Nacional donosi ulomak iz knjige ‘U vrtlogu komunizma: Mladi Hrvatske 1945. – 1954.’ u kojem autorica Tatjana Šarić piše o ulozi i značaju dobrovoljnog, a često i prisilnog omladinskog rada u obnovi Jugoslavije nakon 2. svjetskog rata

U neposrednome poslijeratnom razdoblju u Jugoslaviji prioritet je bila obnova i izgradnja ratom razrušene i devastirane zemlje te industrijalizacija i elektrifikacija gospodarski zaostale države. Ratne štete bile su ogromne – u Hrvatskoj je tijekom rata uništeno ili oštećeno oko 260 000 stambenih i gospodarskih zgrada te je oko 400 000 ljudi ostalo bez domova, uništeno je 2,7 milijuna stabala voćaka i stradalo je više od 2,5 milijuna grla stoke. Uništeno je ili oštećeno oko 1787 industrijskih i rudarskih objekata, samo je 16 % pruga bilo sposobno za promet, uništeno je ili odvezeno više od 90 % brodova.1154 Važnu ulogu u obnovi imao je Fond za obnovu zemlje, osnovan u svibnju 1945. pri Ministarstvu financija, čijim je sredstvima raspolagao Privredni savjet, odnosno Savezna planska komisija pri Vladi FNRJ.

Slijedeći ideologiju i doktrinu komunističkoga pokreta prema kojoj je razvoj gospodarstva s naglaskom na industriju preduvjet i za održavanje političke vlasti u zemlji, vrh je države i KPJ taj put razvoja predstavio kao vrlo bitan. Ogroman posao obnove, izgradnje i industrijalizacije zemlje zahtijevao je golemu količinu slobodne radne snage. Budući da u državi nije bilo dovoljno slobodnih radnika, radnu snagu potrebnu za te poslove trebalo je pronaći među dobrovoljcima, ili se to barem tako nazivalo, jer je dio stanovništva takav rad smatrao prisilnim. Omladina – srednjoškolci i studenti te mladi sa sela i radnici iz grada kao dobrovoljci, nametnuli su se kao jasan izbor vlastodršcima…

 Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje

Komentiraj