Francuski književnik i filozof Albert Camus nije bio osnivač apsurda, pa nije ni volio kada bi ga nazivali filozofom apsurda. Kako bi razlikovali Camusov apsurd od ostalih, mnogi, kada govore o njemu, govore o paradoksu apsurda. Svoje rane ideje o apsurdu iznio je u svom djelu Naličje i lice iz 1937. godine. U zbirci Pirovanje iz 1938. godine, te ideje su znatno sofisticiranije. Međutim, u ovim esejima nije dao filozofski iskaz, čak ni definiciju apsurda, već je govorio o iskustvu apsurda. Čitateljima je prezentirao dualizme — sreću i tugu, tamu i svijetlo, život i smrt. Njegov cilj bio je naglašavanje činjenice da je sreća prolazna i da je ljudski život smrtan. Nije želio biti morbidan, već naučiti ljude da više cijene sreću i život. Smatrao je da život mora imati smisao da bismo ga cijenili. Iz ovoga proizlazi pitanje — ako shvatimo da naš život nema smisla, trebamo li se ubiti? Camusova shvaćanja apsurda povlače za sobom brojne debate. Ono što prema Camusu ima smisla je sljedeće: usprkos tome što ljudi žive u indiferentnom i apsurdnom svijetu, u kojem činjenica da ćemo svi umrijeti izaziva smisao, ta smisao može biti stvorena našim osobnim odlukama i interpretacijama.

Albert Camus poginuo je 4. siječnja 1960. godine u automobilskoj nesreći u okolici Sensa, u mjestu Villeblevin. U džepu njegovog kaputa je bila neiskorištena karta za vlak. Zbog toga neki pretpostavljaju kako je planirao ići vlakom, no odlučio se za automobil.