RANKO OSTOJIĆ: ‘Ako je itko demontirao državu, onda je to upravo ova vlada. Zato se ne zna tko što govori i tko što radi’

Potpredsjednik SDP-a Ranko Ostojić trenutno volontira na području pogođenom potresom i otkriva koji su po njemu glavni razlozi nefunkcioniranja sustava u izvanrednim situacijama, kao što je to bio katastrofalni potres 29. prosinca

Odmah nakon razornog potresa u Petrinji i Sisačko-moslavačkoj županiji, na terenu je bio i Ranko Ostojić, bivši ravnatelj policije u vladi Ivice Račana, bivši ministar unutarnjih poslova i potpredsjednik vlade Zorana Milanovića, donedavni predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, aktualni predsjednik županijske organizacije SDP-a u Splitsko-dalmatinskoj županiji i potpredsjednik SDP-a. Kao dragovoljac Domovinskog rata i bivši zaposlenik Međunarodne federacije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, s iskustvom katastrofalnih poplava u Gunji i migrantskom krizom kojima je koordinirao, stavio se na raspolaganje premijeru Andreju Plenkoviću i njegovoj vladi, ali ga do sada nisu pozvali ni pitali za savjet.

Ovih se dana sprema sa svojom nevladinom udrugom Pozitiva stacionirati u Glini i okolnim selima i sa svojim mobilnim timovima volontera pomagati stradalom stanovništvu tog područja. Od paroha su dobili teren na koji mogu postaviti šator, a Ostojić sa svojom ekipom u dnevnim obilascima stradalih pomaže i zamjenici gradonačelnika Gline izabranoj iz redova srpske nacionalne manjine, Branki Bakšić-Mitić. U intervjuu tjedniku Nacional komentirao je nefunkcioniranje sustava u izvanrednim situacijama, nepostojanje robnih zaliha, ponašanje premijera Plenkovića i osnivanje povjerenstva za kriminalnu poslijeratnu obnovu kuća diljem Hrvatske.

NACIONAL: Nakon razornog potresa bilo je puno kritika na račun nedovoljno brze reakcije države i nefunkcioniranja sustava u izvanrednim situacijama jer su građani i volonteri prvih dva tjedna zapravo spasili stvar. Zašto država nije efikasnije reagirala? Zar im nije bilo upozorenje zagrebački potres?

Nije samo zagrebački potres bio upozorenje. Postoje i pisani dokumenti iz 2019. godine u kojima stoji procjena da Civilna zaštita i sve službe koje obuhvaća taj sustav na području Sisačko-moslavačke županije nisu spremne i nisu sposobne funkcionirati u izvanrednim situacijama. To nije nikakva tajna, to je javni dokument koji je objavljen na službenim stranicama županije, a u njemu je, između ostalog, konstatirano da je spremnost u slučaju potresa specijalne postrojbe za složene radnje spašavanja izuzetno niska. To je samo jedan od slučajeva koji govore o odnosu prema širem području Civilne zaštite.

NACIONAL: Svima u Hrvatskoj je jasno da je sustav u prvim danima nakon katastrofe zakazao. Što bi trebalo učiniti da postane funkcionalan?

S jedne strane imamo 65 tisuća dobrovoljnih vatrogasaca i 3,5 tisuće profesionalnih u javnim postrojbama, HGSS, Crveni križ, nevladine udruge. Sve te elemente, zajedno sa Savezom izviđača Hrvatske koji su također u sklopu Civilne zaštite trebalo bi objediniti i oni bi u određenom trenutku, kada nastupi izvanredna situacija, trebali biti stavljeni u funkciju. Protokoli za to postoje, zna se kako se mobilizira pripadnike Civilne zaštite i ima ih svaka općina, grad i županija. Na žalost, to je tek mrtvo slovo na papiru jer realizacija je ne samo zakašnjela, već i vrlo loša. Činjenica da su volonteri preuzeli ulogu države u najviše segmenata i promptno reagirali samo pokazuje kakvo je stvarno stanje civilne zaštite. A najveći promašaj bio je da ta pozitivna energija i odaziv građana nije bio adekvatno koordiniran i kanaliziran.

NACIONAL: Zašto Vlada nije odmah proglasila stanje katastrofe?

Zato što ne znaju. Ne znam što su čekali. Kao što su čekali dva tjedna da se sjete da bi trebalo organizirati javne radove i uposliti ljude s potresom pogođenog područja. Mi smo u Opatovcu četvrti dan imali potpune ekipe u kojima su bili nezaposleni, oni kojima su tvrtke poplavljene, sve im je to išlo u radnu knjižicu, što je zakonska mogućnost koju smo iskoristili. Osim toga, kao ministar unutarnjih poslova upravo u Opatovcu sam shvatio koliko je bitno integriranje nevladinih udruga i volontera u sustav. Isto smo napravili i u migrantskoj krizi i oni su postali dio naših operativnih snaga koje je koordinirao Crveni križ. To je bio golemi sustav koji je odradio posao bez jednog incidenta s migrantima u Hrvatskoj. Iz tih iskustava mogli su Andrej Plenković i njegova vlada naučiti puno dobrih stvari, ali povijest očito počinje s njima. Zato i imamo ovakvu situaciju u kojoj se ne zna što tko govori i što tko radi. Horvat priča jedno, Medved drugo, Trut nema pojma što mu se događa na terenu… Ako je itko demontirao državu, onda je to upravo ova vlada.

 

‘Sustav se urušio onoga trenutka kada se odustalo od izgradnje Civilne zaštite prema europskom modelu. HDZ je sve razmontirao, sveo je Civilnu zaštitu na Odjel u MUP-u i iz toga proizlazi ova nespremnost’

 

NACIONAL: Najviše prigovora bilo je upravo na Damira Truta, ravnatelja Civilne zaštite. Je li samo na njemu odgovornost za zakašnjelu reakciju?

On je sigurno jedan od najodgovornijih. Ali sustav se urušio onoga trenutka kada se odustalo od izgradnje Civilne zaštite prema europskom modelu. A to znači da prije svega bude neopterećen politikom, da sve službe budu objedinjene, da se provode vježbe i da budu pripremljene za ovakve situacije. A onda da se svi mobiliziraju prema utvrđenom rasporedu i dolaze pod komandu Ravnateljstva civilne zaštite i zajednički djeluju. I konačno, da iz naučenih lekcija i propusta poboljšaju svoj rad. HDZ je sve to razmontirao, sveo je Civilnu zaštitu na Odjel u Ministarstvu unutarnjih poslova i iz toga proizlazi ova nespremnost. Naime, ovo o čemu govorim postojalo je i funkcioniralo i u Gunji, i u opožarenim područjima i za vrijeme migrantske krize. Sada je taj Odjel Civilne zaštite utopljen u Ministarstvu u kojem prioritet naravno ima policija i zato je njegovo postojanje svedeno tek na zadovoljavanje forme. S druge strane, vatrogasci su osnaženi jer su postali dio državne uprave, odnosno Hrvatska vatrogasna zajednica postala je tijelo državne uprave.

NACIONAL: Želite reći da je u doba vlade Zorana Milanovića u kojoj ste bili ministar unutarnjih poslova Civilna zaštita bila operativnija?

Imali smo prije svega potpuno drugačiji zakon. Postojala je Državna uprava za zaštitu i spašavanje s jedinstvenim brojem 112, kao i u ostalim zemljama EU-a koja je trebala biti centralno mjesto u ovakvim situacijama. To je bila okosnica koja objedinjuje specijalizirane intervencijske postrojbe i organizira život na potresom, poplavama ili požarima pogođenom području. Na žalost, početkom 2019. MUP je, navodno zbog racionalizacije, ukinuo Državnu upravu za zaštitu i spašavanje, čiji je posljednji ravnatelj bio Dragan Lozančić.

NACIONAL: I na Crveni križ bilo je dosta prigovora s terena, između ostalog da je također reagirao prekasno. Kakvi su vaši dojmovi?

Problem u Hrvatskoj jest da se Crveni križ doveo u situaciju da se, umjesto da bude neovisna nevladina organizacija, što mu garantira i posebni zakon o Crvenom križu Hrvatske, postavlja kao produžena ruka vladajuće stranke. To je nešto što je suprotno i Povelji Međunarodnog Crvenog križa koji se u Hrvatskoj ponaša kao da je dio državne uprave. Tome su naravno pridonijeli i oni koji su na čelu Crvenog križa, neću spominjati imena, ali neki od njih su i pod istragama. Upravo zbog tog nedostatka samostalnosti i neizgrađenosti vlastitog sustava sada su izloženi kritikama. Sami su sebe doveli u tu situaciju.

NACIONAL: Vi imate iskustvo rada u Međunarodnom Crvenom križu, što bi se od toga moglo primijeniti u Baniji?

Radio sam u Federaciji Crvenog križa i Crvenog polumjeseca. To je sastavni dio pokreta Međunarodnog Crvenog križa, a radi se o humanitarnoj organizaciji koja dolazi nakon ratnih zbivanja i prirodnih katastrofa i pomaže saniranju stanja i zbrinjavanju stanovništva. Dakle, za vrijeme rata u Hrvatskoj i BiH djelovao je Međunarodni Crveni križ, a nakon toga je nastupila Federacija Crvenog križa i Crvenog polumjeseca. Iza Oluje 1996. ta je organizacija osiguravala prehranu, ogrjev, socijalnu i zdravstvenu pomoć svima koji su ostali na tom području. Konkretno, u Južnom sektoru UNPROFOR-a vodili smo brigu o 14 tisuća obitelji, 9,5 tisuća hrvatskih i četiri i pol tisuće srpskih. Bilo je tu i mnogo ostavljenih starijih samaca koji nisu imali rodbine. Postojali su mobilni timovi, vodila se točna evidencija o svakom domaćinstvu i svakog dana dostavljani su im paketi prema njihovim potrebama. Isto je bilo i nakon potresa u Stonu, u rujnu 1996. Bili smo opremljeni terenskim vozilima, imali smo podršku naše centrale u Genevi i sve je funkcioniralo. To je model koji bismo sada trebali slijediti.

Ranko Ostojić sa svojom ekipom u dnevnim obilascima stradalih pomaže i zamjenici gradonačelnika Gline izabranoj iz redova srpske nacionalne manjine, Branki Bakšić-Mitić PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

 

NACIONAL: U fokus javnosti došlo je i pitanje robnih zaliha kojih zapravo nema. Kako je to moguće?

To je sramotna situacija. Robne zalihe trebale bi biti ozbiljna institucija koja brine da u slučaju rata ili prirodnih katastrofa budu osigurane robne rezerve za sve što je prioritetno. Naravno, uz stalno obnavljanje zaliha. Upozorio sam na to još u ožujku, nakon potresa u Zagrebu. Mogli su od tada do sada sve riješiti. Prije svega kontejnere kojih nema dovoljno. Na žalost, privremeni smještaj će se pokazati vrlo upitnim za vrijeme hladnog vala koji dolazi. Tim više što se dovlači mobilne kućice na terene kojima se ne može prići ni autima ni labudicama, bez osnovne infrastrukture. No ničem se više ne čudim jer oni koji koordiniraju time zapravo i nisu Stožer. To je komesarijat u kojem su postavljeni predstavnici Vlade, čiji je zadatak, između ostalog i slati drugačiju sliku u javnost od onog što se zapravo na terenu događa. Među njima je vrlo malo operativaca i to je zapravo političko tijelo čiji je glavni cilj sakriti slabosti koje je država u prvim danima nakon potresa pokazala. Čim su volonteri ti koji pokažu da su sposobni napraviti puno više i brže od države, to je pljuska sustavu.

NACIONAL: Premijer Plenković obrušava se na medije i optužuje sve koji su kritizirali reakciju države za neprijateljsku agendu, a opoziciju proziva za politikantstvo i jeftino skupljanje bodova uoči lokalnih izbora. Je li nervozan, ili je samo jako bahat?

Od njega se nije moglo ništa drugo očekivati jer se on stalno tako ponaša. Jedna od njegovih najvažnijih karakteristika je upravo bahatost i umjesto da ističe jedinstvo države s građanima i volonterima, on optužuje sve svoje kritičare i politizira u korist svoje stranke. To je autokratski pristup prema kojem se svaka kritika vlasti smatra direktnim demontiranjem države i poticanjem nepovjerenja građana u institucije. A mediji i kritičari iz opozicije govore istinu: da sustav ne funkcionira, da nakupci kupuju stoku budzašto i profitiraju od situacije na terenu, da kontrole nema, da su se ljudi zarazili koronavirusom dolazeći pomagati, da su mnogi i dalje bez adekvatnog smještaja ili u objektima koje prvi malo veći potres može srušiti. Tako da je najveću konfuziju i kaos stvorila zapravo država. Zna se da je na prvom mjestu spašavanje ljudskih života, a onda sve ostalo. Zato je odmah trebalo mobilizirati ljude na terenu, sve one kojima su kuće stradale privremeno smjestiti na sigurno, a onda krenuti u raščišćavanje i obnovu. Umjesto toga tamo vlada ozbiljan kaos. Nema tu ničeg novog, to je standardna priča kada je HDZ u pitanju.

NACIONAL: Kad smo već kod HDZ-a, što kažete na rasprave o Baniji i Banovini? Dubravka Šuica izjavila je na sjednici HDZ-a da mediji koji Banovinu zovu Banija potkopavaju HDZ i državu.

Doista je sramotno da je rasprava o preuzimanju odgovornosti svedena na to je li Banija ili Banovina. Nikome tamo nije važno kako se zove to područje, već da mu se srušila kuća i treba mu pomoći. Ta rasprava najbolje ocrtava foteljaški pristup HDZ-a. Pa čak je i predsjednik Sabora, Gordan Jandroković, komentirajući tko je te informacije pustio u medije, priznao da i u njihov Centralnom komitetu ima jako puno priglupih. Moram ga pohvaliti zbog iskrenosti ovog puta.

 

‘Problem u Hrvatskoj jest da se Crveni križ doveo u situaciju da se, umjesto da bude neovisna nevladina organizacija, što mu garantira i zakon, postavlja kao produžena ruka vladajuće stranke’

 

NACIONAL: Imate bogato iskustvo i kao ministar policije i kao član vlade Zorana Milanovića i kao humanitarac. Bili ste zaduženi za koordinaciju sustava nakon poplava u Gunji i u migrantskoj krizi. Je li vas itko pozvao da pomognete? Nije li ovo situacija u kojoj bi se trebale skupiti glave?

To je osnovni problem ove vlasti – da se po političkoj liniji biraju ljudi koji bi trebali organizirati život na stradalim područjima, provesti obnovu i pobrati slavu. Uvijek sam smatrao da nas ovakve katastrofe trebaju ujediniti i da se ne smijemo dijeliti po političkoj ili bilo kojoj drugoj osnovi. Ja sam se prvog dana ponudio da pomognem najbolje što mogu i znam, s obzirom na iskustvo koje imam, no nitko me nije ni zvao ni pitao za savjet. Nisu operacije u Gunji ili s migrantima bile mačji kašalj, kao što to sada tvrde predstavnici najviše vlasti, već ozbiljne krize u kojima su se spašavali ljudi, životi i imovina. Na žalost, vodeći ljudi države izjavom da je to bio mačji kašalj u usporedbi s ovim potresom uvrijedile su i tisuće ljudi koji su sudjelovali u tim akcijama spašavanja i zbrinjavanja.

NACIONAL: O mačjem kašlju govorio je predsjednik Milanović koji je poplavljenima u Gunji rekao kako je i njemu pukla cijev u kupaonici. Je li ta kritika upućena njemu?

Ja imena namjerno ne spominjem, ali čini se da su i jedan i drugi predstavnik najviše vlasti zaboravili na te situacije. Ja sam na taj dio posla koji sam odradio ponosan, a znam i da nitko od tih ljudi, volontera, vatrogasaca nije dobio nikakvo priznanje ili odlikovanje za ono što su tada učinili. A sada ih se još i vrijeđa.

NACIONAL: Udruga ugostitelja organizirala se par sati nakon potresa i hranila ljude na potresom pogođenim područjima dva tjedna. Sada je posao preuzeo Pleter, državna tvrtka na koju se mnogi žale. Zašto kuhanje nije prepušteno ugostiteljima iz tih krajeva?

I nama je u Slavonskom Brodu za vrijeme migrantske krize bilo sugerirano da za ljude na terenu i stradale kuha Pleter, kao državna tvrtka koja kuha za vojsku. No onda nam se dogodilo da smo dobili prigovor iz EU-a, zbog novca za tu katastrofu iz europskih fondova, a nismo proveli javni natječaj. Iako smo na kraju povukli novac, ta sredstva nismo mogli opravdati. Ako to ova Vlada zna, dapače, meni su to podmetali i zbog toga mi prigovarali, zašto iz te lekcije nisu nešto naučili? Apsolutno se slažem da je trebalo raspisati javni poziv, mobilizirati ugostitelje s terena kojima su lokali i restorani zatvoreni. Oni su tamo, imaju opremu, treba im dati posla. Jer Pleter ne samo što je monopolist, nego očito nije mogao ni pravovremeno i kvalitetno odgovoriti na ovu situaciju, već je uskočila Udruga ugostitelja i volonteri iz cijele Hrvatske.

NACIONAL: Izašli ste na teren odmah nakon potresa i predlagali da se uredi izbjegličko naselje kraj Male Gorice, koje su devedesetih financirali i izgradili Japanci. Gradonačelnik Petrinje odbacio je tu ideju, kao i Vlada. Zašto mislite da bi to bilo brže i jeftinije od kontejnerskog naselja koje se gradi na Sajmištu jer ti objekti su doista devastirani?

Nisam govorio o kontejnerskom naselju, već o potrebi organizacije kratkotrajnog smještaja na prostoru na kojem već postoji infrastruktura. Dakle, struja, voda, kanalizacija, ono što je uvijek najskuplje. Japanci su na to naselje potrošili 7 milijuna dolara, a mi smo im svojom nebrigom pokazali kako se odnosimo prema njihovoj donaciji za koju smo dopustili da potpuno propadne. Točno je da su objekti devastirani, ali njih se moglo ili očistiti i urediti, ili zamijeniti kontejnerima. Oni koji tvrde da se to ne može pričaju gluposti. Činilo mi se potpuno neracionalnim da se gradi nova infrastruktura na petrinjskom Sajmištu, što će puno koštati i trajati možda do proljeća, ako već postoji jedno takvo naselje 6 kilometara od Petrinje. U krajnjoj liniji, ako se već i nije moglo u te kućice smjestiti ljude, mogli su se kraj njih dovesti kontejneri, a u kućice smjestiti stoka kojoj bi u njima bilo bolje nego u srušenim stajama. Umjesto da se ljudi u neljudskim uvjetima smrzavaju po selima, mogli su im tamo bolje organizirati i prehranu i zdravstvenu skrb, sve na jednom mjestu. S druge strane, kada prođe zima i počnu ozbiljni građevinski radovi, trebat će negdje smjestiti i volontere. Kuda će s njima? Pa tamo stane šest tisuća ljudi, naselje je uz glavni put prema Petrinji, lako je dostupno, mogu se racionalizirati troškovi.

 

‘Neću reći da su neki dijelovi Banije namjerno zanemareni, ali postoje zaseoci u koje pomoć još nije stigla. Državna administracija je spora, gube vrijeme na sastančenje, a ljudi više nemaju vremena čekati’

 

NACIONAL: Vaša Udruga Pozitiva priprema se na rad u Glini. Zašto tamo i na koji način namjeravate djelovati?

Mi smo već odavno tamo, i iako smo mali, mi smo tek jedan segment nevladinih udruga koje pomažu inicijativi „Ljudi za ljude“. Nećemo biti stacionirani samo u Glini, već i u okolnim mjestima. Bit ćemo na terenu gdje bude potrebno s onoliko ljudi koliko ćemo ih imati. Odlučili smo se za Glinu jer smo zaključili da će se Sisak koji je veliki grad snaći. Tamo su i gradonačelnica koja se odlično snalazi, tamo su i Županija i Stožer. U Petrinji se isto koncentrirala pomoć, a ovaj dio oko Gline ostao je u drugom planu. Neću reći da su neki dijelovi Banije namjerno zanemareni, ali postoje zaseoci prema Dvoru na Uni ili Kostajnici u koje pomoć još nije stigla. Državna administracija je spora, gube vrijeme na sastančenje, a ljudi više nemaju vremena čekati. Namjeravamo surađivati sa stanovnicima koji poznaju teren i pomagati tamo gdje je najpotrebnije u najkraćem roku. Ići ćemo u grupama od tri do šest ljudi, ne treba nam ni smještaj, ni slikanje, ni publicitet. Nije red da budemo u kamp-kućicama ili kontejnerima, već ćemo se organizirati tako da ne oduzimamo ljudima koji su stradali ono što je njima potrebno. Imat ćemo terenska vozila i obilazit ćemo teren, a možemo i u njima spavati.

NACIONAL: Jesu li Glina i kraj oko nje namjerno zapušteni nakon rata, da se Srbi nikada ne vrate?

Ovi krajevi su naravno bili zanemareni, ali su jednako zanemareni i krajevi u Slavoniji, u kojima sam se kao i u Baniji također nagledao pustoši. Problem ove države i za Hrvate i Srbe je da se odavno prestao graditi život jer se stalno gradi suživot. Ja se tome oštro protivim i smatram da se ljude tako smješta u rezervate i dok god bude postojala takva vrsta raslojavanja, svi ćemo imati problema u Hrvatskoj. Ako Ustav kaže da su svi građani Hrvatske ravnopravni, bez obzira koje nacionalnosti bili i gdje živjeli, to prije svega znači da svi moramo imati iste mogućnosti. Financiranje takvih nacionalnih rezervata iz novca poreznih obveznika isključivo je u interesu političkih stranaka, a ne hrvatskih građana.

NACIONAL: Ima li smisla saborsko povjerenstvo koje bi se trebalo baviti kriminalnom poslijeratnom obnovom kuća na Baniji i u cijeloj Hrvatskoj?

Bojim se da više nema. Jer čim se DORH u to umiješao, znači da su svi javno dostupni dokumenti premješteni k njima jer su postali dio istrage. To je kao da su spremljeni u bunker, oni postaju tajni i o njima neće biti moguće raspravljati. Zato smatram da je gotovo izvjesno da se neće moći napraviti ništa, prije svega zbog zastare jer Zakon o ratnom profiterstvu obuhvaća limitirano razdoblje. Uvjeren sam da će se na kraju sve tek svesti na pusto razglabanje o tome je li bilo pljačke ili nije. To će se pretvoriti u političku raspravu bez pravog rezultata, što je za HDZ već davno uhodana shema. Budući da su neki akteri iz tog vremena umrli, o njima će se pričati sve najbolje, a što se tiče župana Žinića, uvjeren sam da nema šanse da mu se nešto dogodi.

Komentiraj