Francuski književnik i filozof Albert Camus, rođen je 7. studenog 1913. godine. Čitav njegov opus temelji se na ideji apsurda ljudske egzistencije. Modernog čovjeka naziva bludnim, ciničnim monstrumom, a kao suprotnost svijetu današnjice evocira antičku Grčku, koja je “u svemu znala naći pravu mjeru”.

Djetinjstvo u Alžiru, bez oca, uz nepismenu i nagluhu majku, obilježili su oskudica, boležljivost i emotivna vezanost za sredozemni okoliš. Studirao je filozofiju a unatoč pacifizmu bio je dobrovoljac za oružanu borbu protiv fašizma. Nakon otpuštanja zbog tuberkuloze otišao je u Francusku i priključio se pokretu otpora.

Iako nije vjerovao u instituciju braka i smatrao je neprirodnom, Camus se ipak ženio dvaput. Prvi brak je bio jako kratak, te nevjeran s obje strane. Druga žena mu je bila Francine Faure – pijanistica i matematičarka. Dobili su blizance 1945. u oslobođenom Parizu, a Camus se i dalje šalio kako brak nije za njega. Lijepa, talentirana i pametna, imala je Francine svog kostura u ormaru – bolovala je od depresije i na kraju su je morali smjestiti u bolnicu. Podvrgli su je terapiji inzulinom i elektrošokovima, a jednom se bacila s balkona i preživjela nekim čudom. Ne zna se je li željela pobjeći iz bolnice ili se ubiti.

Neki kažu da su njene teške depresije odvele Camusa u brojne afere. Bio je on lud za njom, ali je, ruku na srce, jako volio i druge žene.  “Ja ne zavodim, ja podliježem”, rekao je jednom. Francine ga je nadživjela gotovo 20 godina, te su i pokopani zajedno.