Pod ravnanjem mlade slovenske dirigentice, Martine Batič, Zbor Hrvatske radiotelevizije sinoć je u zagrebačkome Muzeju Mimara održao još jedan koncert iz svojega ciklusa Sfumato: ‘Nebo, zrak i vjetar’.

Na programu su se našla iznimno zahtjevna djela poput ‘…a riveder le stelle’ Šveđanina Ingvara Lidholma, nastaloga prema završnim stihovima Pakla Danteove ‘Božanstvene komedije’, ‘Tri jesenje pjesme’ Uroša Kreka te ‘Mise za dvostruki zbor a cappella’ Franka Martina, jedinstvenoga autora kojega je nemoguće svrstati u bilo koji glazbeni pravac dvadesetoga stoljeća ili ga usporediti s bilo kojim drugim skladateljem.

“Mislim da je koncert bio čudesan. Tomu je pridonio i divan ugođaj ovoga muzeja. Moram reći da sam se dirigirajući osjećala jako dobro, da me Zbor Hrvatske radiotelevizije pratio i očima i ušima. Imali smo iznimno zahtjevne skladbe za izvedbu, one su zahtijevale potpunu koncentraciju, velike vokalno-tehničke sposobnosti i veliku energiju da bi se slijedilo interpretaciju. To su stvari koje profesionalni ansambl mora imati, a ovaj ih je ansambl večeras i pokazao“, izjavila je nakon koncerta Martina Batič.

Martina Batič 2006. godine nagrađena je prestižnom nagradom Eric Ericson Award za najbolju mladu zborsku dirigenticu. Surađuje s ponajboljim svjetskim profesionalnim zborovima kao što su Zbor Švedskoga radija, Komorni zbor Eric Ericson i Zbor Nizozemskoga radija, a umjetnička je direktorica Zbora Slovenske filharmonije.

“Za mene je bilo sudbinski dobiti nagradu 2006. godine. To je za mene bio proboj u svijet zborske scene Europe, a potom i svijeta. Nagrada mi je otvorila vrata u svijet profesionalnoga zborskog dirigiranja. U tome neizmjerno uživam, to je bila moja želja od malih nogu i sretna sam što se mogu baviti poslom koji obožavam”, zaključila je Martina Batič.

Komentiraj