VUKUŠIĆ: ‘Kako dvotjedna samoizolacija ne mora biti muka već način da spoznamo sebe’

Psihijatar Herman Vukušić otkriva kako što bezbolnije prihvatiti četrnaestodnevnu samoizolaciju zbog sumnje u zarazu koronavirusom, koju trenutno provodi više od 15 tisuća Hrvata

Herman Vukušić, psihijatar Klinike za psihološku medicinu KBC-a Zagreb, diplomirao je i završio poslijediplomski studij na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Objavio je veći broj stručnih i znanstvenih radova iz područja medicine stresa i menadžmenta te je čest predavač na skupovima u zemlji i inozemstvu. Član je međunarodne Akademije za menadžment, američke Akademije eksperata za traumatski stres i stručni je konzultant Europske komisije. Predsjednik je Hrvatskog društva za medicinu stresa i Centra za duhovnu medicinu. Obnašao je i dužnost pomoćnika ministrice obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti u vladi RH.

Za Zg News govori kako što bezbolnije prihvatiti četrnaestodnevnu samoizolaciju koja je preventivna obaveza za mnoge hrvatske građane koji su boravili u inozemstvu ili su kontaktirali s osobama zaraženima koronavirusom.

Zg News: Više od 15.000 ljudi u Hrvatskoj je ovog trenutka u samoizolaciji zbog epidemije koronavirusa. Za mnoge je to nova, neprirodna situacija. Što je najvažnije poručiti osobi koja će 14 dana biti uglavnom sama u zatvorenom prostoru?

U trećem mileniju ljudske povijesti, kada je svijet postao “globalni haustor”, a društvene mreže podigle mogućnost međusobnih poznanstava na stupanj koji je bio nezamisliv do tek prije četvrt stoljeća, samoća može predstavljati problem. Imam kolege s posla, sa psihijatre koji su prošli postupak samoizolacije pa kažu da su zadnje dane brojali “kao u vojsci”.

Ova pandemijska kriza može pomoći ljudima putem samoizolacije da žive po načelu “gnothi seauton”, kako to piše na zidu svetišta u Delfima, odnosno “spoznaj samoga sebe”.

Zg News: Je li, sa psihijatrijskog gledišta, lakše osobi koja je sama u svom domu ili je lakše onoj koju su ukućani praktički izolirali?

Lakše je kada su ukućani blizu jer osjećaj neposredne prisutnosti nekoga u sobi do tebe ima pozitivan psihološki efekt naspram potpune samoće.

Zg News: Kako da osoba što bezbolnije podnese samoizolaciju? Što preporučujete? Društvene mreže, TV, molitvu, telefonske kontakte… Koje su prednosti ovih stvari, a koje mane?

Nema mana. Neka svatko čini ono što mu odgovara, a preporučio bih što više pisanog štiva, knjiga i što manje izlaganja vijestima jer i povećani unos informacija može doprinijeti porastu tjeskobe u izolaciji.

Zg News: Svi smo individualci i vjerojatno nema pravila kako podnijeti nedostatak slobode, kretanja i kontakata na koje smo navikli. Kako mogu reagirati ukućani ako samoizolirana osoba ‘’pukne’’?

Strpljenjem i empatijom. Za sve nas ovo je nova situacija i moramo pokazati solidarnost i podići prag međusobne razine tolerancije na frustracije jer situacija, nažalost, može biti i puno gora od ove.

Zg News: Postoje li rizičnije osobe u samoizolaciji? Znamo da je najteže starijim osobama. Jesu li, primjerice ljudi s dijagnosticiranim PTSP-om, rizičnija skupina od drugih?

Svaka duševna bolest, pogotovu one teže, može biti čimbenik rizika. Ali, s druge strane, postoji izreka “stres je u očima promatrača”, što znači da će mnogi od nas lakše podnijeti ovakve izazove, pa i u slučaju da imaju i ratni PTSP.

Zg News:  Kažu da je svako zlo za neko dobro. Ima li u samoizolaciji, naravno uz pozitivnu dijagnozu, nešto dobro što bi nas moglo promijeniti?

Kao što rekoh, svijet je došao do trenutka postojanja u kojem smo svi bili spojeni, ali nismo bili povezani. Ova kriza je ujedno i šansa da budemo bolji jedni prema drugima i da umjesto stalnog ispucavanja selfieja malo zavirimo i u dubine svojih osobnosti i ma lo se preispitamo.

Zg News: Što biste vi radili da ste 14 dana u samoizolaciji?

Na polici imam preko 6000 naslova iz fantastike, horora, SF-a, trilera, popularne psihologije, mistike, povijesti… Da se ne ureknem, meni bi tih 14 dana dobro došlo.

Komentiraj

Source:Senad Pašić