Kremlj tvrdi da zauzima čvrst stav prema terorizmu. No, od masakra u južnom Izraelu izvedenog od strane militanata iz Hamasa 7. listopada, samo se približava toj grupi.

Unatoč ubojstvu 16 ruskih državljana, Kremlj nije odlučio osuditi Hamasove akcije, izražavajući samo “ozbiljnu zabrinutosti”. Cilj Moskve, smatraju mnogi, je da učvrstiti svoj status kao “prijatelj” Globalnog Juga.

Odnos Kremlja prema terorizmu ima kompliciranu povijest. Drugi čečenski rat – definirajući događaj za predsjednika Vladimira Putina u ranoj fazi njegove vlasti – opravdan je kao odgovor na prijetnju islamističkim terorizmom. Kasnije je Rusija reagirala podržavajući Sjedinjene Američke Države i podržavajući invaziju na Afganistan, čak je dopustila raspoređivanje američkih trupa u Srednjoj Aziji. 2015. godine, Moskva je povezala svoje intervencije u Siriji s borbom protiv terorizma.

U Siriji se Rusija navodno usmjeravala na “tisuće” ISIS-ovih militanata iz Rusije i ostalog dijela bivšeg Sovjetskog Saveza, strahujući da će širiti svoju ideologiju ako se ne zaustavi. Naravno, Kremlj se nije suzdržavao od označavanja svojih političkih protivnika teroristima, od pristaša zatvorenog vođe opozicije Alekseja Navalnog do ukrajinskih aktivista i krimskih tatarskih disidenata.

Sve dok je to bilo korisno za njihove interese, Kremlj je rado ignorirao ili čak surađivao s organizacijama označenim kao terorističkim, kao što je slučaj u Afganistanu, gdje talibani sada njeguju srdačan odnos s Moskvom.

Što se tiče Hamasa, Moskva se već dugo približava toj grupi, odbijajući označiti je kao terorističku organizaciju, što su mnoge druge zemlje učinile, čak i nakon napada 7. listopada, i jasno pokazujući da ne želi prekinuti kontakte s Hamasom.

Na taj način Rusija pruža Hamasu ono što teroristi najviše žele: efekt legitimacije putem priznanja. 2006. godine, nakon povijesne pobjede grupe nad Fatahom na izborima za zakonodavno tijelo, Putin je bio među prvima svjetskim liderima koji su im čestitali.

Godinu dana kasnije, Putin je ugostio tadašnjeg lidera Hamasa, Khaleda Mashala, u Moskvi, primajući pohvale od Mashala za njegovu “hrabrost i muškost”.

Iako nisu dokazane tvrdnje da je Rusija dostavila oružje Hamasu, Rusija je barem omogućila materijalnu podršku grupi: na dan napada, Hamas je primio milijune dolara putem moskovske kripto razmjene.

Približavanje Hamasu usklađuje se s povijesnim obrascem. Tijekom Hladnog rata, Moskva je naoružavala i na druge načine podržavala palestinske militante, uključujući one uključene u terorizam.

Hamas malo podsjeća na lijeve palestinske nacionaliste s kojima su Sovjeti trgovali.

Potpora Moskve palestinskim militantima pokreće se istom motivacijom: željom da se poveća njezin položaj među Globalnim Jugom.

Stoga predstavljanje Rusije kao mirotvorca treba se promatrati u kontekstu traženja određenog statusa. Poruka za Bliski istok je ta da dominacija SAD-a u toj regiji proizvodi katastrofalne rezultate, uključujući rat između Izraela i Hamasa, i da bi Rusija bila puno bolji posrednik i diplomatski partner od bilo koje zapadne sile.

U svojim prvim komentarima nakon izbijanja rata između Izraela i Hamasa, izrečenima na sastanku s iračkim premijerom, Putin je opisao konflikt kao “živopisan primjer neuspjeha politike Sjedinjenih Američkih Država na Bliskom istoku”. U međuvremenu, na sastanku s generalnim tajnikom Arapske lige, ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov osudio je “destruktivnu politiku” Washingtona u izraelsko-palestinskom sukobu.

Dakle, Rusija kirurški cilja na srednjoistočne lidere svojom porukom o ratu. Ipak, ova diplomatska ofenziva i podrška Hamasu nisu namijenjeni destabilizaciji regije.

Pristup Moskve terorizmu može biti instrumentalan, ali strah od širenja terorizma iz Bliskog istoka je stvaran. Rusija je tijekom godina više puta bila meta terorista i ima nešto za izgubiti od kaosa, čak i na Bliskom istoku.

Na ruskom se Bliski istok naziva Bliski Istok (Blizhny Vostok), što je svjedočanstvo da se u ruskim umovima ne radi o tako udaljenom području. Ono što se događa na Bliskom istoku, prema mišljenju Moskve, vjerojatno će se proširiti u Rusiju.

Nedostatak želje Kremlja za kaosom bio je očigledan u njegovom umjerenom odgovoru na Arapsko proljeće, tijekom kojeg je Rusija nedvojbeno odbacila nestabilnost povezanu s promjenom režima, navodi Moscow Times.

Također je vrijedno napomenuti da je Rusija posljednjih dvadeset godina gradila veze s Izraelom, nastojeći ostati u dobrim odnosima čak i dok je istovremeno surađivala s neprijateljima te zemlje u Teheranu, Damasku i Gazi.

Usred međunarodne izolacije Rusije nakon njezina invazije Ukrajine, Izrael se suzdržavao prema Moskvi te odmicao od sankcija prema Rusiji ili naoružavanja Kijeva. S obzirom na to, Kremlj će biti sklon izbjegavati otuđivanja od Izraela, a kamoli prekidu odnosa između dviju zemalja.

Stoga, iako će se Rusija možda simbolički još više približiti Hamasu, nema puno razloga očekivati da će povećati materijalnu pomoć toj grupi – za koju nema puno dokaza. Najvjerojatnije će se te nastojanja zadržati na retoričkoj razini.