Zagrepčanka Suzy Josipović Redžepagić koja je u mladosti bila vrhunska manekenka, na tek završenom Interliberu predstavila je dopunjeno izdanje svoje ‘Kuharice mama zna’ s više od 600 ‘slanih’ recepata

Čim je objavljena, već je putem interneta prodana trećina naklade, a prije nekoliko dana stigla je u knjižare u kojima se može naći tek pokoji primjerak. To je razlog zbog kojeg ‘’Kuharica mama zna’’ autorice Suzy Josipović Redžepagić sa 600 recepata ide u dotisak. Ta kuharica, koju je Suzy Josipović Redžepagić predstavila na netom završenom Interliberu, zapravo je prošireno i dopunjeno izdanje te kuharice iz 2011. Suzy Josipović Redžepagić kaže:

„U mojoj prvoj kuharici, koju sam izdala 2011., bilo je 500 slanih recepata. U ovih 12 godina sam se ‘apdejtala’ jer čovjek uči dok je živ. Mislila sam da ću za ovu novu knjigu dodati 50 novih recepata, a maknuti 50 koji su do tada bili u kuharici. Međutim, kad sam počela uređivati te recepte, svaki sam čitala ponovno, dodavala neke stvari, dorađivala ih kako sam saznavala nove stvari. Tako sam za ovu novu, dopunjenu kuharicu dodala oko 200 novih recepata, neke sam izmijenjala, tako da ih zapravo ima nešto manje od 700, iako smo napisali da ih je 600.“

Sve recepte iz kuharice Suzy Josipović Redžepagić je spravila sama, kao i 90 posto fotografija. Kaže kako nisu baš profesionalne, ali bilo je najlakše napraviti ih sama jer bi joj inače fotograf bio svaki dan doma:

„Vidjela sam da ovu moju kuharicu već zovu hrvatskom kuharskom enciklopedijom, drago mi je zbog toga. To su sve recepti koje ja kuham, velik dio dolazi od moje mame i bake, naravno. To su zagrebački recepti, ali naravno da je tu obavezan utjecaj Austro-Ugarske, ali i Primorja i Mediterana, sve je to mješavina. Kad sam pisala tu prvu kuharicu, ideja mi je bila imati recepte za moje tri kćeri, kad se odsele i odu živjeti bez mene, da imaju nešto po čemu će kuhati, recepte, ali i pojašnjenja. Tako je počelo moje zapisivanje, ali mi je onda najstarija kći Sarah rekla da bih ja to sve trebala izdati u kuharici, da i drugi ljudi znaju sve to što ja njih pokušavam naučiti. I tako je zapravo sve krenulo, a proces je trajao zato što bi moje cure, kad bi iščitavale recepte, pitale da objasnim neke stvari, primjerice zašto luk treba posoliti kad se krene dinstati. Kuharica je pisana jako jednostavno, osnovna je stvar da su namirnice dostupne i lokalne, kuham sezonski, to je jedna prava zagrebačka kuharica. Ali danas je, naravno, teško izbjeći sve te silne utjecaje mnogih kuhinja, pa tako ima kao što sam rekla i austrougarskih recepata, mediteranskih, kao i recepata mnogih drugih susjednih država.“

Suzy Josipović Redžepagić prema reakcijama, ali i brojnim porukama, znala je da je interes za ‘’Kuharicu mama zna’’ jako velik. Znala je da je jako tražena, da je ljudi vole, da je žele kupiti, ali jednostavno je nije bilo:

„Bila je rasprodana brzo nakon što je tiskana te 2011., a svih ovih godina dobila sam tisuće poruka u kojima sam vidjela koliko ljudi žele da se ponovno objavi. Ali u međuvremenu je izdavač Algoritam otišao u stečaj i sad sam tek našla dobrog nakladnika – Mozaik knjiga – kako bih ponovno objavila tu kuharicu. Pisana je vrlo razumljivo, opisan je cijeli proces od početka do kraja. Zato ljudi mogu pratiti, nema namirnica koje mi ne koristimo, koje ne možete nabaviti. Isto tako, u svojim receptima volim napisati ‘može i ne mora’, pa su me neki počeli tako i nazivati. To je zato što uvijek, kad napišem da se stavi kajenski papar ili čili, primjerice, dodam da se to i ne mora staviti. Svatko ima svoj način pripreme i namirnice koje voli, okusni pupoljci su svima drugačiji. Kuhanje je igra, strast, u kuhanju nema pravila, pa onda nema ni naredbi, zašto bi se nešto moralo, stavi se ono što voliš.“

Suzy jako voli kuhanje, ni sama ne zna zašto. Još kao klinka uživala je u jedenju. Nije kuhala jer su joj mama i bake odlično kuhale:

„A kad sam rodila Sarah, htjela sam da mi dijete jede domaće kašice, a ne one kupovne. I tu je nekako krenula moja avantura s kuhanjem. Moje tri kćeri su mi često znale reći da ja jedina kuham svaki dan jer mame nemaju vremena. Sve te reakcije su me ohrabrile i spontano sam krenula u kuhanje. Počela je i druga godina suradnje s televizijskom emisijom ‘Kod nas doma’, u kojoj imam rubriku ‘Kod Suzy u kuhinji’, gdje isto tako televizijskim gledateljima pokušavam ponuditi recepte koji su dostupni, jednostavni, reći im da se ne boje napraviti nešto novo, pokušati, okušati se u novom iskustvu. Moj moto je da se u kuhinji provede pola sata, maksimalno sat vremena u danu. Tko od nas danas ima vremena za više od toga? Ne možemo više provoditi sate i sate u kuhinji, možemo ako je riječ o pašticadi ili nekim jelima koja su zaista kompliciranija, ali njih ne kuhamo svaki dan. Kuhanje ručka za svaki dan treba trajati najduže sat vremena.“

Suzy Josipović Redžepagić nema namjeru stati. Nakon ove ‘’slane’’ u pripremi je i ‘’slatka’’ kuharica koja je već spremna, ali će s tih 900 slatkih recepata pričekati sljedeći Interliber.