‘Vjerske zajednice ne smiju računati na pomoć lokalne samouprave za obnovu svojih razorenih objekata’

Ivica Maštruko, Milorad Pupovac, Anka Mrak Taritaš i Hrvoje Klasić govore iz kojih će se izvora sanirati obnova 120 sakralnih građevina, uglavnom crkava, kapela, samostana i nekoliko župnih dvorova, stradalih u velikom potresu na Baniji

Katastrofalna serija potresa na području Banije koja se nije osjetila samo u Hrvatskoj, nego i u većem broju susjednih zemalja te je prouzročila dramatične štete na tisućama objekata, neočekivano je otvorila još jedno iznimno neugodno pitanje, a ono se svodi na sljedeće: na što se i kako troše deseci milijuna kuna koje Vlada osigurava za obnovu sakralnih objekata? Jedna od tih stavki je i održavanje sakralnih objekata, za što Ministarstvo kulture godišnje izdvaja 50 milijuna kuna

Naime, Nacional je od Ministarstva kulture i medija doznao da je za Programe zaštite i očuvanja u samo 2019. godini, to ministarstvo za programe Katoličke Crkve izdvojilo za 329 programa zaštite i očuvanja nepokretnih kulturnih dobara iznos od 39.880.000 kuna te za 205 programa zaštite i očuvanja pokretnih kulturnih dobara 14.386.087 kuna.

Pritom Hrvatska biskupska konferencija ni na koji način ne sudjeluje u tom postupku. Na natječaj se prijavljuje svaki pojedinačni spomenik – dakle, za sakralne objekte (svih konfesija) prijavu podnose najčešće župnici, vladike, predstavnici reformacijskih crkava ili biskupije, a ponekad i jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi pojedini spomenik.

Pitanje na što se svake godine troše spomenuti milijuni kuna, kao i kako se to evidentira, otvara se jer je prema do sada prikupljenim podacima konzervatorskih odjela Ministarstva kulture i medija, u Sisačko-moslavačkoj i osam drugih županija evidentirana šteta od potresa na ukupno 120 sakralnih građevina, uglavnom crkava, kapela, samostana i nekoliko župnih dvorova.

 

‘Novac koji bi lokalne zajednice namijenile za izgradnju ili popravak crkava zapravo bi bio novac koji one dobivaju na različite načine iz državnog proračuna i koji je namijenjen gospodarskom razvoju’

 

Nacional je od istog ministarstva dobio službeni odgovor da je u Sisačko-moslavačkoj županiji, osim katedrale Uzvišenja sv. Križa u Sisku, uništeno ili posebno teško oštećeno šest župnih crkava, a još 20 župnih crkava teško je oštećeno. U kategoriju posebno teškog oštećenja ulaze crkve s velikim oštećenjima konstrukcije, djelomičnim ili potpunim urušavanjem. U Krapinsko-zagorskoj županiji oštećeno je 26 crkava i kapela i tri župna dvora, u Bjelovarsko-bilogorskoj 18 crkava, u Zagrebačkoj 13 crkava i kapela, u Koprivničko-križevačkoj 17 crkava, u Međimurskoj tri crkve, u Varaždinskoj pet crkava i kapela, u Karlovačkoj šest crkava, u Brodsko-posavskoj županiji oštećene su dvije crkve. Oštećena je i župna crkva u Velikom Trgovišću.

Kada je riječ o prvoj službenoj procjeni štete, bit će je moguće dati tek kad se završi popis svih oštećenja, a na pitanje iz kojih izvora će se financirati obnova sakralnih objekata, iz resornog ministarstva odgovaraju kako očekuju da će nakon podnošenja prijave šteta, Hrvatskoj na raspolaganju biti sredstava iz Fonda solidarnosti Europske unije i ostalih komplementarnih izvora financiranja Europske unije, a dio šteta sanirat će se sredstvima državnog proračuna, donacijama i iz drugih izvora. Među sakralnim građevinama koje su od iznimne vrijednosti u Sisačko – moslavačkoj županiji su katedrala Uzvišenja sv. Križa u Sisku i župna crkva Svete Marije Magdalene u Selima. No za vjernike na tom području, koje je demografski opustošeno i u čijim selima živi od 50 do 100 stanovnika, od iznimnog su značaja njihove župne i parohijske crkve i kapelice jer u njima traže utjehu u katastrofi koja ih je pogodila. Stoga je bitno da i one budu uključene u obnovu pa je opravdano pitanje trebaju li Katolička i Srpska Pravoslavna Crkva financijski sudjelovati u sanaciji sakralnih objekta.

Djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda i Ministarstva kulture, uz pomoć HGSS-a i talijanskih karabinjera, evakuirali su vrijedne ikone iz teško oštećene crkve Svetog Nikole u Petrinji . PHOTO: Patrik Macek/PIXSELL

 

Treba li i kako Crkva – ili možda netko drugi – građanima vjernicima ponuditi mogućnost da u obliku vjerskog poreza ili doprinosa na dobrovoljnoj osnovi ulažu u održavanje vjerskih objekata ili financijski pomažu svojim vjerskim zajednicama?

Sociolog religije Ivica Maštruko, bivši veleposlanik u Vatikanu, smatra da treba napraviti jedan transparentni predračun troškova sanacije vjerskih objekata, a u financiranje njihove obnove moraju se, uz Ministarstvo kulture i državu, uključiti i same vjerske zajednice.

“Najprije se mora utvrditi u kakvom su stanju ti objekti, pri čemu se nikako ne smije žuriti, a zatim treba napraviti jedan transparentni predračun mogućih troškova sanacije. Sasvim je logično da zgrade vjerskih zajednica koje se nalaze na popisu Ministarstva kulture kao zaštićeno kulturno dobro, trebaju dobiti pomoć Ministarstva kulture. Isto tako, kao i druge zgrade javne namjene, trebale bi dobiti potporu iz republičkih fondova. S druge strane, kada je riječ o vjerskim zajednicama – katoličkim, pravoslavnim ili bilo kojim drugim – i one same moraju osigurati vlastita sredstva za obnovu svojih crkava. No župe i parohije nisu ni prije potresa raspolagale velikim sredstvima, uglavnom su ovisile o donacijama vjernika, a znamo da su vjernici na tom području, osim nekoliko iznimaka, siromašni. I taj je puk stradao u potresu pa oni koji su vjernici neće moći puno dati svojoj lokalnoj vjerskoj zajednici. Budući da će ta sredstva biti minimalna, župe i parohije morat će računati na pomoć zajednica višeg ranga – na biskupiju i eparhiju te na pomoć bogatijih biskupija koje imaju dovoljno sredstava da bi mogle sudjelovati u financiranju obnove vjerskih objekata. Pritom mislim i na već razvijenu praksu od prije 40 ili 50 godina, kada je pomoć stizala i od biskupija iz inozemstva, posebno od nekih njemačkih. I praksa u drugim zemljama je da bogatije biskupije pomažu siromašnijima. Dakle, što se tiče vjerskih zajednica, tu su vlastita sredstva vjernika koja su minimalna, biskupija ili eparhija kao zajednica viših ranga, pomoć bogatijih biskupija te pomoć biskupija iz inozemstva. Ono na što se ne smije računati je pomoć lokalne samouprave, prvenstveno općina. Zbog čega? Zato što bi novac koji bi lokalne zajednice namijenile za izgradnju ili popravak crkava zapravo bio novac koji one dobivaju na različite načine iz državnog proračuna i koji je namijenjen gospodarskom razvoju. Na pomoć Vatikana ne može se računati jer Sveta Stolica je kontinuirano u gubitku i pokušava srediti svoje financije. Kada je riječ o Saboru Srpske Pravoslavne Crkve, to mogu biti samo simbolična sredstva na razini pokazivanja empatije. Moguće je da bogatije biskupije i župe daju financijsku pomoć – na primjer Međugorje, Zagrebačka i Mostarska biskupija i Zagrebačko-ljubljanska mitropolija”, rekao je Maštruko.

Mađarska država obećala je obnoviti crkvu Sv. Nikole i Vida u Žažini u kojoj je tijekom potresa poginuo crkveni orguljaš Stanko Zec. PHOTO: Marko Prpic/PIXSELL

 

Milorad Pupovac, predsjednik i saborski zastupnik SDSS-a, za Nacional je potvrdio da će institucije Srpske Pravoslavne Crkve financijski pomoći obnovu vjerskih objekata, a pomoći će, kako kaže, i resorno ministarstvo Republike Srbije.

“Što se tiče troškove obnove sakralnih objekata, mi još uvijek nemamo ukupnu procjenu štete. Mogu samo reći da Srpsko narodno vijeće dokumentira razaranje i štete uzrokovane potresom na objektima Srpske Pravoslavne Crkve i drugim kulturnim objektima na tom području. Kada to bude gotovo, onda će se znati o kojoj kategoriji objekata je riječ, jesu li to objekti pod zaštitom Ministarstva kulture ili objekti koji nemaju tu vrstu kategorizacije i onda će se dobiti saznanja koliko će to sve koštati. Što se tiče izvora mogućeg financiranja, vjerujem, kada je posrijedi Pravoslavna Crkva, da će to biti kao i do sada – dio će ići iz solidarnih sredstava drugih eparhija, drugih episkopija i same Patrijaršije , dio će dati nadležno ministarstvo Republike Srbije, dio će dati različiti privatni donatori, ljudi koji su vezani uz te crkvene objekte i parohijske domove i koji žele pomoći da se oni obnove. Naravno da će dio sredstava dati i Republika Hrvatska po osnovi zaštite spomenika i po osnovi obnove sakralnih objekata i parohijskih domova, isto kao što će po toj osnovi obnavljati privatne kuće. To je nekakav red stvari i to je ono što mi očekujemo. Vjerujemo da će tako biti i kod drugih vjerskih zajednica iako nisam do kraja upućen u te procese i način raspodjele. Dakle, s jedne strane raspodjela tereta, a s druge solidarnost i donatorstvo, državi će olakšati da štetu pokrije što je moguće više i završe obnovu što prije.”

Predsjednica stranke GLAS Anka Mrak-Taritaš među najglasnijima je u propitivanju Vatikanskih ugovora, potpisanih između Hrvatske i Svete Stolice 1997/ 1998., a kojima se Hrvatska, između ostalog, obavezala biti široke ruke u financiranju Katoličke Crkve. Osim toga, kaže Mrak Taritaš, država je tijekom vremena popisala ugovore s još 14 vjerskih zajednica te sveukupno godišnje za njihove potrebe izdvaja 900 milijuna kuna – samo na Katoličku Crkvu, po raznim stavkama, odlazi 90 posto tog iznosa pa se otvara pitanje kako su uz toliko veliki novac njezini vjerski objekti ovako jako stradali, primjerice Zagrebačka katedrala.

Petrinjski paroh Saša Umičević, Milorad Pupovac i gradonačelnik Darinko Dumbović ispred potresom uništene pravoslavne crkve Sv. Nikole u Petrinji . PHOTO: Davorin Visnjic/PIXSELL

 

“Jedna od tih stavki je i održavanje sakralnih objekata, za što Ministarstvo kulture godišnje izdvaja 50 milijuna kuna. Sredstva za održavanje crkvene imovine se iz državnog proračuna izdvajaju i po nizu drugih stavki. Osim toga, dakle uz velika izdvajanja iz državnog proračuna, lokalne i regionalne samouprave iz svojih proračuna svake godine izdvajaju novac za održavanje vjerskih objekata na svom području. Tu sada možemo otvoriti pitanje i izraziti sumnju jesu li velike štete uslijed potresa nastale i zbog loših i neprimjereno izvedenih rekonstrukcija i sanacija na pojedinim vjerskim objektima. Posve je jasno da mi imamo vjerske objekte koji potres jako osjete – koji su građeni u različitim vremenskim rasponima, imaju osjetljive svodove i bilo kakav mali potres na njima može napraviti štetu. No kako je moguće da su uz toliko veliki novac nastale tako velike štete?! Gledala sam skidanje kape sa sisačke katedrale, govori se da je pokrov na toj kapi težak deset tona, a ispod nije bilo kamene konstrukcije, nego drvena konstrukcija. Zanima me kada je taj pokrov napravljen i na temelju kojeg projekta. Meni se čini da je to novi pokrov. Ako je to novi pokrov, onda je jasno da se radi o neadekvatnoj sanaciji. Sanacija tih objekata i njihova rekonstrukcija, posebno onih zaštićenih, trajat će dugo, bit će specifična i za nju će trebati užasno puno novca. Mislim da bi se tu trebale uključiti i vjerske zajednice i dio svojih sredstava uključiti u obnovu. To se posebno odnosi na Katoličku crkvu  jer je ona od države godinama akumulirala velika sredstva. Ako je Ministarstvo kulture godinama za održavanje vjerskih objekata izdvajalo milijunske iznose, taj novac mora negdje postojati, on se mora negdje vidjeti. Svodovi crkava jesu osjetljivi na svaki potres, ali ako se redovito i stručno održavalo tornjeve i kupole, onda potres nije smio napraviti tako veliku štetu. Iako na crkve gledamo kao na spomenike kulture – kao odraz vremena u kojem su nastale, kao doseg graditeljskog umijeća pojedine epohe, neprocjenjivo kulturno blago – uvijek trebamo imati na umu da su to mjesta okupljanja velikog broja ljudi i stoga je neophodno voditi računa i o njihovoj sigurnosti. Još jednom naglašavam, prije bilo kakvog ulaganja u vjerske objekte moramo imati na umu sigurnost svih onih koji će u njih dolaziti! Ako uopće možemo govoriti o bilo kakvoj sreći u toj velikoj nesreći, moramo naglasiti da je zagrebački potres bio u ranim jutarnjim satima, a oba su razorna potresa bila u vrijeme korone i dok u pravilu nema misa”, ustvrdila je Mrak-Taritaš.

 

‘Na pomoć Vatikana ne može se računati jer Sveta Stolica je kontinuirano u gubitku i pokušava srediti svoje financije. Kada je riječ o vrhu Srpske Pravoslavne Crkve, to mogu biti samo simbolična sredstva’

 

Povjesničar Hrvoje Klasić ne vidi problem u tome što država pomaže u održavanju objekata koji pripadaju hrvatskoj kulturnoj baštini, ali problem je kad se od njegova novca dio izdvaja za funkcioniranje vjerskih zajednica – za plaće svećenika ili nekih drugih vjerskih službenika, za objavu publikacija ili organiziranje skupova, posebno kada se takvi događaji organiziraju i propagiraju u crvenim prostorima ili pod njezinim pokroviteljstvom.

“Teško je reći bi li vjerske zajednice trebale plaćati rekonstrukciju ili izgradnju sakralnih objekata, s obzirom na to da one sve što imaju, manje – više dobiju od države. U ovom slučaju, i svakom drugom, novac za obnovu dobit će od države. Korak prema nečemu što bi u Hrvatskoj u budućnosti bilo nužno bio bi jedan oblik vjerskog poreza. Takav oblik izdvajanja postoji u razvijenim demokratskim državama gdje građani ne izdvajaju automatski preko proračuna za vjerske zajednice, nego su im takva izdvajanja ponuđena na dobrovoljnoj bazi, posebice ako su ateisti pa bi radije ulagali u nešto drugo, naprimjer u ekologiju. Ako ste član neke političke stranke, onda plaćate članarinu toj stranci, ako ste uključeni negdje drugdje, onda tamo plaćate članarinu. Tako bi trebalo biti i s vjernicima – ako ste pripadnici neke vjerske zajednice, onda plaćate, nazvali mi to doprinosom ili milodarom, zajednici kojoj pripadate. U konkretnom slučaju, vjernici koji pripadaju Zagrebačkoj nadbiskupiji ili nekoj drugoj nadbiskupiji, eparhiji ili džematu, mogli bi, uz ono što će država sigurno dati za obnovu, preko samodoprinosa pomoći vlastitim prilozima da se izgradi ili pomogne u obnovi neka crkva, crkveni dom, džamija ili što već treba. Kao osoba koja ne pripada nekoj vjerskoj zajednici nemam nikakav problem s tim da država pomaže i ulaže u održavanje objekata koji pripadaju hrvatskoj kulturnoj baštini, koji su u arhitektonskom ili umjetničkom smislu važni i dragocjeni. Ali imam problem s time da se od mog zarađenog novca bilo koji dio izdvaja za funkcioniranje vjerskih zajednica – za plaće svećenika ili nekih drugih vjerskih službenika, za objavu publikacija ili organiziranje skupova, posebno kada vidim kakvi se događaji organiziraju i propagiraju u crvenim prostorima ili pod njezinim pokroviteljstvom. Ako mogu birati, a volio bih da mogu, dio svog zarađenog novca ipak bih ulagao u organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava, prava životinja ili prirodom. Ne samo da apeliram na državu, nego i na vjernike da potaknu raspravu o uvođenju vjerskog poreza, kao i alternative za ostale građane po nekoj drugoj osnovi. Time bi odnosi u društvu bili postavljeni puno ravnopravnije”, zaključio je Hrvoje Klasić.

Broj za pomoć crkvama koji je objavila Informativna katolička agencija (IKA)

 

Hrvatska biskupska konferencija: Još 10 milijuna za pomoć u potresu stradalima župama

Do zaključivanja ovog broja nismo od Hrvatske biskupske konferencije dobili odgovor na pitanja o financiranju održavanja i obnove  katoličkih sakralnih objekata posljednjih godina, no u ponedjeljak i utorak, 18. i 19. sječnja održano je 61. Plenarno zasjedanje Sabora Hrvatske biskupske konferencije na zagrebačkom Ksaveru, a na kojem je bilo govora o pomoći episkopata razorenoj Baniji i drugim područjma.  Iz ranijih izjava glasnogovornika HBK, Zvonimira Ancića, saznajemo da HBK nema bazu podataka potraživanja, investicija, dobiti i donacija pojedinih (nad)biskupija. Gospodin Ancić je više puta odbio odgovoriti na različite medijske upite o financijskim sredstvima koje od države dobiva Katolička Crkva u Republici Hrvatskoj. Svatko tko posjeti službenu web stranicu HBK može provjeriti da na njoj nema ama baš nikakvih informacija o financijskom poslovanju Crkve. Jedina (nad)biskupija koja objavljuje godišnju bilancu na svojim mrežnim stranicama je dubrovačka
biskupija, praksa koju je uveo biskup Mate Uzinić a koji je nedavno imenovan riječkim nadbiskupom koadjutorom te do izbora novog dubrovačkog biskupa nastavlja administrirati istu.

Po završetku Plenarnog zasjedanja Hrvatska biskupska konferencija je na WEB stranici objavila priopćenje u kojem se, u dijelu koji se odnosi na biskupije koje je pogodio razoran potres, navodi:

” Biskupi su potom upoznati s razmjerima šteta uzrokovanih velikim potresima u ožujku i prosincu prošle godine koji su pogodili ponajviše područje Zagrebačke nadbiskupije i Sisačke biskupije. U Zagrebačkoj nadbiskupiji sveukupno je u potresima, uključujući objekte središnjih ustanova i župa, oštećeno 220 crkvenih objekata. Oštećena je 101 župna crkva od kojih je 33 izvan uporabe, a 47 župnih kuća i 64 kapele su djelomično ili potpuno izvan uporabe. U Sisačkoj biskupiji stradao je 71 crkveni objekt. Od toga je potpuno ili djelomično izvan uporabe 37 župnih crkava, 21 kapela te 20 župnih kuća. Nažalost, to nije konačna brojka jer s terena stalno pristižu nova izvješća o oštećenjima.

Istaknuto je da prioritet mora biti zbrinjavanje ljudi koji su ostali bez svojih domova te da im se trebaju osigurati uvjeti za dostojan život. U tom smislu posebna je pozornost posvećena aktivnostima koje je Hrvatski Caritas kao ustanova Hrvatske biskupske konferencije poduzeo s ciljem pomaganja stradalnicima na potresom pogođenom području. Naime, Hrvatski Caritas je vrlo brzo reagirao i u suradnji s Caritasom Sisačke biskupije pomogao stradalnicima podjelom više tisuća vreća za spavanje, deka, kreveta, šatora i drugih potrepštinama. Nakon što je na terenu utvrđeno da će proces obnove gradova i sela biti dugotrajan Hrvatski Caritas odlučio je pomoći unesrećenim obiteljima osiguravanjem trajnijeg i kvalitetnijeg smještaja dok se ne obnove njihovi domovi. Nakon što su istražene različite mogućnosti odlučeno je da će se stradalim obiteljima pomoći stambeno-modularnim kontejnerima u kojima se mogu zbrinuti četveročlane obitelji. U taj projekt Hrvatski Caritas ušao je zajedno s Caritasom Internationalisi Suverenim malteškim redom te sredstvima prikupljenima kako u Hrvatskoj tako i u hrvatskim katoličkim misijama u inozemstvu. Za prvu ruku naručeno je 100 stambenih modula od kojih je već jedan dio predan na korištenje stradalim obiteljima. U planu je narudžba još dodatnih 100 smještajnih jedinica.

Osim toga biskupi su odlučili da će nakon već realizirane donacije od 7 milijuna kuna za neposrednu pomoć stradalima izdvojiti još 10 milijuna kuna za pomoć stradalim župama Zagrebačke nadbiskupije i Sisačke biskupije.

Uz materijalnu brigu oko ublažavanja posljedica potresa te suosjećajući sa svima koji su pogođeni bolešću COVIDA-19, biskupi su usvojili zajedničku poruku pod naslovom „Vjernici pred izazovom pandemije i potresa“ želeći i na taj način izraziti pastirsku brigu i duhovnu blizinu kao i potaknuti na konkretno djelovanje.” (D.P.)

 

Komentiraj