• U Hrvatskoj se proširila scena ljudi koji sudjeluju u organiziranju kvizova znanja, debatama i predavanjima
  • Organiziraju ih na mjestima na kojima je to sve donedavno bilo nezamislivo – u pubovima, menzama i klubovima za noćni provod

Barovi i kafići kao rasadnici znanja posljednjih godina postaju trend i u Hrvatskoj. U njima se održavaju kvizovi, ali i popularno-znanstvena predavanja koja su dvorane zamijenila manje formalnim ambijentom pivnica i klubova. Organizatori takvih događanja često su morali tražiti veće prostore kako bi mogli primiti sve zainteresirane za te programe.

Najmasovniji pub kviz, onaj iznad menze u zagrebačkom Studentskom centru, svakog petka okuplja 200-tinjak ljudi. Kviz Skeptici u pubu održava se jednom mjesečno, također petkom, i uvijek napuni zagrebački klub Sax. Udruga studenata PRIMUS samo je prošlog tjedna organizirala dva predavanja u Tehničkom muzeju, kviz znanja u Saxu i veliki open air festival u petak, na kojem je uz nastupe mladih bendova, grah, povlačenje konopa ili žensko obaranje ruku, na livadi ponovo organiziran – kviz.

Ta široj javnosti relativno nepoznata scena raste na temelju entuzijazma pobornika znanja i kritičkog mišljenja, a privlači sve više pristaša svih dobnih skupina. Umirovljenici i srednjoškolci tako igraju ravnopravno u istom timu, jer što je veća šarolikost ekipe, veća je i vjerojatnost da su ekspertizom pokrili sva područja.

Začeci danas najmasovnijeg zagrebačkog pub kviza bili su u Booksi, književnom klubu u Martićevoj ulici, tvrdi Valter Gross Dabi, predsjednik udruge Hrvatski kviz savez.

“Djevojke iz Bookse odlučile su organizirati pub kviz, po uzoru na Britance, a ja i nekolicina stalnih gostiju to smo objeručke prihvatili. U početku bismo se skupili i tek onda sastavljali timove, najčešće po principu tko s kime sjedi u tom trenutku. A kasnije, kada se malo proširio krug ljudi koji dolazi, počele su se pojavljivati stalne ekipe”, sjeća se Gross kako je sve krenulo. U to vrijeme on je bio DJ u klubu Jabuka i bilo mu je zabavno prvo se natjecati u Booksi, a potom s ekipom ići van. S godinama je kviz u pubu bio sve popularniji, pa je prostor postao premalen da bi se u njega smjestili svi natjecatelji. “Premjestili smo se stoga u prostor udruge HDPIO, zatim smo Mario Kovač, ja i naša ekipa Dada Jihad pokrenuli kviz u Kinu Europa, da bismo se od jeseni 2014. smjestili u zagrebački Studentski centar, gdje se sada održava najmasovniji pub kviz u Zagrebu. Svakoga tjedna sudjeluje oko 40 timova koji broje do pet članova”, kaže Gross.

Gross ističe i da se u Zagrebu kvizovi održavaju svakog dana osim nedjelje. “Ponekad ima više vrsta kvizova istoga dana, od tematskih kao što su sportski, filmski, glazbeni i rock kviz pa do klasičnih pub kvizova u kojima se traži znanje iz svih područja”, priča Gross. Kviz u SC-u prosječno traje dva sata, a vrijeme ovisi o broju pitanja i kategorija. Ulaz je besplatan. Pravila su prilično jednostavna: igra se u timovima do pet ljudi, svakoga petka drugi tim sastavlja pitanja i podijeli formulare. Na papiru se pišu odgovori do samog kraja svake runde, potom se predaju sastavljačima koji ih ispravljaju i nakon toga čitaju točne odgovore.

“To je popraćeno uzvicima odobravanja ili neodobravanja. Za točne odgovore dobiješ bodove, za negativne ne dobiješ ništa. Odnosno, dobiješ smijeh ako netko nešto duhovito pogriješi pa pročitaju naglas”, objašnjava redatelj Mario Kovač koji u pub kvizovima sudjeluje od 2008. Svim pub kvizovima jedna stvar je zajednička, a to je fair play. Zabranjeno je korištenje mobitela, tableta i nije dopušteno došaptavanje. Pazi se i da se ljudi previše ne šetaju. Muljanja su besmislena, kaže, jer ionako nema velikih nagrada. Na kraju kviza čita se lista timova od najgorih prema najboljima. Nagrade osvajaju prva tri tima. U pravilu se dobivaju besplatne karte za kazalište ITD i ostale programe SC-a te besplatna pića u kafiću pokraj kazališta. Kovač iz iskustva zna da su najbolji oni timovi koji su sastavljeni od ljudi različitih znanja.

Na pub kvizovima potiče se raznovrsnost u profilima znanja te različitost u uzrastima. Zanimljivo je da je to jedan od rijetkih hobija gdje godine ne igraju nikakvu ulogu. “U nekim timovima zajedno se bore ljudi koji su prešli šezdesetu i srednjoškolci. Oni igraju ravnopravno. U sportu i brojnim drugim aktivnostima starost je limit”, kaže Kovač i dodaje da među kvizašima postoje različite kategorije – od onih koji se sustavno pripremaju za kvizove do onih koji su stručnjaci za svoje teme, a ne trude se oko onog što ne znaju. “Ta, hajdemo reći, subkultura u sebi sadrži želju za stjecanjem znanja. Kada imaš tu želju, onda ti je lakše, čak i ako nemaš fotografsko pamćenje. Ja imam kvizaški način promišljanja. Pretvaram u pitanje zanimljiv podatak koji čujem”, otkriva Kovač. Među kvizašima jako se cijene oni koji znaju sastaviti dobar kviz. Različito se vrednuju postavljena pitanja. Povijesna pitanja na koja su odgovori datumi, smatraju se nezanimljivima. Najbolja su multidisciplinarna pitanja u kojima moraš koristiti različita znanja da bi došao do odgovora. Kovač navodi dva takva pitanja kao primjer: “Ako se nalaziš u kući čije sve četiri strane gledaju na jug, koje je boje medvjed koji ti upravo želi strgati vrata? Odgovor je: bijele. Da bi došao do njega, moraš prvo znati da se opisana kuća nalazi na Sjevernom polu, gdje obitava polarni medvjed koji je bijele boje. Drugo takvo pitanje bilo bi nabrojati tri palindroma na ljudskom tijelu. Prvo moraš znati da je palindrom igra riječi u kojoj se čitanjem jedne riječi ili čitave rečenice obrnutim redom, dobiva isto značenje. Kada to znaš, odmah se sjetiš odgovora – oko, kuk i kapak”, kaže Kovač kojem su sport, trivija i antika jače strane znanja. Biologija te dijelovi povijesti i matematike (recimo, trigonometrija) su mu ‘’Ahilova peta’’. U timovima koji dugo igraju zajedno, kaže, zna se tko je najjači u kojem području i toj se osobi vjeruje kada dođe red na ‘’njeno pitanje’’.

IZ UDRUGE HRVATSKI KVIZ SAVEZ FOTO: Saša Zinaja
IZ UDRUGE HRVATSKI KVIZ SAVEZ
FOTO: Saša Zinaja

Petra Lypolt, tajnica udruge Hrvatski kviz savez, počela se natjecati u pub kvizovima prije četiri godine i priznaje da joj je to iskustvo za snalaženje u timu značilo više od bilo koje radionice. “U kratkom roku trebaš dati odgovor i ponekad uvjeriti ekipu da je baš tvoj odgovor onaj pravi, koji će napisati na papir”, priča Petra Lypolt koja o sportu ne zna gotovo ništa pa sportske rubrike prepušta drugim kvizašima. Uz geografiju i povijest, koje je diplomirala, jako dobro poznaje pop kulturu, film i modu. U pub kvizovima su žene u manjini – omjer je nekakvih 60:40 u korist muškaraca. Ona smatra da je to zato što se žene ne vole isticati, dok Kovač smatra da je razlog taj što muškarci imaju jači natjecateljski duh. Hrvatski kviz savez stoga ima tehnike privlačenja žena u kvizove. “Organizirano je državno prvenstvo u mješovitim parovima, u kojem je svaki tim morao imati barem jednu ženu da bi se uopće natjecao. Tako se uključilo dosta žena”, objašnjava Petra Lypolt i naglašava da je petkom na pub kvizovima sve više žena i mladih ljudi, a malo je poznato da je Hrvatica Dorjana Širola najbolja kvizašica na svijetu u pojedinačnim natjecanjima. Takvo prvenstvo održat će se uskoro – 6. lipnja – i možda je najviše fer jer u isto vrijeme svi natjecatelji rješavaju ista pitanja. Petri Lypolt se ipak najviše sviđaju pub kvizovi jer potiču zajedništvo među različitim ljudima i vedar duh. “Svi volimo druženje i volimo znanje. Kako pitanja svaki put sastavlja druga ekipa, drugog godišta i drugačijih interesa, naučiš uvijek nešto novo”, zaključuje.

Da pub kvizovi podupiru različitost, potvrđuje i slijepi igrač Branimir Šutalo koji se natječe od samih početaka. “U kontekstu pub kvizarenja, moje je sljepilo nebitno. Nije bitno ni tko si ni odakle si. Ja sam tamo prije svega kvizaš. Spadam u krug boljih kvizaša. Moja ekipa ‘Takozvani stručnjaci’ trostruki je prvak u prvaškoj ligi”, ponosno priča Šutalo i ističe da kviz već ima svoje legende. Postoji, kaže, i kvizna reprezentacija koja će predstavljati Hrvatsku na europskom natjecanju u pub kvizovima koje će se održati u rujnu u Rotterdamu. Nabraja najbolje među najboljima: Perica Živanović, Krešimir Međudan, Dean Kotiga, Mladen Vukorepa, Krešimir Štimac i Filip Karačić najbolji su među mlađima, a poznati su i po izradi kvizova.

“U pub kvizovima caruju trivija i rasprave o podacima. Poslije kviza na zajedničkom piću razgovara se o pitanjima, do najsitnijih detalja”, nastavlja 35-godišnji Đakovčanin, povjesničar i filozof. Završio je i poslijediplomski studij povijesti, a bude li sreće i upornosti, kaže, trebao bi i doktorirati. Unatoč svemu tome, najviše znanja ima iz filma. “Obožavao sam film, a nastavio sam ga pratiti i nakon što sam u 18. godini naglo ostao bez vida. Jače su mi strane i glazba te sport”, otkriva Šutalo.

Šutalo je do prije sedam mjeseci bio zaposlenik Instituta “Ivo Pilar”. Sada radi u zagrebačkoj gradskoj upravi kao savjetnik gradonačelnika za osobe s invaliditetom. “Po nekim procjenama, ima pola milijuna osoba s invaliditetom u Hrvatskoj. Uz veliku nezaposlenost, njihov najveći problem je socijalni status. Te osobe nisu dovoljno integrirane u društvo i marginalizirane su”, kaže Šutalo koji i sam ima negativnih iskustava. Jedna od neugodnijih situacija bila mu je kada mu RTL na početku prošle godine nije dozvolio da sudjeluje u kvizu “Tog se nitko nije sjetio”. “U jednom dijelu trebalo je prepoznati fotografije. Rekli su da ja ne bih bio ravnopravan s ostalim natjecateljima. Taj argument – da mi čine uslugu – najgori mi je. Nije bilo nikakvih prepreka mom sudjelovanju jer je natjecanje bilo u dvoje. Iz RTL-a su rekli da Britanci imaju licencu kviza i da se pravila ne mogu mijenjati. No pravobraniteljica za osobe s invaliditetom kontaktirala je Britance i oni su rekli da to nije istina. Ja sam od samog početka znao da se radi o neznanju i gluposti”, kaže Šutalo.

Poznati autor kvizova Lazo Goluža nazvao ih je jednom prigodom “vitezovima uzaludnog znanja”. Naši sugovornici ne osporavaju činjenicu da znaju činjenice koje su im za život potpuno irelevantne. “Što je to uopće korisno znanje?” pita se Kovač. “Je li to znanje koje donosi novac ili je to znanje koje, kao nama, donosi zabavu i užitak? Možda ne donosi financijsku korist, ali taj trenutak sreće, kada izvučeš iz sebe odgovor na pitanje kojeg se nitko nije mogao sjetiti, to je najveća sreća koju rijetko gdje možeš primijeniti”, zaključio je Kovač koji je od zarade na jednom TV kvizu otplatio veliki dio jednog svog kredita. No pub kvizovi ne igraju se zbog zarade, nego nadmetanja u znanju.

“Četvrtak navečer u mojem domu bio je rezerviran za ‘Kviskoteku’. Tata i ja bili bismo pred ekranom dok bi mama kuhala večeru. Nije voljela kvizove koliko i tata, koji je znao gotovo sve”, prisjeća se Valter Gross kako je počela njegova strast prema kvizovima. Sada je predsjednik Hrvatskog kviz saveza, a trenutačno snima i “Kolo sreće” koje se ponovno emitira na RTL-u.

Nadmetanja u znanju organiziraju i studenti iz Udruge studenata Prirodoslovno matematičkog fakulteta PRIMUS. U ponedjeljak su radili treće izdanje svog kviza u Saxu, dan ranije u Tehničkom muzeju organizirali su predavanje “Svijest, fizika i veliki prasak” i jednu reprizu uspješnog predavanja. Monika Herceg, studentica fizike s PMF-a, kaže kako su popularno – znanstvena predavanja prvo održavali na fakultetu, da bi se preselili u kafić Tituš na Gornjem gradu, ali je i on ubrzo postao premalen za sve zainteresirane pa su novu lokaciju pronašli u Ksetu.

Svoje aktivnosti udruga PRIMUS najavljuje na Facebook profilu Ćumez i na web adresi cumez.org. Udruga inače postoji od 2006. i osnovao ju je Bojan Markičević.

“Bojan je naš idejni vođa. On je sve napravio, i PRIMUS i Ćumez, no kako na fakultetima dolazi do smjena generacija studenata, tako je to sve nakon njega ostalo malo zanemareno. Prije dvije godine ponovo smo se pokrenuli jer nam je bilo žao da to propadne i sada imamo dosta članova”, govori Monika Herceg. Članovi su studenti koji ljeto planiraju provesti radno, ali i volontirati na projektima popularizacije znanosti kao što je Ljetna tvornica znanosti. “To je program popularizacije znanosti za osmoškolce koji sudjeluju u znanstvenim projektima i to je intenzivan rad svakog radnog dana od 9 do 16 sati”, govori ova studentica PMF-a. Tvornica je organizirana u Splitu i Samoboru, do lani se održavala i u Čakovcu, no ove godine za njih nije bilo novca u proračunu.

Slično se dogodilo sa Znanstvenim piknikom, još jednim projektom na kojem studenti PMF-a volontiraju sa starijom ekipom koja je već završila fakultet. Ova popularna znanstvena izložba za najmlađe i njihove roditelje održavala se najprije u Boćarskom domu, lani i na Zagrebačkom velesajmu, a sad se preselila u Pulu.

“Nismo birali lokaciju. Jednostavno se tako dogodilo da su nam gradske vlasti maksimalno izašle u susret. Dobili smo krasan prostor, a Znanstveni piknik ove godine održavat će se dva dana. Možda bi to mogla biti i poruka Zagrebu da treba bolje čuvati to što ima”, poručuje Monika Herceg. Zagreb ima i Skeptike u pubu. Povremeno se Skeptici održavaju i u Rijeci, Splitu i drugim gradovima, no samo u Zagrebu na rasporedu su barem jednog petka u mjesecu kad napune klub Sax.

Sve je krenulo od Google grupe Skeptici na kojoj su se počeli okupljati, a rasprave na mreži ubrzo su se pretvorile u povremena druženja uživo, najčešće u kakvoj pivnici ili pubu. Za jednog takvog druženja dosjetili su se da bi mogli popularizirali znanost ako svoje kružoke otvore za javnost. Skeptici u pubu izvorno su krenuli iz Velike Britanije još 1999. Od tada se taj program, koji okuplja znanstvenike i laike, raširio u još 16 zemalja, među kojima je od 2012. i Hrvatska. Prvim domaćim Skepticima tema je bila sekularizam, a druga napad na tornjeve Blizance u New Yorku.

“Nismo se bavili teorijama zavjere i time je li događaj 11. rujna bio, kako se kaže, posao iznutra. Predavanje je održao Marko Matejčić koji nam je pokazao da to kako mi mislimo da zgrade padaju, nema nikakve veze s tim kako zapravo padaju”, govori Saša Ceci o predavanju “Praktična primjena kritičkog mišljenja na slučaju 9/11″. Skeptici su se tada još uvijek održavali u Spunku, a sve veći interes za njihova predavanja, rušenje mitova i znanstveni pristup provokativnim pitanja, doveo ih je do Saxa u kojem su se okupljali ove sezone.

Najveću gužvu imali su lani, kad su u Saxu ugostili Ivicu Đikića sa Sveučilišta Goethe u Frankfurtu.

Neformalna nije samo atmosfera, nego i organizacija koja okuplja ovo društvo skeptika. Društvo za promociju znanosti i kritičkog mišljenja na svojoj web stranici ima formular i tko god želi, pozvan je da predloži temu, odnosno projekt. Tako je i ovaj članak bio projekt s naslovom, rokovima i razradom, o kojem se raspravljalo na zatvorenoj Facebook grupi. Skeptici u pubu tako su zamišljeni kao razotkrivanje i objašnjavanje popularnih zabluda u društvu. Treba li se ili ne treba cijepiti, jesu li farmaceuti i farmaceutska industrija bijela mafija, religija, filozofija pa i astrologija ili homeopatija – sve su to teme koje su otvarali Skeptici, a snimke većine predavanja moguće je pronaći na web stranici pzkm.org, gdje je PZKM kratica Društva za promociju znanosti i kritičkog mišljenja.

O puno tema skeptici ne razmišljaju kao većina ljudi u društvu. Zajednička im je želja da ruše mitove pa kad zauzmu zajednički stav oko teme koja im bode oči u javnosti ili medijima, javno će i reagirati. Nekoliko puta reagirali su na program HTV-a zbog promoviranja pseudoznanosti u emisiji “Na rubu znanosti” te rubrici “Alternativa” u emisiji “Dobro jutro Hrvatska”, a kod Hrvatske liječničke komore uspjeli su postići da se revidira odluka o dodjeljivanju bodova liječnicima za kongrese udruge Prirodna medicina. Dali su svoju podršku liberalizaciji Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. Podržali su zahtjev za revizijom “vatikanskih ugovora”. Svaki član društva preuzima odgovornost za organizaciju predavanja na kojima će biti domaćin. O temama i predavačima pregovara se dok se ne postigne zajednički dogovor. Primjerice, rasprava oko toga hoće li se okupljanja Skeptika u pubu nastaviti i tijekom ljeta ili će napraviti pauzu do jeseni, još nije zaključena. Kako bilo, lijepo je znati da postoje barovi u kojima ćete, umjesto svakodnevne kuknjave, za promjenu nešto naučiti ili čuti nešto razborito.

Komentiraj