Jedan od ideologa odrasta, nove paradigme koja pretpostavlja da se može živjeti dobro bez ekonomskog rasta, kritizira politiku banaka i multinacionalnih kompanija koja je dovela do krize zbog utrke za profitom i objašnjava zašto se ideji odrasta protive upravo moćne grupe iz svijeta financija

Prije dvanaest godina istraživač i aktivist François Schneider krenuo je na jednogodišnje putovanje na magarcu kako bi Francuskom prenio ideju odrasta, termina koji je prvi put upotrijebio francuski intelektualac André Gorz 1972. Pojam je to koji se odnosi na odbacivanje “iluzije o rastu kao rješenju za prosperitet u budućnosti” i predstavlja “poziv na promišljanje proizvodnje i potrošnje potrebne za dostojan život u granicama ekološke održivosti planeta”. Knjiga koja to tematizira “Odrast – pojmovnik za novu eru” bit će predstavljena u četvrtak, 31. ožujka, u 19 sati u zagrebačkom Art-kinu Grič. O knjizi će govoriti jedan od autora Federico Demaria te Mladen Domazet, Mirta Jambrović i Edo Popović. Federico Demaria bavi se ekološkom ekonomijom i političkom ekologijom. Istraživač je pri Institutu za znanost i tehnologiju okoliša na Autonomnom sveučilištu u Barceloni. Za Nacional govori o odrastu kao pokretu i ideji, potrebi osmišljavanja drukčijih javnih politika, kapitalizmu, financijskoj krizi, zelenim strankama i daje svoj stav o ideji nestranačkog premijera koji je stručnjak iz financijskog svijeta.

NACIONAL: Kada je riječ o autorima tekstova u knjizi, koji stručnjaci prevladavaju? Što je s ekonomistima i njihovom percepcijom ideje odrasta? Što bi se, po vama, trebalo dogoditi da dođe do porasta broja mainstream ekonomista koji su otvoreni za takve ideje ili da ekonomija postane kompatibilna s idejom odrasta?

Naš rad je kolektivni projekt na kojem je sudjelovalo više od 50 autora s pet kontinenata. Ideja je da svaki autor na jezično razumljiv način objasni glavne termine vezane uz odrast, dotičući se i ekološke ekonomije, feminističke ekonomije, suživota i demokracije. Pristup je interdisciplinaran i ne uključuje samo ekonomiju, nego i ekologiju te prirodne i društvene znanosti. Ortodoksna ekonomija izgubila je dodir sa stvarnošću, zaslijepljena je apstrakcijom različitih modela i matematike. Nisu znali ni predvidjeti ni spriječiti financijsku krizu, a njihovi su recepti za štednju pogubni. Nadalje, ne prepoznaju doprinos okoliša ili rada žena za realnu ekonomiju. Odrast postavlja pitanja koja predstavljaju izazove za 21. stoljeće i to što se tiče kvalitete života, nejednakosti i ekološke održivosti. U društvu u kojem je prioritetna stavka samo i jedino bezgranični rast, neće se živjeti bolje, nego gore. Osvrnimo se oko sebe. Već desetak godina naše ekonomije ne rastu, ili rastu malo, što je po MMF-u “nova normalnost”. Ako je rast došao do kraja, kako ćemo stvarati zaposlenost? Kako ćemo plaćati penzije i smanjivati nejednakost?

NACIONAL: Iz knjige je vidljivo da ideja odrasta ne pokriva samo ekonomske aspekte, spominju se i neka svjetonazorska pitanja oko kojih uvjek postoje različiti stavovi. Iz perspektive odrasta, kakvom vidite podjelu na ljevicu i desnicu kada je riječ o neekonomskim pitanjima? Mogu li i pojedinci koji su desno-konzervativnog svjetonazora prihvatiti ideju odrasta?

Odrast je slogan, provokacija. Ekonomski rast koji je sam sebi svrha je ludost. Nema goreg od društva koje je usredotočeno isljučivo na ekonomski rast, bez rasta u širem smislu, to se zove recesija. S druge strane, odrast je kritika ekonomizma koji se odnosi na svođenje individualnog i društvenog života na njegove ekonomske aspekte.

Odrast je također pretpostavka da možemo živjeti dobro bez ekonomskog rasta. Što se tiče distinkcije između desnice i ljevice, ona je podložna diskusiji, pogotovo u parlamentarnoj politici. Jesu li Matteo Renzi i Francois Hollande ljevičari ili desničari? Odrast je projekt ljevice jer naglašava jednakost i solidarnost, ali taj se projekt razlikuje od tradicionalne (marksističke) ljevice koja uglavnom nije prihvaćala kritiku produktivizma. Ipak, raste broj konzervativaca s desnice koji se počinju zanimati za ideju ograničenja rasta. Jedan primjer je parlamentarna grupa u kojoj su se nedavno u Engleskoj okupile stranke pod egidom preispitivanja ideje rasta (All-Party Parliamentary Group (APPG) on Limits to Growth). Da bi netko shvatio da je beskonačan ekonomski rast nemoguć u konačnom svijetu, nije važno je li ljevičar ili desničar. Dio debate o odrastu je novo istraživačko polje, tzv. ekološka makroekonomija.

Tim Jackson i Peter Victor neki su od teoretičara koji se bave načinima na koje se može oblikovati društvo bez imperativa rasta. Unatoč tome, odrast je pojam koji je u svojoj esenciji neekonomski i stavlja u centar demokraciju, pravdu, ekologiju i dobrobit ljudi, a ne profit banaka i multinacionalnih kompanija.

  • ‘ODRAST NIJE PROTIV TRŽIŠTA, ali se protivi dominaciji banaka i financija te merkantilizaciji života, odnosno ideji da sve ima cijenu pa tako i zrak koji udišemo’

NACIONAL: Pod pretpostavkom da neki u teoriji odrasta vide komunizam ili anarhizam, možete li reći koje su razlike i kako pozicionirate odrast u odnosu na te dvije ideologije?

Baš kao i neoliberalni kapitalizam, komunizam i anarhizam su ideologije 19. stoljeća. Odrast je debata iz ovoga stoljeća. Potrebno je poznavati povijest da bi se izolirali negativni i istaknuli pozitivni elementi. Primjerice, odrast nije protiv tržišta, ali se protivi dominaciji banaka i financija te merkantilizaciji života, odnosno ideji da sve ima cijenu pa tako i zrak koji udišemo. Ako se tržište ograničava, centralizirano državno upravljanje također pokazuje svoje granice. Može se izaći iz podjela na tržište i državu ako se uči na primjeru zajedničkih dobara, što je tema kojom se bavila Elinor Ostrom, prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu za ekonomiju. Za upravljanje zajedničkim dobrima nisu potrebni ni novac ni birokracija jer se ono bazira na kolektivnoj odgovornosti i samoupravljanju. Neke od stvari za koje se zalažemo su agroekologija, obnovljivi izvori energije, odgovorna potrošnja, smanjenje radnog vremena na trideset sati tjedno i podjela posla kako bi svi mogli raditi. Moramo osmisliti javne politike za ljude koji ne nalaze posao. To je lijevo. Zastupati interese banaka i multinacionalnih kompanija je desno. To je, dakako, pojednostavljivanje. Pitanje je kompleksnije i postoji nesrazmjer između teorije i prakse.

NACIONAL: Odrast ima i zelenu, ekološku konotaciju. Postoji percepcija zelenih stranaka kao političkih opcija koje se protive investicijama, što mislite o položaju i potencijalu zelenih stranaka u današnjoj Europi?

Činjenice su pokazale da su pripadnici ekološkog pokreta iz 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća bili u pravu, dovoljno je spomenuti klimatske promjene. Ipak, zelene stranke jako se razlikuju kada je riječ o programima i izbornim rezultatima. Odrast nije vezan ni uz jednu pojedinačnu političku opciju, nego nudi sveobuhvatnu debatu koju nitko ne može zaobići. Investicije dovode do duga, a za otplaćivanje dugova ekonomija mora rasti. Ako ne raste, imamo ozbiljan problem. To je začarani krug iz kojeg je potrebno izaći. Može se nešto naučiti iz krize duga u Europi. Kako tvrdi istaknuti ekonomist Paul de Grauwe, javni dug zemalja južne Europe ne bi trebao biti plaćen, odnosno odgovornost bi trebali podijeliti svi zajedno. To bi bila prilika za promjenu smjera u ekonomiji i zaokret prema održivoj budućnosti u ekonomskom, društvenom i ekološkom značenju te riječi. Investicije bi trebale stvarati radna mjesta i ograničiti naš utjecaj na okoliš. Umjesto toga imamo uobičajene velike infrastrukture od kojih manjina ima koristi i koje su pogodne za korupciju.

NACIONAL: U knjizi se na nekoliko mjesta potencira ideja da je moć izvan politike, u rukama onih iz svijeta financija. Novi hrvatski premijer izabran je nakon izbora, kao ekonomski stručnjak, a ne političar. Kako općenito komentirate takvu praksu?

Odrastu se ne suprotstavljaju tzv. obični ljudi, nego moćne grupe vezane uz svijet financija i multinacionalnih kompanija. Njihove beneficije rastu i kada je kriza, dok s druge strane politike štednje žrtvuju socijalnu državu i život građana. Demokracija je u Europi pod opsadom, važno je da to osvijestimo prije nego što bude prekasno.

Moramo vratiti politici izvorno značenje, ono koje se odnosi na kolanje različitih ideja o društvu i budućnosti. Tako ljudi mogu imati mišljenje, izabrati i aktivno sudjelovati u toj razmjeni. Upućeniji ste u slučaj Hrvatske i Tihomira Oreškovića nego ja, ali što se tiče talijanskog iskustva, mogu reći da je postavljanje Maria Montia kao “tehničkog” premijera bila katastrofa u zajedničkoj izvedbi lijevih i desnih stranaka. Odrast želi raskrstiti s neoliberalnom hegemonijom. Nije moguć povratak unazad, vrijeme ide naprijed, ali definitivno se moramo potruditi kako bismo zamislili i ostvarili sadašnjost i budućnost koja je bolja za nas i našu djecu.

NACIONAL: Napisano je i da je cilj “ekonomija koja više neće moći biti definirana kao kapitalizam”. Pitanje koje se neprestano vraća jest – što umjesto kapitalizma?

Kapitalizam nije projekt koji je nekome pao na pamet u razgovoru za stolom, da bi nakon toga bio primijenjen. I sam se kapitalizam mijenjao kroz vrijeme. Važno je promijeniti smjer kada je riječ o osmišljavanju drugačijeg društva. Temeljne ideje kapitalizma kao što su privatno vlasništvo i plaćeni rad, mogu biti podvrgnute diskusiji, ali to uvijek ovisi o kontekstu. Usredotočimo se na dobre javne politike za ljude, a nakon toga vidjet ćemo hoće li to i dalje biti kapitalizam ili nešto drugo. Ograničenja aktualnog sustava, u njegovim društvenim i okolišnim implikacijama, bodu sve u oči.

  • ‘U DRUŠTVU U KOJEM JE prioritet bezgranični rast, neće se živjeti bolje, nego gore. Ako je rast došao do kraja, kako ćemo stvarati zaposlenost, plaćati penzije i smanjivati nejednakost?’

NACIONAL: Možete li detaljnije objasniti tezu da BDP nije dovoljan kao mjerilo?

BDP je arbitrarni indikator koji ne mjeri društveno blagostanje, s čim se slažu svi ekonomisti i međunarodne institucije. Unatoč tome, oni i dalje donose javne politike kojima se BDP želi povećati. BDP miješa kruške i jabuke. Prometna ili ekološka nesreća utječe na rast BDP-a jer generira više ekonomske aktivnosti. Istodobno, vrste rada poput kućanskih poslova ili skrbi o drugima, što je uglavnom teret žena, ne mogu ući u računicu i to je neplaćeni rad. Prostitucija i trgovina drogom ne uzimaju se u obzir. Ne mogu se svi društveni odnosi svesti na jednu mjernu jedinicu koja raste ili pada. Trebamo prihvatiti složenost kao činjenicu i zamijeniti BDP s više različitih indikatora koji se odnose na zaposlenost, nejednakost, kvalitetu života i ekološku održivost. Da bismo vrednovali javne politike, moramo se služiti različitim kriterijima i poticati debatu koja je dubinski politička i demokratska.

NACIONAL: Što se tiče otvorenosti za ideju odrasta, vidite li razliku između zemalja koje su imale socijalizam i onih koje nisu?

Postoje razlike između različitih zemalja i unutar svake zemlje. Odrast nije gotov recept, ne predstavlja rješenje za sve probleme, nego promovira uravnoteženu debatu. Pojam je nastao u Europi, ali slični primjeri postoje i drugdje.

Buen vivir u Južnoj Americi, Ubuntu u Južnoj Africi i Eco-Swaraj u Indiji samo su neki od njih. Organizacija kojoj pripadam, Research and Degrowth, promovira takve ideje od 2008. i organizira akademske kongrese na kojima sudjeluje i civilno društvo. Posljednji takav kongres organiziran je u Leipzigu, a sudjelovalo je preko 3000 ljudi iz više od 50 zemalja svijeta. Institut za političku ekologiju iz Zagreba jedan je od glavnih organizatora konferencije koja će se održati od 30. kolovoza do 3. rujna ove godine u Budimpešti. Važna tema bit će upravo značaj odrasta za postkomunističke zemlje. Svi ste pozvani ne samo na konferenciju, nego i na osmišljavanje politike za 21. stoljeće.

Nadajmo se da je ova knjiga doprinos u pokušajima pojednostavljivanja terminologije koja je nužna za ovu debatu, kako bismo mogli ostaviti iza sebe krizu koja nam je nametnuta. Vjerojatno znate da riječ kriza dolazi iz grčkog i da se odnosi na trenutak koji razdvaja jedan način postojanja od njegove alternative. O nama ovisi (ne)mogućnost te žuđene društveno-ekološke transformacije.

Komentiraj


FOTO:VERONICA GUIX RUIZ
PODIJELI
Kristina Olujić (1987.), završila je preddiplomski studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti i diplomski studij talijanistike i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Govori francuski, talijanski i engleski. Za vrijeme studija bila je na novinarskoj praksi u Euronewsu u Lyonu.Surađivala je za nekoliko portala među kojima se ističe jednogodišnji rad na portalu H-alter. U Nacionalu je od veljače 2016.