njegovih zaštitnika među europskim pučanima. S druge strane, u Mađarskoj je nedavno ugašen i posljednji slobodni medij. To nas u Hrvatskoj nikako ne treba tješiti, već moramo biti svjesni da stvari mogu postati i puno gore. I zato je potreban daleko veći angažman cijele javnosti oko pitanja slobode medija.

NACIONAL: HRT je problem za sebe, osim profesionalnog i programskog uništavanja i potpune kontrole vladajuće stranke, Nacional je objavio i ozbiljne optužbe koje člana uprave Mislava Stipića terete za seksualno uznemiravanje. Reakcije institucija nema, a ni opozicija više na tome ne inzistira.

To nije točno, upravo smo o toj temi imali jako puno istupa – i moji kolege iz zeleno-lijeve koalicije, a i osobno sam bio osobito glasan u kritikama. O tome su govorili kolege iz SDP-a, pa čak i neki ljudi iz Mosta. No i takvu stvar je HDZ blokirao, jer nije želio izmijeniti Kazneni zakon tako da za seksualno uznemiravanje nema zastare. I to je pitanje politike, kao i imenovanje Nadzornog odbora HRT-a. Iako je opozicija, koja je u ovom sazivu oko nekih tema daleko složnija i prilično glasna, tražila da se Nadzornom odboru uputi pismo u kojem se od njih tražiti da reagiraju na takve stvari, to se nije dogodilo jer saborska većina to nije htjela. Zato se bojim da neke stvari možemo riješiti samo na izborima.

NACIONAL: U vrijeme predizborne kampanje za parlamentarne izbore HRT u svoje emisije nije zvao predstavnike političke platforme Možemo! Hoće li se to ponovo događati i ususret lokalnim izborima?

Nisu nas zvali, ali mene to ni najmanje ne iznenađuje, a neće me čuditi ni ako nas opet ne zovu. Ja od takvog HRT-a, s takvom upravom na čelu, apsolutno nemam očekivanja. Ne očekujem od njih da ispune bilo kakve standarde profesionalnosti, jer ih oni nemaju. Što očekivati od glavnog ravnatelja HRT-a koji sindikalnoj povjerenici odgovara da odbija postaviti povjerenika za slučajeve seksualnog uznemiravanja? Kada je Kazimir Bačić bio na intervjuu za glavnog ravnatelja, znojio se dok sam ga ispitivao na Odboru za medije. Nije znao reći apsolutno ništa ni o gledanosti, ni o ciljevima, ni o ulozi javnog servisa. U nekoliko svojih saborskih govora rekao sam da će ga, ako sam ne ode i ako ga ova vlada ne smijeni, na kraju smijeniti građani koji će s vilama doći pred HRT. Figurativno, dakako. Ljudi su svjesni koliki je HRT problem. To je institucija sa zagarantiranih preko milijardu i pol kuna prihoda samo od godišnje pretplate hrvatskih građana. Dakle, bez marketinga, koji bi, usput, na javnoj televiziji trebalo jako reducirati i puno bolje regulirati. To je jedna monopolistička pozicija, umjesto da javni servis bude civilizacijski doseg, neovisan o komercijalnom tržištu i proizvodi sadržaje od javnog interesa koji nisu profitabilni. I zato u svakom svom saborskom govoru, već u maniri Katona Starijeg, govorim da HRT, nažalost, treba porušiti, dva puta preorati, posoliti zemlju i onda ponovo podignuti.

NACIONAL: Je li vam žao što ste izašli iz SDP-a?

Ni najmanje. Svojevremeno, kada sam bio kandidat te stranke na jednim parlamentarnim izborima, slogan je bio: „Nema povratka na staro!“ I držim se toga. Otišao sam 2018. iz SDP-a kao uvjereni socijaldemokrat skandinavske tradicije i moje je poimanje socijaldemokracije puno suvremenije, ljevije, zelenije i šire od onog kakvo je prevladavalo u SDP-u kad sam ga napustio. A takvo je i danas.

 

‘Ako u drugom čitanju Zakona o elektroničkim medijima ključni članak ne bude promijenjen, mislim da će se pokazati da ta veza između biznisa i politike u hrvatskoj vladi nije samo korelacija’

 

NACIONAL: Kako komentirate to što SDP radi u Zagrebu i je li Joško Klisović dobar kandidat? Jesu li trebali podržati Tomaševića i napraviti listu za Skupštinu? 

Mislim da je Joško prije svega dobar čovjek i da je dobar kandidat za SDP, jer ta stranka je u Zagrebu do te mjere propala da je veliki dio građana potpuno izgubio vjeru da oni uopće mogu imati decentnog kandidata. Joško Klisović je ispravan korak u tom smjeru. A što se tiče zajedničke liste za Skupštinu, to uopće nije bio faktor u jednadžbi. Moja koalicija je donijela odluku da želi ići sama na ove izbore i mislim da je to bila ispravna odluka. Na kraju krajeva, zašto bi netko tko više ne želi glasati za SDP glasao za listu koja automatski uključuje SDP? Ovako nema varanja građana i uvjeren sam da će u ovoj konstelaciji puno više građana s ljevice izaći na izbore.

NACIONAL: Koliko Joško Klisović može ugroziti Tomislava Tomaševića?

Ne može ga ugroziti. S jedne strane mislim da su to različiti elektorati, a s druge strane, ekipa iz Zagreb je naš i Možemo! gradi jedan savez s građanima koji je krajnje progresivan i koji redefinira način na koji građani sudjeluju u upravljanju gradom. I to je prepoznato. Važnije je pitanje kakvo upravljanje i život u gradu želiš, od pitanja jesi li lijevo ili desno. I zato je ova ekipa uspješna i vjerujem da će u Zagrebu odnijeti veliku pobjedu.

NACIONAL: Vi nećete biti kandidat na lokalnim izborima?

Ne. Ovo je moj grad, tu sam se školovao i odrastao, ali moj grad je i Vukovar u kojem sam rođen. U Zagreb sam došao kao prognanik 1991. i zapravo se nikad nisam osjećao dovoljno Zagrepčaninom da od sugrađana tražim mandat na lokalnoj razini. Moj fokus su uvijek bile nacionalna i europska politika. Ponosan sam na činjenicu da sam ušao u Sabor kao nezavisni s posljednjeg, 14. mjesta u svojoj 6. izbornoj jedinici, i to preferencijalnim glasovima.

NACIONAL: Jeste li se učlanili u Novu ljevicu ili Možemo?

Ne, ostajem nezavisan do daljnjega.

Komentiraj