Krvava nedjelja bila je serija događaja u nedjelju 22. siječnja 1905. u Sankt Peterburgu u Rusiji, kada su vojnici carske garde pucali na nenaoružane prosvjednike, predvođene ocem Georgijem Gaponom. Taj svećenik prihvatio je socijalističke ideje o reformi zemlje i pravima seljaka i radnika i jedan je od osnivača radničkog pokreta u Carigradu, kako se tada zvao Sankt Peterburg.

Gapon je bio jako karizmatičan u svojim predanjima o novom poretku i pravednijoj raspodjeli bogatstva, pa je brzo stekao veliku popularnost. Također se zalagao za okončanje rata sa Japanom, koji je Rusiji zadao velike nevolje. Namjera demonstranata bila je ući u Zimski dvorac, rezidenciju vladara i uručiti peticiju sa svojim zahtjevima. Kako su u pitanju bili i vjernici predvođeni svećenikom Gaponom, oni su nosili Nikolajeve slike i pjevali rodoljubne pjesme.

Ruski car Nikolaj je na najavu povorke napustio Zimski dvorac i otišao u obližnje Carsko Selo, a prije toga je vojnicima izdao surovu naredbu – da se nasilno obračunaju sa demontrantima. Demonstranti nisu znali za tu odluku svog cara. U sveopćoj zbrci, tadašnjim službenim podacima, ubijeno je 96, a ranjeno 333 osoba dok je anti-caristička opozicija kasnije tvrdila da je ubijeno najmanje 4000 ljudi. Većina današnjih povjesničara vjeruje da je ubijeno ili ranjeno oko 1000 ljudi, najvećim dijelom kao posljedica panike i stampeda po gradskim ulicama.

Na vijesti o krvoproliću, u Sankt Peterburgu kao i drugim ruskim gradovima, izbili su masovni štrajkovi, pa se taj događaj smatra katalizatorom Prve ruske revolucije. Brutalna odluka cara Nikolaja tada je izazvala buru koja se nije smirivala čitavo naredno desetljeća i konačno je dovela do sloma njegove vladavine 1917. godine.