U Gradskom dramskom kazalištu Gavelli premijerno je u srijedu navečer izvedena   predstava po romanu “Proces” Franza Kafke, priča o pojedincu suočenom s moćnim sustavom pravosuđa i birokracije, koja u režiji Renea Medvešeka prerasta u propitivanje suvremenih nemira i napetosti.

Na gotovo praznu scenu Medvešek je prenio tjeskobnu atmosferu i zagonetnost najpoznatijeg Kafkina romana,  o čovjeku kojemu se sudi a da nije jasno za što je optužen te, suočen s tlačiteljskim birokratskim aparatom, postupno gubi svaku ljudskost.

Kafkine priče uvijek nude velik raspon mogućih interpretacija, a Medvešek je “Proces” postavio kao intrigantan projekt koji ne ostaje samo na simbolici, već gledatelje navodi na propitivanje vlastitih granica, mogućnosti uspostave dijaloga i suočavanja s nemirima, paranojom i osjećajem krivnje.

U prijevodu Zlatka Crnkovića, dramatizaciju su napravili Medvešek i Dubravko Mihanović, držeći se prilično vjerno Kafkine pravocrtne fabule, slojevite značenjem i tjeskobnom atmosferom. Kroz kazališno pripovijedanje na pozornicu su prenijeli poznatu priču o  bankovnom prokuristu Jozefu K. kojega na 30. rođendan iz nepoznatog razloga uhićuju dvojica agenata. Iako se ne osjeća krivim, kontaktira odvjetnicu i odaziva se na sudske pozive, susrećući samo osobe povezane sa sudom da bi na kraju, bez otpora, dopustio da ga se ubije sudskim spisima.

Josefa K. igra Nikola Baće, a glumački ansambl još čine Martina Čvek, Ankica Dobrić, Gloria Dubelj, Natalija Đorđević, Ivan Grčić, Hrvoje Klobučar, Nela Kocsis, Đorđe Kukuljica, Perica Martinović, Sven Medvešek i Darko Stazić.

Kostime je osmislila Marita Ćopo, a scenografiju potpisuje Tanja Lacko, koja je “istovremenu realnost i metaforičnost Kafkina svijeta” pokušala dočarati starim registratorima  koji simbolički zatrpavaju glavnog junaka.

Neočekivan sraz svjetova dočarala je glazba Zorana Ščekića, suradnik za scenski pokret je Pravdan Devlahović a oblikovatelj svjetla Zdravko Stolnik.

Roman “Proces” objavljen je nakon Kafkine smrti, 1925. godine.

Nakon Drugog svjetskog rata gotovo uopće nije izvođen na pozornicama zagrebačkih kazališta. Prije desetak godina postavljen je u produkciji Kazališta slijepih i slabovidnih, a prije toga 1977. u Teatru &TD u režiji Georgija Para.