Početkom listopada predstavljena je Strategija razvoja održivog turizma do 2030. Prema najavama ministrice turizma Nikoline Brnjac, nova strategija razvoja domaćeg turizma trebala bi postići ravnotežu između triju elemenata održivosti – ekonomskog, socijalnog i ekološkog. Glavne smjernice Strategije su zadržati domaće ljude na kvalitetnim, sigurnim i dobro plaćenim radnim mjestima, zaštita nacionalnog identiteta, pozicioniranje Hrvatske kao autentične destinacije s bogatom kulturnom i povijesnom baštinom, očuvanje starih gradskih jezgri te odgovorno upravljanje prostorom i tokovima turista.

Prema podacima Hrvatske turističke zajednice, u prvih devet mjeseci ove godine ostvareno je 100 milijuna noćenja, što je 97 posto rezultata u noćenjima u odnosu na rekordnu 2019. Stoga u HTZ-u smatraju da će po prihodima 2022. biti još unosnija te da će u idućoj godini Hrvatska postati još konkurentnija na globalnom turističkom tržištu s obzirom na ulazak u Schengen i eurozonu. No isto tako upozoravaju na to da mnoge destinacije imaju problema s manjkom radne snage, prometnim zagušenjem, devastacijom, kao i komunalnom infrastrukturom.

‘Najveći problem je to što premalo ljudi živi od turizma jer nema proizvodnje. Država mora poticati proizvodnju’

O novoj strategiji razvoja hrvatskog turizma Business&Banking je razgovarao s Vladom Šestanom, osnivačem portala Travel Advisor i mreže Facebook grupa Savjetnik za putovanja. Informacije na Travel Advisoru godišnje potraži više od dva milijuna čitatelja, a Savjetnik za putovanja broji preko 160 tisuća članova. Šestan je bio direktor u Generalturistu i Atlasu, a godišnje provede oko 200 dana na putu, uglavnom u inozemstvu po turističkim sajmovima i kongresima. Za Business&Banking objasnio je zašto će domaći turizam teško postati održiv, kako se zbog pohlepe zanemaruju i diskriminiraju domaći turisti te zašto je kontinentalni turizam motor koji vuče izvansezonsku ponudu. Govorio je i o nadolazećoj sezoni skijanja, o razlozima rasta cijene žičara, ali i problemima koje će stvoriti pomjeranje rasporeda zimskih školskih praznika u termin kada je skijanje najskuplje.

B&B: Održivi turizam je u posljednje vrijeme vrlo popularna i često spominjana kategorija, no što on zapravo u praksi znači?

Održivi turizam je jedan lijepi pojam koji u praksi u Hrvatskoj nigdje ne postoji i teško da će u doglednoj budućnosti zaživjeti. Pravi održivi turizam vrlo je rijedak i u Europi. A zašto? Dok god se broje noćenja i turisti koji dolaze u neku zemlju, dok je god to jedino mjerilo uspjela, dotle održivog turizma nema i ne može ga biti. Održivi turizam na primjeru Hrvatske bi značio da se sva mjesta na obali moraju ozbiljno preurediti. Da se sagrade javne garaže, nove prometnice, osuvremeni željeznica, da se pokrene funkcionalni javi prijevoz, da se regulira broj hotela i apartmana. To bi zapravo značilo da se više ne grade novi hotel ili apartmani. Održivi turizam bi značio da se hrana, namještaj, sve što se koristi u turizmu, proizvodi u državi u kojoj se on i događa. Najveći problem Hrvatske je to što premalo ljudi živi od turizma jer kod nas nema proizvodnje. Turizam bismo mogli zvati održivim kada bi Slavonija proizvodila hranu za hotele na Jadranu, kada bismo imali obiteljska poljoprivredna gospodarstva u dalmatinskom zaleđu. Toga imamo jedino u Istri, ali ni približno dovoljno, dok u Austriji, Italiji i Francuskoj takav vid turizma u većini regija postaje dominantan. Primjerice, postoji posebna kategorizacija restorana u Francuskoj koji imaju istaknuto na ulazu da koriste samo lokalne namirnice. Čak je i većina ribe koja se prodaje na Jadranu ili iz uvoza ili iz uzgajališta. Održivi turizam znači da se turizam ne radi na štetu prirode ni na štetu ljudi u nekom mjestu.

‘Hrvati će sad skijanje plaćati 50 posto skuplje, i to samo zbog nepromišljene administrativne odluke Ministarstva’

B&B: Autentičnost destinacije također je usko vezana uz njenu održivost. Zašto ljepota i znamenitosti hrvatskih gradova često ostaju skriveni od očiju turista, a koji zbog njih upravo i dolaze u Hrvatsku?  

Autentično iskustvo je jedna vrlo važna stvar. To znači da mi kao turisti želimo doći u neku destinaciju i vidjeti što je u njoj autentično. Primjerice, želimo vidjeti Trogir iz onih fotografija koje su uglavnom slikane zimi, a kad dođemo u sam grad onda od silnih suncobrana i tendi ne vidimo ništa, ni crkvu ni ostale znamenitosti. Umjesto da vidimo ono najljepše zbog čega smo došli, mi vidimo gomilu stolova i gomile turista koji se gužvaju u malim uličicama na najljepšim lokacijama u Splitu ili Dubrovniku. Tu praktički od autentičnosti nije ostalo gotovo ništa. To je ono što ne valja jer je autentični doživljaj jedan od elemenata održivosti i zato mi s masovnim turizmom ne možemo postići održivost. Kad bismo hodali tim mjestima u listopadu i studenome, tek bismo tada doživjeli njihovu autentičnost. Međutim, usred ljeta, zbog želje za brzom zaradom i novcem, a rekao bih i pohlepe, mnogi su obalni gradovi zagušeni. Oni su devastirani takvim krivim pristupom turizmu. Ni u jednom ozbiljnom turističkom gradu Europe ne može se vidjeti takva devastacija javnog prostora. Da ne nabrajam, ali pogledajte Beč, Milano, Nicu, Barcelonu…

 B&B: Novom strategijom razvoja domaćeg turizma predviđa se zaštita kulturne i povijesne baštine, očuvanje starih gradskih jezgri od daljnje devastacije te odgovorno upravljanje prostorom i tokovima turista. Kolike su šanse da ta strategija zaživi u Hrvatskoj?

To je jako lijepo izrečeno, no razlika između riječi i prakse je kao razlika između noći i dana. Novih strategija smo se naslušali i nagledali puno otkad je Hrvatske države i nijedna nije ništa bitno promijenila ni uopće išta donijela. Za mene bi strategija u praksi značila da bismo trebali iz središta starih gradova izbaciti promet, da bismo trebali izbaciti automobile iz središta Zagreba, Splita ili Rijeke. Osim lijepe i očuvane prirode i mora, Hrvatska ima središta starih gradova koja su potpuno zagušena i nevidljiva i njih bi trebalo pustiti da dišu i ožive. Lokalne zajednice u suradnji s državom bi trebale napraviti potpuno novu turističku infrastrukturu. Split bi trebao imati barem tri ili četiri podzemne garaže, a nema nijedne. Ista je situacija i u ostalim turističkim mjestima. U europskim zemljama podzemne garaže su obavezna stvar. Zašto toga nema kod nas? Dva su razloga. Zato što je sezona ultra kratka pa nitko ne misli da je isplativo graditi podzemne garaže jer će one veliki dio godine zjapiti prazne. A drugi je razlog nebriga prema domaćem turistu. Razumijem da u srpnju i kolovozu svi koji se bave turizmom žele što više zaraditi, a to mogu na stranim turistima. Međutim, turizam u Hrvatskoj bi trebao trajati deset mjeseci. Gdje može biti ljepše u jesen ili zimi nego u Šibeniku, Dubrovniku ili Splitu. Tek tada su oni najljepši, ali se u njima izvan sezone ništa ne događa. Osim Adventa ništa se ne događa ni u Zagrebu. I to je najveći problem hrvatskog turizma, mi nemamo sadržaje koji bi produžili sezonu.

‘Hrvatska je sportska velesila, a jesmo li to iskoristili? Gdje su nam sportske priredbe koje dovode navijače i druge goste?’ pita se Šestan. FOTO: Privatna arhiva

B&B: Godinama slušamo o planovima, projektima, investicijama i  promocijama na sajmovima i sve to u svrhu produženja sezone. Znači li to da ti planovi nisu kreativni, inovativni ni dobro promišljeni, nisu razvojni i stimulativni te kao takvi donose slabe ili nikakve rezultate? 

Jako je lijepo reći da trebamo produžiti sezonu, no pitanje je što se na tom polju radi. Kad pogledamo Beč, koji nema promet u centru grada, tamo se svakog drugog mjeseca održava neka manifestacija. Beč ima jak kulturni turizam: to su koncerti, predstave, opere, festivali, izložbe na svjetskom nivou koje privlače posjetitelje. Toga svega u Zagrebu, Dubrovniku ili Rovinju nema pa izvan sezone nema ni turista, bilo stranih ili domaćih. Hrvatska je sportska velesila, a jesmo li mi to iskoristili? Gdje su nam sportske priredbe koje dovode navijače i ostale goste? Pogledajte u kakvom su stanju najveći stadioni. Gdje su benefiti od naše nogometne ili bilo koje druge reprezentacije ili nekog drugog sportskog uspjeha? A sve to može produžiti sezonu u našim gradovima i nositi oznaku održivog turizma. Zašto se zanemaruju domaći turisti? U Francuskoj domaći gosti nose 80 posto ukupnog turizma, dok mi živimo isključivo od stranaca. Zašto u Cannesu čitave godine ima turista? Zato što se tamo stalno nešto događa i sve je otvoreno. Zašto ljudi idu iz Pariza u 700 kilometara udaljeni Marseille na vikend? Zato što brzom željeznicom dođu za manje od tri sata i jer je u gradu sve otvoreno. Od muzeja do restorana s poznatim specijalitetima. Turizam se u Hrvatskoj, nažalost, još uvijek događa „po defaultu“ jer imamo lijepu prirodu i more, jer smo lijepa i sigurna zemlja. Na nama je da tu ljepotu sačuvamo, a to se ne događa i postaje problem. Naša se obala i stari gradovi malo pomalo uništavaju. Isto vrijedi i za Zagreb, jer Zagreb je najzapuštenija metropola u Europskoj uniji. Ljudi su frapirani kada vide zapuštene i prošarane fasade i rupe po zagrebačkim cestama.

B&B: Potpunim zanemarivanjem domaćih turista, zanemaruje li se zapravo i kontinentalni turizam?

Kontinentalni dio Hrvatske bi u stvari trebao biti motor koji vuče izvansezonski turizam. I to se već počelo događati iako još ne u nekom ozbiljnom broju. Upravo sam se vratio iz Francuske, gdje sam bio na sajmu Destination Vignobles kojim se potiče vinski turizam. Turistička zajednica Francuske, najjača turistička zajednica na svijetu koja funkcionira po modelu javno – privatnog partnerstva, ima posebnu sekciju koja se bavi isključivo vinskim turizmom. Francuska je prepoznala da je vinski turizam glavni motor produljenja sezone u ruralnim krajevima. Njihova turistička zajednica pomagala je vinarima da promoviraju hotele, restorane, vile i kampove jer upravo to puni ruralne krajeve tijekom cijele godine. Ruralni dijelovi ne ovise o godišnjem dobu, ne ovise samo o ljetu i kupanju. A Hrvatska se i dalje isključivo bavi kupanjem, dok većina turista u Europi ne ide na kupanje i uopće ne misli na kupanje. Njih zanimaju prirodne ljepote, kulturni i zabavni sadržaji, tradicionalna gastronomija. Tko preko ljeta obilazi Austriju, Švicarsku ili Njemačku, shvaća da kupanje nije jedini vid turizma. Domaći su turisti vrlo važni, a kod nas se na domaćeg gosta gleda u negativnom kontekstu. Razgovarao sam s jednom turističkom zajednicom, a oni su otvoreno rekli da njih hrvatski turisti uopće ne interesiraju, dok se vani domaći gosti itekako cijene.

‘Gdje može biti ljepše u jesen ili zimi nego u Šibeniku, Dubrovniku ili Splitu. Tada su oni najljepši, ali se ništa ne događa’

B&B: No kontinent se ipak budi, turizam je i ići i u Ilok, Karanac, Sveti Martin na Muri. Koliko taj motor vrijedno radi?

Kad je riječ o kontinentalnom turizmu, Hrvatska ima što ponuditi. Često sam na kontinentalnim vikendima i vrlo pozitivno gledam na lokalne turističke zajednice koje su izuzetno agilne i bave se organiziranjem različitih manifestacija koje postaju prepoznatljive i privlače sve više gostiju, kako domaćih tako i stranih. Primjerice, Turistička zajednica Međimurske županije jedna je od agilnijih u Hrvatskoj i organizira manifestacije koje su vezane za njihovu tradicionalnu gastronomiju, čisti okoliš, rekreativni način života i Međimursku vinsku cestu. I time pokazuju kako se turisti mogu privući tijekom čitave godine. Vrijedno se radi i u Slavoniji, Baranji, u Istri, a sve to i u vrijeme dok Dalmacija već pomalo spava. Na moru kao da nikome nije stalo do toga da, osim sezone, više itko kod njih dođe. Kod njih od studenoga do Uskrsa gotovo da nema ničeg. Restorani i hoteli se zatvaraju i nastaje pustoš. Slično se događa čak i u šampionima turizma kao što je Rovinj. U Rovinju se u prosincu i siječnju, osim u hotelima, nema gdje pošteno ni večerati.

B&B: Svjedočili smo izjavama austrijskih turističkih djelatnika o tome kakva bi sve čuda mogli napraviti da imaju tolike prirodne resurse kakvima obiluje Hrvatska. Kažete da je upravo Austrija zemlja koja razvija održivi turizam, kakva bi trebala biti uloga Ministarstva turizma i kakve bi zapravo turističke politike Vlada i Ministarstvo trebali provodi da hrvatski turizam iz masovnog pretvore u održivi?

Jake turističke zemlje u svijetu, poput SAD-a, Austrije i drugih, ni nemaju Ministarstvo turizma kao zasebni resor, već se sektor turizma nalazi u sklopu ministarstava gospodarstva i na njega se ne gleda kao na izdvojenu djelatnost. Turizam je dio jedne cjelovite i dobro promišljene gospodarske politike. Vlada bi trebala napraviti zakonski okvir kako bi ta grana gospodarstva što bolje funkcionirala, prvenstveno kada je riječ o smanjenju PDV-a. S druge strane, trebala bi se brinuti o infrastrukturi. Imamo autoceste, a sada i Pelješki most, međutim, kada se dođe u destinaciju, vlada jedan totalni kaos. Primjerice, Zadar ima fenomenalnu luku za trajekte i kruzere koja se nalazi izvan grada, dok se u Splitu mora proći kroz najprometniju ulicu u Europi u ta dva mjeseca koliko traje sezona. To pod hitno trebaju riješiti Vlada i lokalna zajednica i tako omogućiti turistima da se ugodno osjećaju kada dođu u tu destinaciju. I ne samo turistima, nego i lokalnom stanovništvu. Također, turističke destinacije trebaju imati dovoljan broj liječnika, policajaca, vatrogasaca i svega ostalog. Mi živimo od turizma i turizam je najvažnija gospodarska grana u Hrvatskoj. Ako nam ide dobro, to ne znači da ne možemo još i bolje. Moramo napraviti bolje i održati ljepotu svoje zemlje i gradova. Država mora više ulagati u turizam – u prometnice, željeznicu, komunalnu infrastrukturu. Mora poticati i promicati domaću proizvodnju kako bi od turizma moglo živjeti što više naših ljudi.

Šestan je bio direktor u Generalturistu i Atlasu, a godišnje provede oko 200 dana na putu, uglavnom po turističkim sajmovima i kongresima u inozemstvu. FOTO: Privatna arhiva

B&B: Kakvim turističkim potencijalima raspolaže Zagreb?

Kad je riječ o infrastrukturi, u Zagrebu imamo Velesajam koji je u totalno raspadnutom stanju, a to je veliki resurs gdje bi se mogao napraviti jedan pravi veliki kongresni centar. On bi uključivao hotele i restorane i tako postao meka za kongresni turizam tijekom cijele godine. Takvog centra nigdje u Hrvatskoj nemamo, postoje samo male inačice, ali one nisu dovoljne za razvoj cjelogodišnjeg turizma. Isto tako, Vlada i Sabor mogli bi pomoći Zagrebu tako da se isele s Gornjeg grada. Zagreb je talac politike jer je najljepši dio grada, koji se nalazi na najljepšem trgu i koji je turistički najvažniji, ograđen barikadama. Kad turisti gledaju promotivne letke Zagreba i vide Markovu crkvu u punom sjaju, isti takav prizor žele vidjeti i kada dođu na Trg sv. Marka, ali ne mogu. Stoga apeliram i na Vladu i na gradonačelnika da se barikade što prije maknu, a oni što prije isele. Te su zgrade idealne kao muzejski prostori, a ne da su nam vrijedne umjetnine i povijesni artefakti razbacani. U njima se mogu organizirati i druga događanja, poput koncerata. I onda bi cijeli Zagreb turistički buknuo. Slične primjere imamo u Bratislavi, u Budimpešti, Pragu i mnogim talijanskim gradovima, u Francuskoj. Stari dio grada je ono što je autentično i ono što je najljepše. Isto tako, pogledajte na što nam liče pročelja zgrada u centru Zagreba, kao da smo još uvijek u ratu, bez obzira na potres.

B&B: Prema podacima Hrvatske narodne banke, prihodi u turizmu u drugom tromjesečju ove godine iznosili su gotovo 2,69 milijardi eura. Kako uopće tumačiti te brojke, može li se iz njih iščitati stvarna zarada od turizma?

Za to postoji engleska riječ „leakage“, koja znači curenje. Ona označava koliko zapravo neka zajednica zarađuje od turizma. No sasvim su druga stvar prihodi od turizma kojima se kod nas svi hvale. Tu je ključno pitanje: koliko zapravo novca ostaje u Hrvatskoj? Većina vlasnika hotela su stranci i oni će profit odnijeti van. Aviokompanije koje lete većinom su strane. Namještaj u hotelima i privatnim apartmanima uvozi se iz inozemstva. Hrana koja se prodaje, pogotovo u hotelima, nabavljena je iz velikih trgovačkih lanaca i to je većinom hrana iz uvoza. U Hrvatskoj novac ostaje tek privatnim iznajmljivačima, ostaje turističkim vodičima i sličnim zaposlenjima u turizmu. Turističke zajednice ostvaruju prihod od boravišnih pristojbi, a najviše u turizmu zarađuje država od PDV-a i ostalih poreza. Egzaktno bi se koliko toliko jedino mogao izračunati prihod koji ostvaruju zaposleni u turizmu, država od PDV-a i turističke zajednice od boravišnih taksi. Mi iz turizma samo izvlačimo novac i trošimo ga na preživljavanje i krpanje proračunskih rupa, dok ulaganja u održivi razvoj nema. I tako već tri desetljeća! Imamo ogromne resurse, a ne znamo iz njih stvoriti dodanu vrijednost. Novac koji država zarađuje od turizma treba vraćati u turizam kako bi on bio kvalitetniji, prihodovniji, a time i održiv.

‘Zašto se zanemaruje domaće turiste? Oni u Francuskoj nose 80 posto turizma dok mi živimo isključivo od stranaca’

B&B: Slovenija, Austrija, Italija, Švicarska i Francuska već se uvelike pripremaju za skijašku sezonu. Jesu li prva skijališta već otvorena?

Na ledenjacima su prva skijališta već otvorena, ostala skijališta se otvaraju krajem studenoga i početkom prosinca. Sezona počinje i željno se očekuje. Nedostatak radne snage bit će riješen s radnicima iz balkanskih država, a velikim dijelom i iz Hrvatske. Austrija i Italija imaju velike probleme s radnom snagom, ali o tome razmišljaju na vrijeme te radnicima plaćaju smještaj i hranu i daju im relativno dobre plaće. Radnici tamo ostaju tijekom čitave sezone, koja može trajati i preko šest mjeseci. Ono što se ne zna su cijene energenata, prvenstveno električne energije, pa će o tome ovisiti i cijene žičara.

B&B: Kako će promjene u rasporedu školskih praznika utjecati na džepove Hrvata koji će ići na skijanje?

Hrvatska je pogriješila kada se radi o zimskim školskim praznicima i šalje Hrvate i njihovu djecu u najskuplju sezonu. Mi smo uvijek imali taj jedan hrvatski tjedan koji je bilo relativno prazan, koji je bio polusezona, a time i jeftiniji. To je bio drugi tjedan u siječnju, a školski praznici su sada pomaknuti na prvi tjedan u veljači kada je skijanje najskuplje jer sve europske zemlje imaju školske praznike. Hrvati će sad plaćati 50 posto skuplje cijene, a samo zbog nepromišljanje administrativne odluke Ministarstva. Sigurno će se dogoditi da će ljudi masovno vaditi djecu iz škole i na skijanje krenuti u drugom tjednu siječnja.