Nakon što je Nacional u pretprošlom broju, 7. ožujka, objavio tekst o potencijalnom izboru profesorice Vlatke Vukelić, poznate povijesne revizionistkinje i osporavateljice zločinačkog karaktera NDH, za dekanicu Fakulteta hrvatskih studija, a Ministarstvo znanosti i obrazovanja negiralo tvrdnju Ante Čovića, bivšeg prorektora zagrebačkog sveučilišta, da je njen izbor podržao i ministar znanosti Radovan Fuchs, profesor Čović ponovo se javio Nacionalu. Ovoga puta ponudio je i materijalne dokaze za svoju tvrdnju o podršci ministra profesorici Vukelić.

U dva mandata rektora Damira Borasa profesor Ante Čović bio je, kao prorektor za organizaciju i ljudske resurse, siva eminencija Sveučilišta u Zagrebu. Ne odstupajući od tvrdnje da je ministar Fuchs podržao profesoricu Vukelić za dekanicu Fakulteta hrvatskih studija, u razgovoru za Nacional Čović je ovoga puta otvoreno izjavio da je Fuchs lagao kada je u Nacionalu osporio tu tvrdnju. To je potkrijepio fotografijom sa sastanka Vlatke Vukelić i obnašatelja dužnosti dekana FHS-a Stjepana Ćosića s ministrom Fuchsom u službenim prostorijama Ministarstva, kada je Vukelić najavljena kao „kandidatkinja za dekanicu Fakulteta hrvatskih studija“. Profesor Ante Čović osvrnuo se i na vladavinu premijera Andreja Plenkovića, ocijenivši da je on poslije Ivića Pašalića, nekadašnjeg savjetnika predsjednika Franje Tuđmana i bivšeg premijera Ive Sanadera, uspostavio savršeni sustav političke korupcije u Hrvatskoj.

Nakon što je godinama kao profesor filozofije radio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je od 1993. do 2014. godine bio i predstojnik Katedre za etiku, a od 2010. do 2014. pročelnik Odsjeka za filozofiju, Ante Čović prešao je 2016. godine na Fakultet hrvatskih studija. Kao sudionik hrvatskog proljeća bio je 1971. godine u zatvoru pa danas ima i status političkog zatvorenika.

NACIONAL: U nedavnoj izjavi za Nacional rekli ste da ministar Radovan Fuchs „snažno podupire instalaciju Vlatke Vukelić za dekanicu Fakulteta hrvatskih studija“. No ministar Fuchs demantirao je bilo kakvu povezanost s tom kandidatkinjom, kao i njene tvrdnje o navodnoj ministrovoj potpori. Kako komentirate tu ministrovu izjavu?

Ružno je to reći, ali ministar je lagao kad je rekao da se „spomenuta osoba jednom prilikom pojavila nenajavljeno u pratnji obnašatelja dužnosti dekana Hrvatskih studija prof. dr. sc. Stjepana Ćosića koji je bio pozvan na sastanak s ministrom vezano uz upravni nadzor nad Hrvatskim studijama“. Istina je da je „spomenuta osoba“ bila uredno najavljena u zamolbi za sastanak koju je o.d. dekana Ćosić uputio ministru 27. listopada 2022. Nadalje, nije istina da je o.d. dekana bio pozvan na sastanak s ministrom vezano uz upravni nadzor. Istina je da je o.d. dekana sam zatražio sastanak „na kojem bi (s Vama) razgovarali o aktualnim pitanjima vezanim za rad Fakulteta“. Ali iza te diplomatske formulacije krila se stvarna svrha sastanka, a to je davanje javne ministrove potpore kandidatkinji Vlatki Vukelić u izbornom postupku koji je bio u tijeku. Toga su bili svjesni svi sudionici sastanka bez obzira na naknadna njihova izmotavanja.

NACIONAL: Kako možete znati o čemu se razgovaralo na sastanku?

Vrlo jednostavno. Kao prvo, da je o.d. dekana imao namjeru s ministrom razgovarati „o aktualnim pitanjima vezanim uz rad Fakulteta“, onda bi se u izaslanstvu našli neki od petero aktualnih prodekana/ica koji s dekanom tvore upravu Fakulteta – Neven Hrvatić, Katarina Dadić, Ivana Greguric, Wolfy Krašić, Ivan Perkov. Kao drugo, vijest o prijemu kod ministra smjesta je stavljena u izbornu funkciju. Slikovno opremljena impresivnim poziranjem sudionika razgovora, vijest je istoga dana, 3. studenoga 2022., neposredno nakon povratka izaslanstva iz Ministarstva (u 14.47) objavljena na mrežnoj stranici Fakulteta. A da ne bude zabune, u vijesti je izrijekom navedeno da je Vlatka Vukelić u izaslanstvu bila u funkciji „kandidatkinje za dekanicu Fakulteta“.

NACIONAL: Zašto i prodekani nisu sudjelovali u razgovoru s ministrom?

Prodekani/ce nisu uklopljeni u plan preuzimanja Fakulteta i ne podržavaju projekt instaliranja Vlatke Vukelić za dekanicu. Stoga ih i o.d. dekana Stjepan Ćosić, protivno Statutu Fakulteta, sustavno zaobilazi kao nepodoban kadar u poslovima upravljanja Fakultetom.

NACIONAL: Zašto ne dopuštate da ministar Fuchs nije bio upućen u okolnosti o kojima govorite?

Ministar se pravi da nije bio upućen. Ali bez obzira na činjenicu da je u tom smislu dao lažne izjave, u tome ipak vidim pozitivan pomak. Pozitivno je da se ministar odlučio javno otarasiti neugodnog tereta davanja podrške neprikladnoj osobi za dekanicu Fakulteta. Samo, kada je u pitanju Radovan Fuchs, treba biti oprezan jer njegovo javno distanciranje uopće ne mora značiti i stvarno odustajanje od projekta Vlatke Vukelić za dekanicu.

NACIONAL: Ne mislite li da bi ministar ipak mogao stajati iza svojih javno izgovorenih riječi?

To vrijedi generalno, ali ne u slučaju aktualnog ministra. Tek kada tajnim kanalima pošalje poruku kandidatkinji da bi joj, s obzirom na razvoj situacije, bilo pametno odustati od kandidature, ona će to i učiniti. A mi ćemo imati dokaz da je ministar stvarno odustao od svog bizarnog nauma.

NACIONAL: Spominjete „tajne kanale“, a to podsjeća na teoriju zavjere. Zašto bi ministar uopće podržavao Vlatku Vukelić i zbog toga riskirao blamažu međunarodnih razmjera? Vlatka Vukelić je prije dvije godine potpisala i otvoreno pismo premijeru Plenkoviću u kojem se tražila ostavka Radovana Fuchsa zbog zloporabe dužnosti.

Vlatka Vukelić je fizički ista osoba. Ali Vlatka Vukelić koja traži ostavku ministra Fuchsa i Vlatka Vukelić koju ministar želi postaviti na čelo Fakulteta hrvatskih studija, dvije su mentalno oprečne osobe. Nazovimo ih Vlatka broj jedan i Vlatka broj dva. Vlatka broj jedan bila je predsjednica Hrvatskog sveučilišnog sindikata, koji se od trenutka kada je Radovan Fuchs imenovan za ministra suprotstavljao njegovim metodama upravljanja resorom. Za dio akademske populacije koja pamti njegov prvi ministarski mandat, te metode, popularno nazivane „fuchsarije“, bile su déjà vu, već viđeno. Vlatka Vukelić je u ulozi predsjednice Sindikata potpisala otvoreno pismo koje spominjete. Zahtjev za ostavkom ministra Fuchsa bio je motiviran njegovim tada aktualnim malverzacijama, vezanim za Veterinarski institut i političke progone.

NACIONAL: Zar nije Vlatka Vukelić i danas predsjednica Hrvatskog sveučilišnog sindikata?

Istina je. Ona je i danas na čelu Sindikata, ali se u međuvremenu, pod utjecajem koruptivnih impulsa koji su došli od Radovana Fuchsa, preobrazila u Vlatku broj dva, dok je Sindikat izgubio smisao postojanja.

NACIONAL: Kako mislite preobrazila? Kakav to misteriozni utjecaj pripisujete ministru Fuchsu?

Ipak nam, za početak, nedostaje šire objašnjenje situacije u kojoj se sve to zbiva…

NACIONAL: Kakvo je to šire obrazloženje?

Moramo se nakratko vratiti u vrijeme prvog Fuchsova ministarskog mandata, u godine 2010-2011. Tada je ministar Radovan Fuchs pokušao politički progurati „Fuchsov paket zakona“ koji je sadržavao tri zakonska prijedloga iz područja znanosti i visokog obrazovanja. Akademska zajednica pružila je tom neželjenom poklonu plebiscitarni otpor, dok su suparničke političke snage, braneći javni interes, zajednički nastupale protiv očiglednih zakonskih podvala ministra Fuchsa.

NACIONAL: Radovan Fuchs je ipak bio ministar u HDZ-ovoj vladi i nije je napuštao do kraja mandata.

No ostali su zapamćeni i skladni istupi Vesne Pusić i Andrije Hebranga o prijedlozima Fuchsova paketa zakona na sjednici saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu 7. srpnja 2011. godine. Petar Selem (HDZ) bio je tada na čelu Odbora. SDP-ovci su demonstrativno napustili sjednicu jer nije prošao njihov eksplicitni prijedlog da se Fuchsovi zakoni povuku iz procedure. I HDZ-ovci su djelovali prema istom cilju, ali drugim putem. Umjesto povlačenja iz procedure, odlučili su Fuchsove zakone jednostavno ugušiti u proceduri. Na toj sjednici Odbora ministar je doživio svoje Kosovo polje, a njegove su se zakonske inicijative nepovratno zaglavile u proceduri.

NACIONAL: Koliko je to bilo nepovratno ako je Radovan Fuchs sada ponovno ministar?

Bio je to neshvatljiv potez Andreja Plenkovića. Barem u tom trenutku. Kasnije se sve razjasnilo. Nije bilo nikakve logike u tome da na scenu vraća osobu koja je doživjela zakonodavni fijasko epskih razmjera. Deset godina kasnije Fuchs nastupa kao recidivist i sve podređuje opsesivnom cilju liječenja te osobne traume, koja ga je kroz sve to vrijeme neugodno pritiskala. Od velikog gazde dobiva carte blanche da u svom resoru doslovce radi što ga je volja. Odlučuje iskoristiti priliku i neposlušnu akademsku zajednicu upravo sadistički kazniti nametanjem istog zakonskog paketa koji se svojedobno ta akademska zajednica drznula plebiscitarno odbaciti.

NACIONAL: I koliko je u tome uspio?

Uspio je u potpunosti. Sadržaj propalog paketa zakona kozmetički je prepakirao u „sveobuhvatnu reformu sustava znanosti i visokog obrazovanja“ i, pod ucjenom gubitka europskih sredstava, ubacio u saborsku mašineriju. Dobio je željeni finalni proizvod u obliku više novih zakona. Akademska zajednica, hrvatsko društvo i hrvatska država dobili su gorući problem s dalekosežnim posljedicama, koji će neka nova politička konstelacija morati rješavati već na prvim saborskim sjednicama.

NACIONAL: Što je, po vama, sporno u njegovim zakonskim inicijativama?

Sporni su mafiokratski ciljevi prema kojima je vođena tobožnja reforma sustava u oba slučaja: podvrgavanje sustava znanosti i visokog obrazovanja političkim strukturama, zatiranje autonomije sveučilišta i akademskih sloboda, onesposobljavanje javnog sustava visokog obrazovanja, stvaranje pretpostavki za komercijalizaciju i privatizaciju sustava po poznatom modelu, uništavanje profesionalnog i ljudskog dostojanstva djelatnika u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, srozavanje njihova socijalnog statusa do razine namještenika čija sudbina ovisi o volji poslovodnih i političkih struktura itd. Podjednako su sporne koruptivne i prevarantske metode kojima se ministar služi u postizanju svojih ciljeva.

NACIONAL: Tvrdite da je 2022. godine ministar Fuchs ostvario ono što 2011. godine nije mogao. Kako to objašnjavate?

To pitanje pogađa bit stvari. Ono podrazumijeva odgovor na pitanje šireg zahvata: što se s nama dogodilo u proteklom desetljeću da je ministar Fuchs svoje koruptivne ciljeve, koje 2011. godine nije mogao nikako ostvariti, u 2022. godini ostvario s nevjerojatnom lakoćom. Odgovor leži u povoljnijim političkim uvjetima za ostvarivanje koruptivnih projekata. To indirektno potvrđuju i indeksi percipiranja korupcije u kojima Hrvatska u europskim razmjerima izbija na prvo mjesto.

NACIONAL: Percepcija nije nužno i objektivan kriterij.

Recimo da je to točno. Onda slučaj ministra Fuchsa i njegova paketa zakona možemo uzeti kao objektivni dokaz da je u Hrvatskoj došlo ne samo do napretka u percepciji korupcije nego i do kvalitativnog skoka u realizaciji korupcije. Postoje, naravno, i drugi objektivni dokazi, npr. indeks utamničenih ministara. Tu bi se Hrvatska mogla natjecati ne samo za europskog nego i svjetskog prvaka. Međutim, Fuchsov dokaz za porast i skok korupcije ima posebnu znanstvenu vrijednost, ali ne stoga što je riječ o ministru znanosti, nego stoga što zadovoljava laboratorijske uvjete. Ovdje se promjene u okviru jednog desetljeća mogu pratiti na istom akteru i istom materijalu.

NACIONAL: Spomenuli ste „kvalitativni skok“ korupcije. Što ste pod time mislili?

Korupcija se može mjeriti u percepciji i realizaciji. Realizacija bi trebala biti zbroj pravosudno utvrđenih pojedinačnih slučajeva. Ali ako je sudstvo politički ovisno ili u znatnijoj mjeri korumpirano, onda to mjerilo nije pouzdano. Možemo općenito reći da se korupcija u pravilu javlja u svim sferama života i u svim vremenima. To je tekuća korupcija čija se prisutnost mjeri kvantitativnim pokazateljima koji mogu ukazivati na njen porast ili pad. Međutim, skok se odnosi na promjenu prirode (kvalitete) korupcije i on se zbiva kada tekuća korupcija preraste u sustavnu političku korupciju.

NACIONAL: Kako biste definirali tu „sustavnu političku korupciju“?

Definiciju ili, bolje reći, dijagnozu sustavne političke korupcije u Hrvatskoj postavio je profesor Mirko Bilandžić u zapaženom intervjuu koji je pod znakovitim naslovom „Sustavna politička korupcija ozbiljna je prijetnja Hrvatskoj“ – razgovor vodio Ivan Perkov, Universitas, rujan 2021. – pa predlažem da je od njega preuzmemo. Dakle, prema toj definiciji: „Sustavna politička korupcija dominantan je način upravljanja Hrvatskom, dominantan oblik društvenih odnosa, osvajanja vlasti i održavanja na vlasti. Takav model nije rezultirao samo urušavanjem, uništavanjem ili pljačkom hrvatske države i hrvatskog društva, već su nepotizmi, klijentelizmi, kronizmi i prljavo partikularni interesi i utjecaji doveli do negativne kadrovske selekcije i bitnih deficita institucionalnih državnih kapaciteta“.

NACIONAL: Koje je vaše objašnjenje ne samo definicije nego i takvog realnog stanja u hrvatskom društvu?

Ne mislim da se to dogodilo po dijalektičko-materijalističkom obrascu prerastanja kvantiteta u kvalitetu. Ovdje je naglasak na sustavnosti, u kojoj eksces postaje pravilo kreirano iz srca političkog sustava. Prvi put je do takvog stupnja zaokruženosti došlo u vrijeme Ivića Pašalića. Svojedobno sam mehanizam generiranja objašnjavao pojmovnim alatom teorije postkomunističkog kaosa.

NACIONAL: O čemu govori ta vaša teorija postkomunističkog kaosa?

Sasvim kratko, postkomunistički kaos je programirani, svjesno proizvedeni kaos koji proizlazi iz podvajanja (disolucije) države na javnu i zakulisnu državu s ciljem da se iz zakulisne parastrukture upravlja javnom državom radi prisvajanja javnih dobara i perpetuiranja političke moći, čime se uspostavlja svojevrsni politički perpetuum mobile. O tome postoje objavljeni stručni i publicistički radovi.

NACIONAL: Tko su proizvođači tog postkomunističkog kaosa?

Disolucijski punkt u kojem se koncentrira otuđena politička moć uvijek je situiran u nekom segmentu državne uprave i personificiran u jednoj osobi. U vrijeme stvaranja teorije postkomunističkog kaosa, taj je punkt bio smješten u Uredu predsjednika države i bio je personificiran u liku Ivića Pašalića. Nakon Ivića Pašalića takav se punkt formirao dvaput uzastopce u Vladi Republike Hrvatske. Jednom se personificirao u liku Ive Sanadera, a drugi put u liku Andreja Plenkovića. Sustav političke korupcije postajao je svakim obnavljanjem sve savršeniji.

NACIONAL: Smatrate li da je Andrej Plenković doveo takav sustav političke korupcije do savršenstva?

Dobro ste shvatili.

NACIONAL: Postoji li način da se prekine taj koruptivni model upravljanja državom?

Moguće je samo pod uvjetom da se radikalno promijeni izborni zakon, a to je opet moguće samo pod uvjetom da HDZ „makne šapu“ s određivanja izbornih pravila. Tako smo uhvaćeni u začarani krug. HDZ kao stranka nositelj je patentnih prava nad sustavom političke korupcije. No možda budućnost nije beznadno izgubljena. Treba se okrenuti manje ambicioznom i utoliko ostvarivom cilju, a to je zaustavljanje Plenkovićeva koruptivnog ciklusa. Štoviše, mislim da je taj proces već krenuo.

NACIONAL: U čemu nalazite uporište za optimizam?

Kao prvo, proširena je društvena svijest da je sustavna politička korupcija primarni karcinom brojnih metastaza koje zagorčavaju život hrvatskih građana. Stvorena je politička klima koju na skorašnjim parlamentarnim izborima treba pretvoriti u izborni rezultat. To je moguće čak i pod očekivanom pretpostavkom zadržavanja HDZ-ove „šape“ nad izbornim pravilima. Naraslo ogorčenje građana može nadoknaditi efekte izborne manipulacije. Svjestan sam da je to teška, ali ne i nemoguća misija. Trebat će preskočiti planine velikih liderskih ega i, barem privremeno i za jednokratnu uporabu, prebrisati animozitete izmišljene lijevo-desne opreke.

NACIONAL: Stvarno mislite da je to moguće?

Naznaka da je to moguće pojavila se u nedavnom izglasavanju nepovjerenja predsjedniku Vlade. Rezultat glasovanja bio je očekivan i utoliko nebitan. Bitna je činjenica da su u toj prilici suspregnuta ega i prebrisani animoziteti. Izglasavanje povjerenja moglo se shvatiti i kao isprobavanje modela za predstojeće izbore. Sjetite se samo provale bijesa akademika Reinera nad tom činjenicom, koji je iskalio u saborskoj raspravi. U javnosti su izneseni ozbiljni prijedlozi kako bi to trebalo izvesti. Veliko ohrabrenje i snažan poticaj u tom smjeru došao je sa stranica vašeg tjednika. Mislim na intervju koji ste u broju od 28. veljače 2023. imali s gospodinom Nediljkom Matićem. Njegova razmišljanja imala su veliki odjek, u što sam se osobno osvjedočio, čak i kod nekih koji su već izgubili svaku nadu.

NACIONAL: Vratimo se pitanju „preobrazbe“ Vlatke Vukelić i navodnom utjecaju ministra Fuchsa na taj proces…

Morat ćemo se vratiti „tajnim kanalima“ koje ste već izrugali…

NACIONAL: Nisam izrugao, samo tražim objašnjenje.

U pripremi terena za nametanje svojih zakona, ministar Fuchs bio je iznimno uspješan. Začuđujućom lakoćom raznim je „fuchsarijama“ uspio pacificirati akademsku zajednicu i akademske institucije. Javnost bi se zaprepastila kada bi doznala kako su dični rektori hrvatskih sveučilišta bili u tom pohodu lak plijen i jeftina roba. Izuzev rektora i drugih tijela najvećeg i najvažnijeg sveučilišta. Uz Sveučilište u Zagrebu, na putu do konačne pobjede ministru Fuchsu ispriječio se Hrvatski sveučilišni sindikat kao drugi „tvrdi orah“. Sindikat je već prije tražio Fuchsovu ostavku zbog zloporabe dužnosti, a sada se počeo ozbiljno pripremati za osporavanje njegovih zakonskih prijedloga.

NACIONAL: Je li i kakav je otpor Fuchsovim zakonima pružilo Sveučilište u Zagrebu?

Kao član Uprave Sveučilišta u Zagrebu u to vrijeme, mogu s ponosom istaknuti da je Sveučilište, svojim odlučnim i argumentiranim protivljenjem Fuchsovim zakonima, obranilo vjeru u zdrav razum i čast akademskog poslanja. Želim pritom napomenuti da je od stupanja ministra Fuchsa na dužnost, zagrebačko sveučilište bilo izloženo kontinuiranim napadima, ucjenama i prijetnjama osmišljavanim u Fuchsovu kabinetu. Ovdje nije moguće ni približno navesti obrambene akcije i dokumente Sveučilišta u Zagrebu.

NACIONAL: Kako ste, kako kažete, obranili Sveučilište u Zagrebu od ministra Fuchsa?

Izdvojit ću tek dva doprinosa koja, po mom mišljenju, nemaju samo povijesnu nego i buduću važnost, jer će vrlo vjerojatno u bliskoj budućnosti poslužiti kao podloga za nužno revidiranje i poništavanje Fuchsovih zakonodavnih prijevara. Na prvom mjestu to su Zaključci Senata od 22. ožujka 2022. kojima se „Nacrt prijedloga zakona o visokom obrazovanju i znanosti, koji je izradilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, odbacuje u cijelosti“. Zatim, to je knjiga autora Ivana Obadića koju je, pod naslovom „Akademske slobode u prijedlozima novih zakona“, izdalo Sveučilište u Zagrebu. U grafičkom rješenju naslovnice jasno je iskazan sadržaj te opsežne knjige, koju je profesor Ivo Josipović u recenziji nazvao „hrabrom knjigom“ i dodijelio joj ulogu „spomenika današnjoj akademskoj šutnji“.

NACIONAL: Što je konačno bilo s Hrvatskim sveučilišnim sindikatom? Ministar očigledno nije polomio zube?

Ne samo da nije polomio zube nego ga je, zahvaljujući izdaji predsjednice Sindikata Vlatke Vukelić, prožvakao kao slasnu bajaderu. To mu je uspjelo opet zahvaljujući jednoj od klasičnih „fuchsarija“, koje se u pravilu odvijaju u dva koraka: ucijeni pa potkupi. Prvi korak poznat nam je, u ovom slučaju,, iz prve ruke, zahvaljujući svjedočenju Vlatke Vukelić. U razgovoru koji sam s njom vodio 16. siječnja 2022. požalila se na prijetnju koju je primila od ministra Fuchsa. Rekla je kako je Fuchs tražio načina da s njom dođe u kontakt preko treće osobe pa je to, s obzirom na to da Vlatka Vukelić stanuje u Sisku, najprije pokušao ostvariti preko župana sisačko-moslavačkog Ivana Celjaka, ali se ispostavilo da preko te linije nije moguće slati prijeteće poruke. Konačno je pronašao idealnu osobu za tu operaciju u gospođi Željki Josić, državnoj tajnici u Središnjem državnom uredu za demografiju i mlade. Ona je kolegica Vlatke Vukelić iz gimnazijskih dana, također stanuje u Sisku i pripada hadezeovskoj parastrukturi iz državne uprave.

NACIONAL: Kako je glasila ta prijeteća poruka?

Doslovce je glasila da „Vlatka Vukelić još dugo treba ostati u sustavu i neka pazi što radi“.

NACIONAL: Kako je Vlatka Vukelić reagirala na tu prijetnju?

Mogu govoriti samo o tome kako je reagirala u spomenutom razgovoru. Zgražala se skupa sa mnom. Dobro se sjećam njene ocjene da je taj Fuchsov potez „na razini mafijaških uličnih obračuna“. Razgovor se odvijao u vrijeme Vlatke broj jedan.

NACIONAL: Protivite se, kako kažete, instalaciji Vlatke Vukelić za dekanicu Fakulteta hrvatskih studija. Možete li navesti argumente, odnosno, razloge vašeg protivljenja?

Razlozi su, u prvom redu, pravne odnosno proceduralne naravi. Neke sam objasnio u izjavi za Nacional koja je objavljena u pretprošlom broju: a) nečasno eliminiranje protukandidata, b) nastavljanje izbornog procesa nakon što je Povjerenstvo za provedbu izbora dekana prihvatilo prigovor protukandidata i postupak izbora proglasilo kompromitiranim, c) smjenjivanje Povjerenstva za provedbu izbora dekana u znak odmazde zbog uvažavanja prigovora protukandidata u tijeku izbornog postupka, d) promjena sastava Fakultetskog vijeća kao izbornog tijela u tijeku izbornog postupka smjenjivanjem članova Fakultetskog vijeća koji su izrazili neslaganje s nametanjem Vlatke Vukelić za dekanicu.

NACIONAL: Postoje li još neki razlozi, koje tada niste naveli?

Svakako bih naveo još dva krajnje skandalozna razloga. Prvi se odnosi na manipulacije prilikom glasovanja o izboru Vlatke Vukelić za dekanicu na sjednici Fakultetskog vijeća 21. prosinca 2022. Tada je primijenjen model provođenja glasovanja koji omogućuje glasačkih listića i njihovo povezivanje s glasačem. Suprotno od ustaljene prakse na Sveučilištu i sastavnicama Sveučilišta, prilikom tog glasovanja glasači su prozivani i evidentirani prilikom preuzimanja glasačkih listića, a ne prilikom ubacivanja listića u glasačku kutiju. Sudionici glasovanja bili su potpuno svjesni te manipulacije. U atmosferi straha koja je stvorena na Fakultetu, u kojoj se neistomišljenicima stvarno dijele otkazi i iznose prijetnje otkazima, to je zasigurno utjecalo na ishod glasovanja, učinilo ga ništetnim. Drugi razlog odnosi se na sustavne i brutalne progone neistomišljenika koji se protive zadanom instaliranju Vlatke Vukelić za dekanicu Fakulteta hrvatskih studija.