Hrvatska nogometna reprezentacija odlazi na Svjetsko prvenstvo u Katar s optimizmom kakvim do sada nije ispraćana na velika natjecanja. Ovogodišnje utakmice i pobjede u Ligi nacija i osvojeno prvo mjesto u skupini pokazali su kako su se mladi igrači odlično uklopili u reprezentaciji, a oni stariji poput Modrića, Perišića i Brozovića održavaju visoku razinu igre. Zbog toga izbornik Zlatko Dalić nije imao previše dilema kada je birao igrače koji će otputovati u Katar.

Tim povodom razgovarali smo s Dalićem nakon što je objavio listu reprezentativaca koji će nastupiti na Svjetskom prvenstvu. Prošlo je pet godina otkako je izbornik, četiri od srebra na SP-u u Rusiji te nam je u intervjuu rekao, između ostalog, kako vidi smjenu generacija, na koji način gradi odnos s reprezentativcima i razmišlja li o odlasku s mjesta izbornika.

TEMPO: Reprezentacija odlazi u Katar s puno optimizma, čak i s euforijom stečenih pobjedama u Ligi nacija. Koliko je to dobro, odnosno ima li euforija i negativnih strana?

Lijepo je da je prisutno veselje, da je prisutan optimizam, toga uvijek treba biti. No taj optimizam treba biti kontroliran, da ne prijeđe u euforiju o kojoj govorite. Euforija je uvijek nosila loše stvari. Optimizam dapače, vjera dapače, podrška dapače, ali to ne smije i neće prijeći u euforiju jer nismo još ni počeli. Optimizam je zaista opravdan, hrvatska reprezentacija je kroz Ligu nacija, pogotovo u posljednjih nekoliko utakmica, pokazala da ima kvalitetu, ima sposobnosti, ima dobre igrače. I ja sam optimist, ali realan. Nastojat ću tu priču umiriti i smiriti tako da svi budemo realni i razumni. Nije da Hrvatska ne može i ne želi nešto napraviti u Kataru. Može, ja se nadam da hoće, ali moramo ići korak po korak kako nas ta euforija ne bi odvela u krivom smjeru.

Malo tko je očekivao da će Luka Modrić nakon 2018. i Svjetskog prvenstva u u Rusiji, sada, po Daliću, igrati najbolji nogomet u karijeri. FOTO: Davor Javorovic/PIXSELL

TEMPO: S obzirom na to da su najvažniji igrači reprezentacije oni koji su igrali na SP-u u Rusiji, jeste li se pribojavali da će kod njih doći do zasićenja? Za usporedbu, to se dogodilo s generacijom koja je 1998. osvojila broncu u Francuskoj, nakon čega se Hrvatska nije plasirala na Europsko prvenstvo 2000., dok na SP-u 2002. nije ostvaren osobit uspjeh.

Ova reprezentacija i igrači na koje vi mislite doista ruše sve rekorde i sve stereotipe. U posljednjih pet godina puno smo rekorda srušili. Točno je da je nakon SP-a 1998., ali i nakon EP-a 2008., došlo do pada i lošeg rezultata te se reprezentacija nije plasirala na sljedeće veliko natjecanje. Ova reprezentacija glatko je to napravila, bili smo prvi u kvalifikacijama za EP, prvi u kvalifikacijama za SP, prvi u grupi Lige nacija. Nova generacija dolazi, vjeruje u sebe i neće na takav način pokleknuti. Oni mogu, hoće, imaju kvalitetu i karakter, veliko zajedništvo i zato jesu ovakvi kakvi jesu.

TEMPO: Liga nacija pokazala je da je uvođenje mladih igrača u reprezentaciju rezultiralo odličnim rezultatom. Pogotovo se to odnosi na obranu koja će biti, u odnosu na Rusiju, potpuno nova te se u Kataru može očekivati da zaigraju Sosa, Gvardiol, Šutalo i Juranović. Jeste li bili iznenađeni brzim uklapanjem mladih igrača u reprezentaciju?

Rezultat iz Lige nacija drži sve, on određuje atmosferu, određuje smjer, određuje je li nešto uspješno ili nije. Ovi dečki su to pokazali kroz Ligu nacija, rekao bih da su čak prebrzo stekli status i došli do uspjeha. Generacija iz 2018. borila se 10 godina kako bi stekla pravu reputaciju, imala je teških poraza, na kraju im se sve vratilo u Rusiji. Ovima je sve to prebrzo došlo te mislim da će oni pravi vrhunac doživjeti nešto kasnije, možda na Europskom prvenstvu 2024. ili nešto kasnije. Oni odrastaju uz sjajnu generaciju, uz sjajnog Modrića, Perišića, Brozovića, Lovrena, Vidu. I to je za njih dobitak, to je za njih dobra stvar. Smjena generacija je napravljena, a rezultat nije patio. Ipak, mislim da ti dečki trebaju još vremena da sazru i da budu nositelji igre.

‘Optimizam je zaista opravdan, i ja sam optimist, ali realan. Moramo ići korak po korak kako nas ta euforija ne bi odvela u krivom smjeru’

TEMPO: Kako na tu smjenu gledaju stariji igrači, kako na to gledaju Lovren i Vida koji možda u nekim utakmicama na SP-u neće biti u početnoj postavi? Jeste li s njima, koje ste do jučer nazivali „senatorima“, razgovarali o tome?

Vrijeme nosi svoje, neću dijeliti igrače na mlade i stare, već ću gledati tko mi je najbolji, tko mi je najkvalitetniji, tko može najviše dati za Hrvatsku da bi ona bila dobra. Ja ću sa svojim stožerom procijeniti tko će igrati, tko može biti za nas najbolji. I Vida i Lovren i svi ostali igrači koji su u tim godinama moraju shvatiti da dolaze nove generacije koje traže svoje mjesto pod suncem. Kao što su oni izbacili iz reprezentacije igrače koji su igrali prije njih, kao, primjerice, Ćorluku na zadnjem SP-u, tako će netko izbaciti njih. Tako će netko izbaciti i Modrića i Perišića, mene kao izbornika. Dolaze novi i to moramo prihvatiti. Ono što je jako važno jest da kada dođeš u reprezentaciju ne predstavljaš sebe, već Hrvatsku, hrvatski narod, hrvatsku zemlju. Klub je drugo, u klubu se boriš za novac, za egzistenciju, za rezultat. Ovo je nešto drugo i onaj koji nije spreman podrediti se reprezentaciji, koji nije spreman prihvatiti svaku ulogu, bez obzira na to igrao jednu minutu, cijelu utakmicu ili ne igrao uopće, onda njemu nije mjesto u reprezentaciji.

TEMPO: U odnosu na Rusiju najviše je napredovao Mateo Kovačić. Trebate li vi na tome zahvaliti treneru Thomasu Tuchelu, uz kojeg je Kovačić doživio značajan pomak u Chelseaju, ili se radi o njegovu prirodnom nogometnom sazrijevanju?

Mislim da je Kovačić sam najzaslužniji za to što je napravio. On je osjetio da u Realu nema tog prostora i napustio ga je. Malo koji igrač bi otišao iz Reala, iz sigurnosti i komfora Kraljevskog kluba, i otišao u neki drugi klub. A on je otišao. On je s Realom osvojio tri titule Lige prvaka, da bi ga nakon toga napustio zbog želje da igra. Najvažnija je bila Kovačićeva ambicija, želja da nešto napravi. To je najviše njegova zasluga, kao i trenera koji su ga vodili, tu spada Tuchel koji mu je dao šansu. Kovačić je u reprezentaciji postao važan kotač, dostojno zamijenio Rakitića te mislim da je on na dobrom putu da nakon što Modrić i ostali igrači završe karijeru, postane nositelj hrvatske reprezentacije.

TEMPO: Kada već spominjete Modrića, jeste li mogli pretpostaviti da će on ne samo i dalje igrati u reprezentaciji, već i da će biti na istoj igračkoj razini kao i prije četiri godine u Rusiji?

Modrić je svojim pristupom, svojim odnosom, svojim treniranjem, svojom ozbiljnošću to i nagovještavao. On traje, iako su mnogi očekivali da neće moći pratiti taj ritam, da neće moći biti na toj razini. A on je sve bolji i bolji, posljednjih godina, nakon SP-a u Rusiji, igra možda najbolji nogomet svoje karijere. Možda sve nas iznenađuje to da netko u 37. godini igra takav nogomet, daj Bože da to potraje.

Mario Mandžukić, Vedran Ćorluka i Ivica Olić članovi su stručnog stožera Zlatka Dalića, koji smatra da reprezentacija mora počivati na bivšim reprezentativcima. FOTO: Davor Javorovic/PIXSELL

TEMPO: U stručni stožer doveli ste Olića, Ćorluku i Mandžukića, za koje se govorilo da nemaju trenerskog iskustva pa su oni, nakon pobjeda u Ligi nacija, na Instagramu objavili svoju fotografiju i napisali „Bez iskustva“. Kolika je njihova važnost u reprezentaciji?

Ne trebaju se oni nikome dokazivati. Bitno je dobiti šansu, a ja sam kao izbornik procijenio da mi oni mogu biti od pomoći. Oni mi i jesu od velike pomoći, oni su mi velika snaga. Kada vidite da su na klupi jedan Olić, jedan Mandžukić, jedan Ćorluka, jedan Ladić, legende hrvatskog nogometa, ljudi koji su prošli velike utakmice, velika natjecanja, imaju iskustva, onda oni ne trebaju znati voditi trening. Ne čine reprezentaciju svakodnevni treninzi. Mi imamo samo sedam dana i u tih sedam dana moraš sve napraviti. Imam strašno povjerenje i vjeru u njih, oni su moja snaga, velika pomoć i sve što su do sada napravili je sjajno. Naravno, ima kod njih trenerskog neiskustva, bilo je prigovora kada sam ih izabrao, ali mislim da sam i tu pogodio i dobro procijenio te da je to put kojim hrvatska reprezentacija mora i treba ići. U redu, izbornik ne treba biti netko tko je nekada bio u reprezentaciji, ali ljudi oko njega moraju biti bivši reprezentativci. Oni su pokazali da hrvatska reprezentacija mora počivati na takvim ljudima.

TEMPO: Prije nekoliko mjeseci Darijo Srna je za Tempo rekao kako ste i njemu ponudili ulazak u stožer reprezentacije, ali je on tada odlučio odigrati još jednu sezonu i to u Cagliariju.

To je istina. Kada sam preuzeo reprezentaciju, a prije utakmice s Ukrajinom, on mi je pomogao oko slaganja taktike za tu utakmicu jer ja tada nisam poznavao cijelu priču. U studenome 2017., pred kvalifikacijsku utakmicu s Grčkom za odlazak na SP, razgovarao sam sa Srnom i žao mi je što on to nije mogao prihvatiti. On je odlučio igrati još jednu sezonu pa se sve to nije poklopilo. Mislim da će jednog dana Srna doći u hrvatsku nogometnu reprezentaciju na neku funkciju jer je i on jedan od legendarnih igrača, legendarnih kapetana hrvatske reprezentacije.

TEMPO: Često se govori o vašem odnosu s reprezentativcima, kaže se da ste prema njima prijateljski nastrojeni. S druge strane, dokazivali ste autoritet na slučaju Kalinić u Rusiji i nakon toga na slučaju Rebić. Kako biste ocijenili vaš autoritet spram igrača u reprezentaciji?

Moje povjerenje kod igrača je bezgranično. Ja vjerujem njima, oni vjeruju meni. S druge strane, kada se to iskoristi i zloupotrijebi, kada se naprave neke stvari koje ne mogu tolerirati, onda je to kraj. Mora se znati tko je gazda, tko je šef, tko odlučuje, ali ja svoj autoritet ne gradim na nekoj agresiji i galami, već na znanju i povjerenju.

‘Moje povjerenje u igrače je bezgranično. Ja vjerujem njima, oni vjeruju meni. Autoritet ne gradim na nekoj agresiji i galami, već na znanju i povjerenju’

TEMPO: Koliko će te još dugo biti izbornik? Prije tri godine rekli ste da nećete biti još dugo jer ste zapustili obitelj i prijatelje, ali vi ste još uvijek izbornik.

Trenerski posao je moj posao, moj izbor, moj život. Bolji posao od izborničkog ne bih mogao dobiti. Ovo je najbolje i najljepše radno mjesto koje mogu zamisliti i ne želim ga tako lako ispustiti. Biti izbornik hrvatske reprezentacije za mene je svetinja. Možda sam propustio priliku da zaradim veliki novac, ali ovo nema cijenu. Nitko ne može platiti sve ove lijepe trenutke koje sam doživio s reprezentacijom na utakmicama u Splitu, Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Rusiji, Beču… To nema cijene. S druge strane, na putu sam da još nešto napravim s Hrvatskom, ali i ako ne postignemo još neki dobar rezultat, ostaje ponos i drugo mjesto u Rusiji koje mi nitko ne može uzeti, tu je i prvo mjesto u kvalifikacijama za SP i EP, prvo mjesto u skupini Lige nacija. Svatko može govoriti što hoće, ali to je povijest.

TEMPO: Spomenuli ste novac, objavljena je lista godišnjih plaća izbornika čije reprezentacije će nastupiti na SP-u u Kataru. Vi ste na 23. mjestu od 32 izbornika. Nakon Rusije nuđeni su vam milijunski ugovori koje ste odbili. Znači li to da vam novac nije bitan?

Novac nije u prvom planu. Kada sam trebao nešto zaraditi, otišao sam iz Hrvatske i bio sedam godina u inozemstvu. Ni ja ni moja obitelj nismo megalomani, zadovoljan sam s onim što imam i ne tražim ništa preko toga. S te strane novac mi nije primaran. Imam sve što trebam u životu, obitelj, zdravlje, sinovi su završili fakultete, obojica su magistri, to je moje bogatstvo.

TEMPO: Nedavno je obilježeno pet godina otkako ste postali izbornik. Uspjeh u Rusiji najljepši je trenutak vaše izborničke karijere. Koji vam je bio najteži trenutak?

Europsko prvenstvo u Škotskoj kada smo igrali sa Španjolskom i kada se pokušalo obezvrijediti ono što je Hrvatska napravila na Europskom prvenstvu. Ispali smo od Španjolske, svjetskih i europskih prvaka, u produžecima, u najljepšoj utakmici prvenstva, da bi se od toga napravila drama i govorilo kako to ne valja. Kao da je Hrvatska svake četiri godine bila prvak Europe. To mi je bilo teško, ali sam to uspio prebroditi. I ona utakmica s Austrijom u Osijeku, kada sam vodio reprezentaciju dva dana nakon sahrane oca, kada smo izgubili 3:0.

‘Popis reprezentativaca za Katar plebiscitarno je prihvaćen. Tko god nije na popisu ima se pravo ljutiti, ali se u prvom redu treba ljutiti sam na sebe’

TEMPO: Čini se da ste iz svega toga izašli još jači.

Dragi Bog mi daje snagu i energiju u borbi protiv takvih stvari i ja idem jače, kvalitetnije, bolje. To je ono što me goni. S te je strane moja energija i motivacija neograničena. Pet godina sam izbornik, nikada nisam ništa komentirao, nisam se ni s kim svađao, nisam polemizirao s kolegama ni komentirao nečiji rad. Šutim i radim svoj posao. Držim svoj privatni i poslovni život pod kontrolom. Pa i popis reprezentativaca za Katar 99-postotno, plebiscitarno je prihvaćen, nitko nema primjedbi i to je ono što me veseli. To je dokaz poštenog i kvalitetnog rada i toga da biramo najbolje za Hrvatsku. Nekada i ja mogu pogriješiti, ali to nije namjerna greška. Svatko, tko nije na popisu, ima se pravo ljutiti, ali se u prvom redu treba ljutiti sam na sebe.

TEMPO: Što ste pomislili kada ste prošli tjedan vidjeli razbijenu glavu Joška Gvardiola?

Nekoliko sati prije, na konferenciji za novinare, rekao sam – samo da svi budu zdravi, da se nikome ne desi ništa. I onda se, par sati kasnije, desi ozljeda Gvardiola. Kada sam vidio snimku, prvo mi je laknulo jer nije noga, nije mišić, već glava. Bilo me je malo strah kada sam vidio sliku, ali sam u kontaktu s njim saznao da je razbijen nos i da nije pukla neka kost. Međutim, ni to nije dobro, jer čim imaš masku na licu ti nisi taj, nisi na 100 posto. Zato ćemo vidjeti što će biti. Mi smo Gvardiola imali na Europskom prvenstvu kada je imao 19 godina, istrpjeli smo njegove mladalačke greške, dobili sjajnog stopera, jednog od najboljih na svijetu i zato je šteta što se ovo dogodilo. Nadam se da će to na kraju sve skupa dobro proći.

Robert Martinez izbornik je belgijske reprezentacije, protiv koje Hrvatska igra u trećem kolu grupne faze natjecanja u Kataru. FOTO: Igor Kralj/PIXSELL