Novi vođa Laburista u prvih nekoliko mjeseci vladavine zbog verbalnog delikta izbacio je nekoliko uglednih članova koji su pokazali otpor njegovoj radikalnoj politici zbog koje je popularnost laburista najniža još od vremena Margaret Thatcher

Jeremyja Corbyna, lidera britanskih laburista, proteklih dana često su spominjali brojni hrvatski socijaldemokrati. Neki protivnici Zorana Milanovića isticali su novog vođu laburista kao primjer kako bi trebao izgledati novi vođa SDP-a, a Zlatka Komadinu neki od njih vidjeli su kao hrvatsku kopiju Corbyna. Zanimljivo je da kritičari Milanoviću zamjeraju autokratsku vlast i nedemokratičnost u vođenju stranke, a pozivaju se na čovjeka koji je tijekom prvih nekoliko mjeseci vođenja Laburističke stranke pokazao upravo te karakteristike. Vrhunac Corbynove čistke dogodio se upravo u tjednu kada je Komadina objavio svoju kandidaturu za šefa hrvatskih socijaldemokrata, najavivši da SDP treba skrenuti više u lijevo. Upravo je to bio Corbynov izborni program kojim je u rujnu prošle godine potukao svoje protukandidate na izborima za vođu Laburističke stranke. No pet mjeseci kasnije Corbynova politika ima sve više protivnika koji ne skrivaju svoje nezadovoljstvo i javno progovaraju protiv “Crvenog Jeremyja”. Ono što nitko u britanskoj javnosti nije očekivao je Corbynova osveta zbog koje je izbacio dva člana laburističke vlade u sjeni, što je izazvalo ostavke još četvorice ministara te vlade koji su osjetili da je otvoren lov na sve neistomišljenike s novim šefom stranke.

CORBYN JE TAKO POKRENUO PLAN kojim se želi riješiti utjecajnih članova stranke koji više naginju lijevom centru, a na visoke položaje želi postaviti suradnike koji podupiru njegovu radikalno lijevu politiku. U početku se želio riješiti dvojice visoko pozicioniranih zastupnika u parlamentu koji su javno kritizirali njegovu politiku, i to prije svega njegova stajališta o mirnom rješenju problema Islamske države. Corbyn se zalaže za prekid svih napada na Islamsku državu i smatra da bi Velika Britanija trebala ostati neutralna u borbi protiv radikalnih islamista. Takav stav nije najbolje prihvaćen u britanskoj javnosti, pa je popularnost Laburističke stranke trenutno najniža još od vremena Margaret Thatcher. Nakon što su javno kritizirali šefa stranke, Corbyn je želio izbaciti Chrisa Leslieja i Tristrama Hunta, dugogodišnje zastupnike u parlamentu i nekadašnje bliske suradnike Tonyja Blaira. Mišljenje te dvojice zastupnika vrlo se cijeni unutar stranke, ali Corbyn ih se na kraju ipak nije usudio izbaciti. No kako bi barem malo pokazao da neće dopuštati kritike svoje politike, Corbyn je smijenio dvojicu članova vlade u sjeni koji su vrlo bliski Leslieju i Huntu. Ministar u sjeni za europske poslove Pat McFadden i ministar kulture Michael Dugher smijenjeni su prije desetak dana zbog “ekstremne nelojalnosti”. Pravi razlog McFaddenove smjene je njegov govor u parlamentu, u kojem se obratio britanskom premijeru Davidu Cameronu. “Molio bih premijera da odbaci stajališta onih koji tvrde da su teroristički napadi uvijek samo odgovor na poteze zapadnih država.

SLAŽE LI SE PREMIJER da se zbog takvih stajališta prema teroristima ponašamo kao prema djeci, dok su oni u biti odrasli ljudi koji su odgovorni za svoje postupke? Nitko ih ne prisiljava da ubijaju nedužne ljude u Parizu ili Bejrutu. Ako nismo dovoljno jasni po tom pitanju, nećemo shvatiti prijetnju koja je pred nama, a pogotovo se nećemo toj prijetnji suprotstaviti i pobijediti je“, rekao je McFadden u britanskom parlamentu, a njegov govor odmah je ocijenjen kao žestoka kritika Corbyna i njegovih stavova o borbi protiv terorizma. Odmah nakon govora Dugher je na Twitteru napisao da se svaka razumna osoba mora složiti s onim što je McFadden izjavio u parlamentu. Dva dana kasnije McFadden i Dugher više nisu bili članovi laburističke vlade u sjeni, a njihove smjene izazvale su šok i val nezadovoljstva unutar stranke jer se do sada nikada nije dogodilo da ministri u sjeni budu smijenjeni zbog verbalnog delikta. Neki laburistički zastupnici u izjavama za britanske medije otišli su toliko daleko da su Corbynove postupke opisali kao “put da Laburistička stranka postane Komunistička stranka”. Jedan visoko pozicionirani član Laburističke stranke u razgovoru za portal Daily Beast rekao je da se stranka nakon ovih smjena “nalazi u potpunom rasulu” i da “Corbyn insistira na pacifističkoj politici, iako za to nema potporu velike većine zastupnika u parlamentu i iako je to suprotno službenoj politici Laburističke stranke“.

CORBYN I NJEGOVI SURADNICI očekivali su da će se nakon smjene dvojice bivših ministara u sjeni povući i da neće raditi prevelike probleme, ali McFadden i Dugher zaredali su s gostovanjima u radijskim i televizijskim emisijama gdje su objašnjavali zašto smatraju da Laburistička stranka ide u krivom smjeru. Nakon njihovih istupa u javnosti, stvari su po Corbyna postale još neugodnije kada je ostavku podnijelo još četvero članova njegove vlade u sjeni. Ministar željeznice Jonathan Reynolds, ministar vanjskih poslova Stephen Doughty, ministar obrane Kevan Jones i ministrica pravosuđa Catherine McKinnell otišli su iz vlade u sjeni u znak podrške McFaddenu i Dugheru, pa je u samo nekoliko dana Corbyn ostao bez trećine ministara svog oporbenog kabineta. Takvo rasipanje vlade u sjeni gotovo je nezabilježeno u novijoj britanskoj povijesti, kao što je nezabilježen i otpor na koji jedan vođa velike britanske stranke nailazi nakon što je na njenom čelu manje od pola godine. Britanski politički analitičari tvrde da posljednji potezi pokazuju Corbynovo neiskustvo na visokim funkcijama zato što do rujna prošle godine nikada nije imao značajnu partijsku ulogu. Nikada nije ni biran u izvršnu vlast ili vladu u sjeni, nego je bio dio takozvanih zastupnika iz zadnjih klupa, neugodnih kritičara svake vlade. Zanimljivo je to da ni jedan laburistički zastupnik nije toliko često kao Corbyn glasovao protiv partijske linije, više od 200 puta samo između 2005. i 2010, a danas se obračunava upravo s onima koji u parlamentu imaju mišljenje suprotno njegovom.

CORBYN JE UVJERENI LJEVIČAR koji je žestoko prosvjedovao protiv rata u Iraku, a i danas se zalaže za to da njegov bivši stranački šef Tony Blair odgovara za ratne zločine. Vegetarijanac je, borac protiv alkohola i automobila koji traži ukidanje školarina na sveučilištima i nacionalizaciju pošte i željeznice, a zalaže se i za uništenje nuklearnog oružja i istupanje iz NATO-a. Protivnik je Sporazuma o slobodnoj trgovini sa Sjedinjenim Američkim Državama i, kao svi moderni radikalni ljevičari, traži veće poreze za najbogatije. U svojoj dugoj političkoj karijeri Corbyn se borio protiv aparthejda u Južnoafričkoj Republici, blisko je surađivao sa socijalistima u Venezueli i Hamasom na palestinskom teritoriju. Corbyn ne samo da odbacuje kapitalizam, nego i monarhiju te je 2002. na sprovodu majke kraljice Elizabete II. demonstrativno nosio crvenu jaknu, što je u britanskoj javnosti protumačeno kao drska i bezobrazna provokacija.

Koliko je dosljedan u svojim stavovima, pokazuje i primjer njegove rastave braka s drugom suprugom. Corbyn se s njom dugo svađao oko toga u koju srednju školu bi trebao ići njihov sin. On je tražio da pohađa državnu školu u koju se, bez obzira na ocjene, može upisati bilo koji učenik, dok je njegova supruga bila za to da ide u privatnu gimnaziju. Budući da se nikako nisu mogli dogovoriti oko toga, Corbyn i njegova supruga ubrzo su se razveli.

Koliko god da je zbog tih stavova i načina vladanja Laburističkom strankom neomiljen među svojim kolegama, Corbyn uživa ogromnu podršku “običnih” članova stranke koji mu i dalje daju veliku podršku. Po posljednjoj anketi Guardiana oko 65 posto članova stranke podržava Corbynovu politiku, a broj članova stranke od prošlogodišnjih parlamentarnih izbora održanih u svibnju, popeo se s 201 tisuću na gotovo 380 tisuća, koliko ih je bilo na kraju 2015. Gdje god da drži govor, nastaju redovi ljudi, a veliku podršku ima i među sindikatima. Najveći od njih, Unison, otvoreno poziva svoje članove da daju podršku Corbynu. “On govori našim jezikom, njegov jezik je jezik nade”, rekao je šef tog sindikata Dave Prentis.

KOLUMNISTICA LONDONSKOGA GUARDIANA POLLY TOYNBEE otvoreno se divi Corbynu i piše da je on “otvorio vrata snova i pomogao ljudima da se ponovno osjećaju sigurni u sebe”. Međutim, koliko god Corbyn bio miljenik većeg dijela članova Laburističke stranke i dijela britanskih medija, velika je vjerojatnost da će pod njegovim vodstvom laburisti na idućim izborima doživjeti najveći poraz u povijesti. Stanje u stranci je katastrofalno i, prema anketama, stoji još gore nego na svibanjskim izborima jer čak 76 posto birača misli da se za stranku u takvom stanju ne može glasovati. Corbynova pobjeda od stranke je još više udaljila birače centra koji su na prošlim izborima ionako većinom glasali za Konzervativnu stranku Davida Camerona. Stranka kojoj je na čelu političar koji se otvoreno divi Vladimiru Putinu i koji kažnjava svoje suradnike zbog drugačijeg mišljenja, jednostavno nema nikakve šanse među sve konzervativnijim britanskim biračima. Corbynov stav je da su laburisti izgubili izbore jer nisu bili dovoljno lijevo, no većina analitičara u Britaniji slaže se s tim da od takva stava profitiraju jedino konzervativci i da su laburisti najbolje rezultate postizali kada bi se približili centru. Zato ne treba čuditi što su posljednjim razvojem događaja u Laburističkoj stranci najzadovoljniji konzervativci i aktualni premijer Cameron koji mirno može vladati dok mu u glavnoj oporbenoj stranci vlada potpuni kaos. Ako se takva situacija nastavi, lako je moguće da će konzervativci i Cameron još dugo vladati Velikom Britanijom.

Komentiraj

FOTO:GettyImages
PODIJELI
Rođen u Zagrebu 21. kolovoza 1978., novinarstvom se bavim od 2000. godine kada sam počeo pisati za sportski web portal Sportnet.hr. Nakon nekoliko godina u sportskom novinarstvu, 2009. godine prvi put dolazim u redakciju tjednika Nacional gdje radim na portalu www.nacional.hr, a povremeno pišem i za tiskano izdanje Nacionala. Sredinom 2011. s nekoliko drugih novinara Nacionala prelazim u tjednik Aktual, a od ožujka 2013. do lipnja 2014. bio sam zamjenik glavnog urednika poslovne dnevne novine Business.hr. U prosincu 2014. vraćam se u Nacional gdje pišem o aktualnim političkim i gospodarskim temama.