Dana 2. siječnja 1877. godine u Ozlju je rođena Slava Raškaj, hrvatska slikarica, čiji akvareli predstavljaju najviši domet hrvatskog akvarelnog slikarstva krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Slava Raškaj rođena je gluhonijema, a u to se vrijeme gluhonijeme osobe smatralo duševno zaostalima te su kao takvi bili obilježeni cijeli život.

Slavin talent uočen je još za vrijeme školovanja u Zavodu za gluhonijemu djecu u Beču. U Zagrebu je završila Kraljevsku žensku stručnu školu u Zagrebu, tečaj za umjetno obrtno risanje. Poučavali su ju slikari, između ostalih i Bela Čikoš Sesija, jedan od osnivača Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

U njenom umjetničkom stvaralaštvu mogu se uočiti dvije faze. U prvoj – crtež i boja izraz su čiste opservacije – kristalno jasan doživljaj ljepote prirode. U drugoj slikarskoj fazi, Slavini radovi su najprije izraz impresije, i u tom raspoloženju nastaju njezina najbolja djela – akvareli “Kruške”, “Suncokreti”, “Potočnice”, s transparentnom pozadinom. Posljednje godine života Slava Raškaj provela je u Kraljevskom zemaljskom zavodu za umobolne u Stenjevcu.

Umrla je u bolnici u Vrapču od tuberkuloze 1906. godine. O veličini koju Slavini radovi imaju i danas svjedoči i sve više krivotvorina i radova drugih autora koji se njoj pripisuju.