Ljetno računanje vremena završava 30. listopada u tri sata ujutro, kada će se pomicanjem za jedan sat unatrag vrijeme računati kao dva sata.  Zimsko računanje vremena počinje posljednjeg vikenda u listopadu, a završava posljednjeg vikenda u ožujku, kada pomicanjem kazaljki za jedan sat unaprijed ponovno počinje ljetno računanje vremena.

Europski parlament još je u ožujku 2019. godine podržao prijedlog Direktive kojom se od 2021. na razini EU ukida polugodišnje pomicanje sata, a zemljama članicama prepušta odluka o odabiru ljetnog ili zimskog računanja vremena. No to je pitanje zapelo na Vijeću EU pa se i 2022. godine nastavlja po starom – kazaljke se pomiču jedan sat unatrag sa subote na nedjelju.

Studije pokazuju da se ljudi zbog pomicanja sata općenito osjećaju lošije i pate od poremećaja tzv. cirkadijanog ritma, imaju veće probleme sa spavanjem i osjećaju umor. Najviše su pogođena djeca i starije osobe. U poljoprivredi pomicanja sata imaju negativan učinak na prinose usjeva i dobrobit životinja te remete bioritam stoke što, primjerice, utječe na mužnju krava.

Ideju o ljetnom računanju vremena 1784. godine je prvi dobio izumitelj, znanstvenik, a kasnije i predsjednik SAD-a Benjamin Franklin. Svojim prijedlogom navodno se samo šalio. Imao je 78 godina i u to je vrijeme već osam godina živio u Parizu. Borio se s raznim bolestima i često nije napuštao svoj dom u pariškom predgrađu Passy. Društvo su mu pravili prijatelji. Jedan od njih je bio izdavač lista “Journal de Paris” koji ga je zbog njegovog humora uvijek hrabrio da piše kratke tekstove o svakodnevnim problemima. Franklin je u jednom članku spomenuo ljetno računanje vremena, no kako je bila riječ o šaljivom članku, nije jasno je li doista mislio ozbiljno.