Dvojica ovogodišnjih hrvatskih ministara vanjskih poslova ocjenjuju da su diplomatske aktivnosti službenog Zagreba u 2016. uspješno usmjerene na odnose sa susjedima i stabilnost europskog jugoistoka, dok će oporba reći da se puno “filozofiralo”, a malo toga važnog za građane realiziralo.

Aktualni i bivši šef diplomacije Davor Ivo Stier i Miro Kovač kazali su u razgovorima za Hinu kako je Hrvatska stavila snažan fokus na stabilnost i europski put jugoistočne Europe, te na saniranje odnosa sa susjedima narušenih u vrijeme prethodne vlade Zorana Milanovića.

Politički analitičar Žarko Puhovski smatra, pak, da u ovoj godini nije bilo koherentne vanjske politike, dok je potpredsjednik Odbora za vanjsku politiku Joško Klisović (SDP) ustvrdio kako se teško može reći da su ovogodišnje dvije vlade, Tihomira Oreškovića i Andreja Plenkovića, imale jasno definirane ciljeve i prioritete vanjske politike.

“Vlada je jasno istaknula da je prioritet naše vanjske politike stabilnost, europski put i teritorijalna cjelovitost BiH i institucionalna jednakopravnost konstitutivnih naroda, svih građana BiH i na tome je radila od samog početka”, rekao je ministar Stier, dodajući da je cilj i “stabilnost i europski put cijelog područja jugoistoka Europe” što podrazumijeva da te države predano rade na ispunjavanju svih europskih standarda i kriterija.

“Nakon Milanovićeve vlade, Oreškovićeva je svjesno krenula u saniranje odnosa sa susjedima s kojima smo imali tenzije – Sloveniju, Mađarsku i na Srbiju”, rekao je za Hinu Kovač koji je u Oreškovićevoj vladi bio šef diplomacije, a danas je predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku.

Osim što je ključno da Hrvatska sa susjedima, prije svega sa Srbijom, “riješi probleme koji se tiču prošlosti”, bivši šef diplomacije naglašava kako je važno da Hrvatska konačno postane “prepoznatljivija i bolje počne koristiti svoje članstvo u Europskoj uniji”.

Puhovski vanjskopolitički učinak ocjenjuje suprotno. “Ove godine bilo najviše nesnalaženja u povijesti Hrvatske kada je riječ o vanjskoj politici”, tvrdi.

“Hrvatska je pokazala da nije u stanju snaći se ni u svjetskim okolnostima niti u odnosima sa susjedima, odnosno EU-om”, rekao je Hini Puhovski.

Klisović, koji je bio zamjenik Vesni Pusić u njezinu mandatu ministrice vanjskih poslova, ipak naglašava kako postoji razlika između Oreškovićeve i Plenkovićeve vlade.

“Oreškovićeva vlada uopće nije imala utvrđene prioritete vanjske politike”, smatra on, dok je Plenkovićeva ipak utvrdila određene prioritete. “Oni nisu  dovoljno precizni, ali ih barem ima”.

Klisović drži da bi u današnje vrijeme vanjskopolitičke prioritete trebalo određivati kroz prizmu njihovog utjecaja na građane i na gospodarstvo.

“Trebalo bi rješavati prvenstveno ona pitanja koja su važna ljudima i gospodarstvu, bilo da se radi o trgovinskim ugovorima, o donošenju jasnih pravila o uhićenjima osoba za ratne zločine ili o rješavanju udžbenika za manjine. Životne stvari u bilateralnim odnosima sa susjedima moraju biti broj jedan, a tek onda ukupna arhitektura i velike politike i filozofije na Balkanu”, kaže Klisović.

Bez stabilne BiH nema stabilne jugoistočne Europe

Neki politički analitičari kažu kako se čini da Hrvatska u fokus svoje vanjske politike previše stavlja samo jednu zemlju, BiH, što se u konačnici ne može pokazati dobrim.

Ministar Stier se s time ne slaže. “Hrvatski vanjskopolitički fokus je stabilnost jugoistoka Europe koja se ne može razumijeti bez stabilnosti i euroatlantskog puta BiH. U tom kontekstu mi artikuliramo naše djelovanje i našu politiku prema našem susjedstvu“, kazao je, dodajući da se ta politika usklađuje u suradnji s partnerima u EU jer su poruke puno snažnije kada nisu samo izraz hrvatske politike nego i cijele Europske unije.

Hrvatska prema BiH ima “dvostruki interes i dvostruku obvezu” kaže Miro Kovač i naglašava kako je Hrvatskoj iznimno važno da ta zemlja nastavi i euroatlantski put.

“Jedna se obveza tiče same opstojnosti BiH, tj. njezine teritorijalne cjelovitosti i političke neovisnosti, za što Hrvatska kao potpisnica sporazuma iz Daytona jamči. Istodobno Hrvatska ima obvezu koja nije toliko razumljiva mnogim partnerima Hrvatske u svijetu, a to je zaštita hrvatskog naroda u BiH koji je ustavotvoran i ravnopravan. Za prava Hrvata u BiH zauzimaje se njihovi izabrani predstavnici, ali i Hrvatska koja im, na temelju svoga Ustava, jamči osobitu skrb i zaštitu”, rekao je Kovač.

Klisović na primjeru BiH, gdje je došlo do uhićenja desetorice pripadnika HVO-a samo nekoliko dana nakon posjeta premijera Plenkovića, argumentira da su i ministar Stier i premijer Plenković više posvećeni sadržaju, a manje pripremi aktivnosti zbog čega rezultati unatoč dobrim idejama mogu u konačnici izostati. To se osim u BiH nažalost dogodilo i u Ukrajini, kaže on.

U Orašju su uhićena desetorica pripadnika HVO-a pod sumnjom da su po zapovjednoj osnovi ili osobno odgovorni za ratne zločine nad zarobljenicima srpske nacionalnosti, samo dva dana nakon posjeta premijera Plenkovića.

Klisović kaže da se ni ministar Stier niti premijer Plenković, “koji dolaze iz segmenta vanjske politike i bili su uspješni diplomati”, nisu dovoljno posvetili pripremi aktivnosti nego samo sadržaju.

“Išli su u BiH s kvalitetnom, dobrom porukom o pomoći BiH na euroatlantskom putu ali je ta poruka doživljena kao pokušaj tutorstva nad BiH i odmah nakon njegova povratka dobili smo optužnice. Poruka je bila dobra, ali način pripreme tog puta i rezultati nisu”, kaže Klisović.

Odnosi s BiH pred kraj godine su nešto narušeni izjavom predsjednice države Kolinde Grabar-Kitarović da se u BiH “vraća tisuće boraca” koji su se borili na strani tzv. Islamske države, na što su u Sarajevu burno reagirali i taj podatak odlučno negiraju.

“Beograd ne podnosi institucionalnu nadmoć Zagreba”

Grabar-Kitarović i srbijanski premijer Aleksandar Vučić u lipnju su potpisali Deklaraciju o unaprjeđenju odnosa i rješavanju otvorenih pitanja. Vučić je tada izjavio da dokument pokazuje kako se popravljaju odnosi dviju zemalja, “koji su kralježnica” ove regije.

Retoriku je, međutim, Vučić potpuno promijenio do kraja godine jer je Beograd jako zasmetala hrvatska blokada poglavlja 26 u pregovorima s EU-om.

Zagreb nije podignuo rezervu na otvaranje tog poglavlja jer Srbija nije ispunila obaveze prema hrvatskoj manjini i naglašava da srbijanski dužnosnici bespotrebno dramatiziraju pitanje koje mogu lako riješiti.

Kovač smatra da je ključno da Hrvatska i Srbija za zdrave odnose riješe probleme ratnog naslijeđa – pitanje nestalih, nadležnosti za suđenja za ratne zločine, odštete žrtvama rata i zaštite hrvatske manjine.

“Bez toga neće biti pravog proboja u suradnji između Hrvatske i Srbije, nećemo imati zdrave temelje za zdrave odnose”, kaže Kovač koji naglašava da se odnosi na puno područja ipak razvijaju u dobrom smjeru – gospodarski odnosi, odnosi na području turizma, a kontakti između hrvatskog društva i društva u Srbiji su intenzivniji nego prije 10, 15 ili 20 godina.

Kovač pojašnjava da Hrvatska ima dvije platforme za rješavanje problema sa Srbijom, bilateralni okvir i europski pregovarački proces u koji su mnoga otvorena pitanja ugrađena za prošle, Oreškovićeve vlade. “Pravi se napredak u hrvatsko-srpskih odnosima očito može postići samo ispunjavanjem kriterija u pregovaračkom procesu Srbije s EU. Mi stoga moramo inzistirati na ispunjavanju kriterija”, kaže Kovač.

Ključni su razlozi zapaljive retorike u obje zemlje oni unutarnji, ocjenjuje Puhovski, s time da se povremeno prijeđe granica pa se političari moraju baviti “popravljanjem štete”, ali ističe da se dvije zemlje isto tako ne snalaze u okolnostima u kojima je prvi puta u povijesti Hrvatska institucionalno superiorna Srbiji.

“Srbija ne podnosi tu ideju, a Hrvatska se nije u stanju ponašati kako se ponaša onaj koji je superioran”, kaže on.

Mađarska i Slovenija – ključna riječ “arbitraža”

U pokušajima saniranja odnosa sa susjednim zemljama i smirivanju napetosti, retorika s Mađarskom i Slovenijom je ublažena, ali su se problemi koji su postojali prošle godine prelili i u ovu – problem MOL-a s Budimpeštom i granični prijepor s Ljubljanom, a ključna je riječ u oba slučaja „arbitraža“.

Spor između Hrvatske koja ima 44 posto dionica INA-e i strateškog partnera MOL-a koji ih ima 49 posto uz upravljačka prava već godinama zasjenjuje dobre odnose Zagreba i Budimpešte. Nakon niza neuspješnih rundi pregovora, MOL je zatražio postupak arbitraže protiv hrvatske vlade, koja je odgovorila protutužbom pa se tako trenutno vode dvije arbitraže na dva suda.

Sa Slovenijom Hrvatska pak i dalje stoji na suprotnim stajalištima o arbitraži o granici gdje Slovenija nastavlja inzistirati na tom postupku smatrajući da je on jedini način da se s Hrvatskom riješi granični prijepor, dok Hrvatska smatra da je arbitraža kompromitirana i želi drugi način reguliranja tog pitanja.

“Sa Slovenijom problemi nisu uklonjeni, ali su se počeli rješavati u jednoj trezvenoj atmosferi, kao i problemi s Mađarskom”, rekao je Kovač.

Iako se počelo razgovarati u boljoj atmosferi i teških riječi je bilo manje, Puhovski naglašava da je za razliku od Slovenije gdje su sukobi “simboličke naravi” s Mađarskom situacija lošija jer se Hrvatska počela ponašati podanički.

“S Mađarskom je gore, tu uopće nema jasne politike. Problemi s Mađarskom odnose se na realna životna pitanja i tu se pokazalo da se Hrvatska ponaša podanički. Ne mislim da je trebalo nastaviti sa svađalačkim tonom Zorana Milanovića, ali ovo je po mojem sudu isto odsustvo jasne politike”, kazao je Puhovski.

Smatra da je, primjerice, činjenica da ništa nije poduzeto nakon što je Interpol skinuo predsjednika uprave MOL-a Zsolta Hernadija s tjeralice pokazatelj da “Hrvatska prelazi preko svega”.

Prisjele im čokolade

Da i čokolade mogu biti otrovne po odnose među susjedima pokazale su i one srbijanske i hrvatske, jedne u Dubrovniku, druge u Ljubljani.  Najprije je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović djeci jednog dubrovačkog vrtića na Dan dubrovačkih branitelja podijelila čokoladice i svoje fotografije, a jednom je roditelju zasmetalo što se radilo čokoladicama srbijanske tvornice Pionir. Predsjednica se ispričala što se u košarici našla srpska čokolada rekavši da zastupa kampanju ‘Kupujmo hrvatsko’ i kako se to više neće ponoviti. Iz  Beograda je odmah stigla reakcija kako se i po tome vidi da Hrvatska ne želi dobre donose sa Srbijom.

Nedugo potom “čokoladni spor” buknuo je i u Sloveniji. Hrvatsko veleposlanstvo u Ljubljani poslalo je slovenskim kolegama s kojima redovito komunicira božićne darove među kojima je bila i Kraševa bonbonijera koja, po slovenskoj strani, reljefnim prikazom Hrvatske prejudicira granicu u Savudrijskoj vali. Slovenski diplomati se zato nisu htjeli osladiti, a hrvatska veleposlanica Vesna Terzić rekla je kako joj nije bilo ni na kraj pameti da bi to bila politička poruka, a kamoli provokacija. Šef slovenske diplomacije Karl Erjavec ipak smatra da se radilo o velikom diplomatskom gafu.

Sukob s Rusijom oko Ukrajine – “dobre poruke, loša realizacija”

Premijer Plenković otputovao je u studenome u posjet Ukrajini i ponudio toj zemlji hrvatska iskustva iz mirne reintegracije jer je Ukrajina kao i Hrvatska bila žrtva brutalne vojne agresije. Ta je poruka razljutila Moskvu, ali problem je bio u tome, smatra Klisović, što posjet nije bio dobro pripremljen iako je premijer išao s dobrim sadržajem – pomoći u implementaciji sporazuma iz Minska.

“Došao je na nepripremljeno diplomatsko područje nakon čega je stigla žestoka reakcija Rusije. Tako je realizaciju cijele ideje učinio manje izglednom. Poruka je ponovno bila dobra, ali njezina realizacija loša”, rekao je Klisović, koji smatra da je uoči posjeta Hrvatska trebala poslati diplomatsku prethodnicu na sastanak s državama koje vode Minski proces te im objasniti da iskustva Hrvatske mogu pomoći kod provedbe sporazuma iz Minska.

“Siguran sam da bi tada dobio političku podršku sva četiri glavna grada (Berlin, Pariz, Moskva, Kijev), a s takvom političkom porukom on bi napravio dobar posao u Ukrajini”, zaključuje Klisović.

Puhovski vidi važnost Plenkovićeve poruke u tome što je “prvi puta netko u Hrvatskoj napravio vanjskopolitički potez koji nije direktno vezan uz susjede i uz dnevne interese RH“.

“To nije učinjeno dobro i spretno, odnosno začuđujuće nespretno za jednog profesionalnog diplomata, ali je prvi i jedini pravi vanjskopolitički koji je neka hrvatska vlada povukla u zadnjih ne znam koliko godina”, kazao je Puhovski.

Kovač kaže da je Hrvatska zainteresirana i za suradnju s Ukrajinom i s Rusijom zbog čega bi bilo važno s obje zemlje održati dobre odnose.

“Naravno da je Hrvatska zainteresirana za poliitičku i gospodarsku suradnju s Ukrajinom. Mi razumijemo i podržavamo borbu Ukrajine za teritorijalni integritet. Istodobno je jasno da Hrvatska mora uvažavati da je Rusija svjetska i nuklearna sila, zemlja s kojom Hrvatska ima vrlo razvijene gospodarske odnose i da je neizostavan partner za rješavanje svjetskih kriza”, rekao je Kovač dodajući da se stoga mora težiti “razvijanju dobrih odnosa s Rusijom, uvažavajući pritom režim sankcija koje joj je nametnula EU”.

Puhovski smatra da se s Plenkovićevim potezom dogodilo upravo suprotno. On je “doveo Hrvatsku u prve redove sukoba s Rusijom što je u ovom trenutku dvostruko pogrešno: prvo jer je Hrvatska premala da bi se s Rusijom na taj način odnosila, a drugo što se čini da će nova američka administracija biti daleko od sukoba s Rusijom”.

Inicijativa ABC – gubi li se smisao približavanjem dviju svjetskih sila

Inicijativa Triju mora – Baltika, Jadrana i Crnog mora –  koju hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović zagovara od početka svog mandata i predstavila ju je tijekom godine u više europskih prijestolnica trebala bi svojom idejom biti novi način suradnje srednjoeuropskih zemalja na osi sjever-jug kojom bi jačali odnosi “prirodnih saveznika” s povijesnim vezama.

Pitanje je nije li ta inicijativa, koju su neki doživljavali kao “cordon sanitaire” između Istoka i Zapada, počela gubiti svoj smisao očekivanim približavanjem Washingtona i Moskve s dolaskom nove američke administracije.

Stier naglašava kako ta inicijativa nije usmjerena protiv nekoga nego jača suradnju između država na tom geografskom području, a Hrvatska kao svojevrsna spona između jugoistoka Europe i zemalja srednje Europe u tome igra aktivnu ulogu.

Puhovski drži da je inicijativa dolaskom nove administracije izgubila svaki smisao. “To je nešto što bi odgovaralo ratobornoj poziciji Hillary Clinton, ali ne odgovara poziciji u kojoj će državni tajnik biti prijatelj gospodina Putina”, rekao je Puhovski.

Miro Kovač smatra da bi ipak trebalo pričekati prve poteze Donalda Trumpa kako bi se vidjelo u kojem smjeru razmišlja kada se radi o američkoj vanjskoj politici, o čemu se nije moglo puno čuti za vrijeme njegove predizborne kampanje.

Klisović, koji tvrdi da je inicijativa ABC, kako ju zovu u inozemstvu (Adriatic, Baltic, Black Sea), “samo nastavak inicijative iz doba Milanovićeve vlade o energetskom, prometnom i političkom povezivanju Baltika i Jadrana”, smatra da je dobro da je predsjednica s time nastavila.

Ministar Stier naglašava da Hrvatska ima namjeru izaći i s jednom novom inicijativom – Jadranskom trilateralom – “koju ćemu službeno predstaviti početkom 2017. u Splitu, s Hrvatskom, Crnom Gorom i Albanijom, čime pridonosimo jačanju sigurnosti i stabilnosti u ovom dijelu europskog kontinenta”.

Zatvaranje balkanske rute

Hrvatska je u prvom dijelu ove godine aktivno sudjelovala u traženju rješenja za dolazak vala izbjeglica balkanskom rutom u Europu.

EU je bez zajedničke politike prema izbjeglicama početkom godine zapala u velike probleme kojima se nije nazirao kraj. Krajem siječnja predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk kazao je, dok se sve više članica odlučivalo za uvođenje jednostranih mjera poput ograda na granicama, da je Europi preostalo najviše dva mjeseca da migrantsku krizu stavi pod kontrolu ili će se šengenska zona urušiti.

Krajem siječnja Austrija je uvela restrikcije u prijemu izbjeglica i migranata, slijedile su je Hrvatska i Slovenija, te Srbija i Makedonija.

Balkansku rutu zapečatio ju je dogovor EU-a i Turske koji je Ankari obećao ubrzanje postupka ukidanja viza za turske državljane, ubrzanje rada na pristupanju Turske EU-u te financijsku pomoć za zbrinjavanje izbjeglica.

Međutim, s obzirom na stanje ljudskih prava u toj zemlji nakon pokušaja puča u srpnju, Europa je u realizaciji svojih obećanja morala reterirati, a Turska ima asa u rukavu: više od dva milijuna izbjeglica koje može pustiti da preplave Europu.

Erdogan u Zagrebu

Ove je godine Hrvatsku posjetio turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan.  Kada je on u travnju bio u Zagrebu dogovor njegove zemlje i EU-a bio je relativno svjež. Predsjednica Grabar-Kitarović dala je tom prigodom snažnu potporu približavanju Turske EU-u, uključujući i liberalizaciju viznog režima.

Nakon neuspjelog puča u srpnju, stanje sa zaštitom ljudskih prava u Turskoj se pogoršalo, provedene su čistke u redovima vojske, policije, sudaca, novinara i drugih profesija, uz najave o mogućem uvođenju smrtne kazne.

Europska unija nedavno je na summitu potvrdila privrženost dogovoru s Turskom o migracijama, ali je iz izjave šefova diplomacija s njihovog sastanka jasno da se, iako su nazvali pristupne pregovore s Ankarom “otvorenim procesom”, nova poglavlja neće otvarati u doglednoj budućnosti.

U trenutku kad je turski predsjednik bio u Zagrebu nisu se mogli sagledati svi aspekti tog “promašenog posjeta”, priznaje Puhovski, ali naglašava da nije bilo nikakvog razloga da se Erdogan zove u Zagreb. “Ne vidim što je Hrvatska time mogla dobiti, ali se jasno vidi što Hrvatska time gubi”, naglasio je.

Jedan od važnih motiva Erdoganova posjeta bila je proslava stogodišnjice islama u Hrvatskoj, što možda nije bilo dovoljno istaknuto, kaže Kovač.

“Pozitivno je da smo iz Hrvatske poslali signal da građani islamske vjeroispovjesti u Hrvatskoj imaju pravo svoju vjeru živjeti. Poslali smo time i signal svijetu da smo otvorena i tolerantna zemlja, ali smo možda 100. obljetnicu priznanja islama kao vjeroispoivjesti trebali staviti u tadašnji kontekst okupacije i aneksije Bosne i Hercegovine, tj.novačenja i mobilizacije Bošnjaka u austrougarskim vojnim postrojbama“, rekao je Kovač.

Princ Charles u Hrvatskoj

U Hrvatskoj je ove godine boravio i britanski prijestolonasljednik Charles i njegova supruga Camilla što je bio posjet koji nije imao političku dimenziju, ali je bio usredotočen na jačanje povezanosti dviju zemalja i njihovih građana.

Očito zadovoljni susretima koje su imali u Zagrebu i Slavoniji i Baranji te toplim dočekom ljudi princ od Walesa i vojvotkinja od Cornwalla za svoju su ovogodišnju Božićnu čestitku izabrali fotografiju snimljenu 15. ožujka za vrijeme njihova posjeta Hrvatskoj.

Guterres nije žena niti je iz istočne Europe

Potkraj godne izabran je i novi glavni tajnik UN-a koji na kraju nije bio niti žena, niti je iz istočne Europe kao što se dugo najavljivalo.

Bivša ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić odustala je početkom kolovoza od kandidature za glavnu tajnicu pošto je u prvom krugu glasovanja o 12 kandidata u VS-u ostala na samom začelju, što je pokazalo da njezine šanse za izbor na tu funkciju nisu realne.

Već nakon tog prvog kruga vidjelo se da je favorit bivši portugalski premijer Antonio Guterres, koji je na koncu i izabran, te su tada nade da će prvi puta na mjesto glavnog tajnika doći žena potpuno izblijedile.

Komentiraj

FOTO:Jurica Galoic/PIXSELL
PIŠE:Maša Taušan
PODIJELI
Djelatnost je Hine prikup­lja­nje i razaši­lja­nje što potpunijih či­njeničnih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbi­va­njima u Republici Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika društvenoga, političkoga, kulturnog i gospodarskog života.