HTV

AGNIESZKA HOLLAND “Neke se vlade poigravaju poviješću”

Slavna poljska redateljica i predsjednica Odbora Europske filmske akademije Agnieszka Holland dala je intervju za filmsku emisiju HRT-a (video) Posebni dodaci u povodu prikazivanja velikog ciklusa poljske kinematografije na HRT-u.

Filmovi Agnieszke Holland prikazuju se, naime, u sklopu velikog i vrijednog ciklusa Godina poljske kinematografije koji se emitira srijedom na HTV 3 i jedinstvena je prilika za prisjećanje na A. Wajdu, A. Munka, J. Skolimowskog, J. Kawalerowicza i brojne druge autore.

Agnieszka Holland je u velikom intervjuu za Posebne dodatke govorila o svojem posljednjem igranom filmu ‘Mr. Jones’ koji je u veljači prikazan u konkurenciji Berlinskog filmskog festivala, kao i dugogodišnjem radu na TV serijama i svojim režijama pojedinih epizoda ‘Kuće od karata’ i kultne ‘Žice’ koja je, prema njezinim riječima, veliki američki roman u audiovizualnom pripovjedačkom mediju.

Vjerojatno najpoznatiji film Agnieszke Holland je ‘Europa, Europa’ (1990.) koji je osvojio Zlatni globus i bio nominiran za Oscara za najbolji adaptirani scenarij. Upravo taj film donosi joj brojne ponude velikih američkih filmskih studija, a pitanje holokausta i antisemitizma njezina je svojevrsna vječna tema.

Poljska se autorica prisjeća i slavnih kolega poput Andrzeja Wajde koji joj je pomogao u počecima karijere, a u sklopu u subotu emitiranog filmskog maratona posvećenog Agnieszki Holland prikazali smo njezine prve cjelovečernje filmove: ‘Provincijske glumce’ (1979.) i ‘Groznicu’ (1981.).

Na početku razgovora, koji su za Posebne dodatke s Agnieszkom Holland krajem 2018. godine u tonskom studiju u Varšavi vodili Nataša Vukas-Stanojkoski i Dean Šoša, glasovita poljska redateljica istaknula je da njezin novi film ‘Mr. Jones’ priča o velškom novinaru koji 1933. godine odlazi u Rusiju:

– On sanja o tome kako će intervjuirati Staljina zato što je on prvi intervjuirao Hitlera nakon što je Hitler došao na vlast. I tako on ode u SSSR. Ondje načuje da se nešto čudno navodno događa u Ukrajini. Kradomice odlazi iz Moskve. Novinarima je bilo zabranjeno putovati. U Ukrajini otkrije veliku glad, ‘holodomor’, koju je izazvao Staljin. Nakon toga je on pokušao svijet upozoriti, ali to mu nije bilo lako. Ostali mediji i njegovi kolege novinari bili su korumpirani, pogotovo glasoviti reporter Walter Duranty. On diskreditira Jonesa, tvrdi da je to laž, da ni o kakvoj gladi ne može biti riječ, da je budućnost blistava, da je Staljin vrlo uspješan. A vlade se boje upletanja u takvo zato što su zabrinute zbog rata koji se sprema. I tako dalje…

‘Mr. Jones’ je priča prije svega o gladi, ali i o lažnim vijestima, korumpiranim medijima i kukavičluku vlada, kao i o ravnodušnosti društva i ljudi, ističe Holland i nastavlja:

– Kad su se sve kockice filma posložile, iznenadili smo se koliko je relevantan, što zapravo nije dobro. Ali to je jedan od razloga zašto smo smatrali da je ovu priču nužno ispričati, priču o hrabrosti pojedinca, priču o hrabrom novinaru. I danas ima mnogo novinara koje ubijaju, ušutkavaju i zatvaraju. I to ne tako daleko od nas: u Rusiji, Turskoj, Iranu, Saudijskoj Arabiji i drugdje. S obzirom na to gdje sam rođena, kad i što je doživjela očeva obitelj, a i zato što sam živjela u represivnom režimu kakav je komunistička Poljska bila do 1989., bila sam senzibilizirana za povijest u globalu, za mehanizme koji podčinjavaju pojedinca i pretvaraju ga u igračku povijesnih događaja. A postoje i neka temeljna pitanja, povezana s holokaustom i Drugim svjetskim ratom, jednim od najtamnijih trenutaka u povijesti ljudskog roda. Vidi se ponor, koliko je sposobnost za zlo neizmjerno duboka i velika. I koliko je tanka granica između dobra i zla.

Po mišljenju Agnieszke Holland Drugi svjetski rat nije zapravo nikad prestao, već kao da je samo zaspao i može se svaki čas probuditi:

– Trenutak u kojem živimo sad, i svih ovih 80 godina u međuvremenu, da je to neka vrsta unutarnje i skrivene borbe protiv svih tih demona koji opet mogu izroniti. Bojim se da se sad vraćaju. Cjepivo holokausta je ishlapjelo 59 i novi naraštaji više nemaju svijest o tim opasnostima. Na primjer, zašto je Europska unija nastala? Glavni razlog je bio mir u Europi. Suradnja i zajedništvo. Umjesto sukoba, borbi i nadmetanja. Posebno je opasno vjersko i nacionalističko nadmetanje. Sad je ponovno isplivalo uvjerenje da ćemo biti jači ako se razdvojimo. Politika se miješa u egzistencijalnu dimenziju kakvu imaju zločini protiv čovječnosti. Smatram da ta pitanja treba na neki način razmotriti. A svaki naraštaj tomu pristupa drukčije. Zato me ljuti kad čujem neke snobovske kritičare, direktore festivala ili ljude s utjecajem u kinematografiji: Opet film o holokaustu! Opet film o ratu! Naravno, kiča ima puno. Ako temi pristupiš sa željom da je prikažeš sentimentalno i bezbrižno, u neku ruku lažeš. Ali ako pokušaš dočarati bar djelić istine, mislim da to važno.

Holland smatra da je njezina dužnost da se povremeno vratim tim temama. ‘Mr. Jones’ primjerice nudi drugu perspektivu i drugu priču, ali ujedno bi se moglo reći da je to propitivanje prošlosti koja je prisutna u našoj sadašnjosti:

– Osobito komunistički zločini, i Staljinovi zločini, o njima se nekako puno manje zna i govori. Ljudi koji su se rodili poslije osamdesetih godina, oni za to jednostavno ne znaju. Čak ni u Rusiji. Staljin je ondje jedna od najpopularnijih povijesnih ličnosti. Narodni junak, a bio je masovni zločinac. Nema obitelji u kojoj nije bilo žrtava, ali ljudi su to nekako gurnuli u zapećak. Ako povijest ne možeš pravilno procijeniti, sve se može vratiti.

Poljsku kinematografiju Agnieszkae Holland smatra prilično iskrenom, no to nije lako postići jer teško je razotkriti mračnu stranu svoje povijesti:

– Službena politika prema povijesti, kakvu zastupa aktualna vlada, sve uljepšava i Poljake predstavlja kao junačke žrtve, koji su uvijek imali pravo, držali se hrabro i pravedno. Naravno, imali smo mi puno junaka, ali imali smo mi i puno mračniju stranu. Pogotovo u Drugome svjetskom ratu zbog odnosa Poljaka i Židova. Tu je ispisano mnogo mračnih stranica. Poljski povjesničari, filmaši i književnici hrabro su se uhvatili ukoštac s tim mračnim stranicama. Ali stajalište službene povijesne politike protivi se tom smjeru. U trenutku kad vlada odluči da je njezin posao donositi zaključke o povijesnim istinama, bio to komunizam ili ne, može to biti i tržišna ekonomija, svejedno je. Povijest nas je naučila bar jedno, a to je da se politika ne smije miješati u povijesne istine. A ne da manipulira povjesničarima, a i kulturom i stvaralaštvom. Neke vlade danas, na ovim prostorima možda i u Hrvatskoj, a svakako u Poljskoj i Mađarskoj, pokušavaju se time poigravati, i to ne u pozitivnome smislu.

Komentiraj