U Velikoj Pisanici pokraj Bjelovara, kao drugo dijete Vinka i Franciske Murtić, rođen je 1921. godine proslavljeni svjetski slikar, grafičar i scenograf Edo Murtić. Završio je Obrtnu školu, kasnije Školu za primijenjenu umjetnost u Zagrebu. Studirao je na Likovnoj akademiji u klasi Petra Dobrovića u Beogradu, i potom na zagrebačkoj, kao student Ljube Babića. Murtić je prvu izložbu imao u Zagrebu 1935. i potom još oko 150 samostalnih izložbi, te je sudjelovao na oko 300 skupnih, među kojima su gotovo sve najznačajnije svjetske izložbe: bijenala u Sao Paolu i Veneciji, Documenta u Kasselu.

Edo Murtić je jedan od samo nekoliko hrvatskih umjetnika koji su stekli svjetsko priznanje i čija se djela nalaze u zbirkama renomiranih muzeja i galerija u svijetu, od Tate Gallery do galerije Peggy Guggenheim i Davida Rockfellera. Nazvan hrvatskim Picassom, Murtić se lagodno kretao u svim likovnim medijima (grafika, kazališna scenografija, keramika, mozaik, tapiserija, slikanje neslikarskim i industrijskim materijalima poput emajla), prateći svjetske trendove bez epigonstva. Prozvan je “slikarem vulkanske snage i geste” koji je još za života postao “hodajuća institucija” čiji su rukopis mnogi kopirali, a uspješno posvajali samo rijetki. Iako, naravno, nikad u potpunosti – eksplozivni duktus ili potez kista odaje slikarov rukopis i izraz je njegova i temperamenta i stila; faktura, pokret umjetnikove ruke koja drži kist – ostaje jedinstvena.

Murtić je živio i radio u Americi, Kanadi, Zagrebu i Vrsaru. Umro je 2. siječnja 2005., u 84 godini života.