Suzana Rešetar iz Udruge Sjena, koja okuplja roditelje djece s teškoćama u razvoju i invaliditetom, govorila je u nedjelju o konačnom prijedlogu Zakona o socijalnoj skrbi za koji je resorni ministar Josip Aladrović rekao da su njime udovoljili udrugama.

“Ne vjerujem ministru. On je uspješan u praćenju PR savjeta kako ispeglati imidž i kako puno reći bez da ništa ne kažeš i ne napraviš. Ovo je još jedno obećanje, pet godina smo čekali zakon”, istaknula je Suzana Rešetar.

Komentirajući izjavu ministra da će se rješenje zahtjeva roditelja njegovatelja, koji uslijed smrti djeteta odmah gube pravo na naknadu, ponuditi kroz Zakon o tržištu rada, odnosno kroz Zavod za zapošljavanje, Rešetar kaže:

“To je možda još jedno pitanje, kad gledate Ministarstvo i dosadašnji rad ministra, gdje on ne razumije što smo htjeli reći. Naknada pri HZZ-u postoji, on nudi rješenje kroz nešto što već postoji. Kad dijete premine, roditelji primaju naknadu koja je zakonom određena ako su ostvareni uvjeti. No, mi smo govorili o tom dijelu humanosti. Roditelji njegovatelji koji njeguju teško bolesnu djecu, oni rade poslove koje radi medicinsko osoblje na jedinicama intenzivne njege.

Kad premine njegovani član, naravno da je to tragedija, treba im se dati prostor, vrijeme za žalovanje, poticaj da se uključe u socijalni život. Ti ljudi su maknuti s tržišta rada ne svojom voljom, zatvoreni su u kuće, prolaze kalvarije, žive na rubu siromaštva. Ne razumijem kako je on tako olako rekao riješiti to kroz naknadu koja postoji, i još gore – to je najsličnije naknadi za nezaposlene.”

Ističe da takvih slučajeva vjerojatno nema više od dvadesetak godišnje, ali i da se radi o najkritičnijem periodu u nečijem životu te da im treba pomoći da osove na noge.

“Priče o parsto kuna povećanja, mi to godinama slušamo, to je postalo smiješno. Vjerujem da ne postoji ni humanosti ni volje ni interesa da se to riješi je da postoji, već bi se implementiralo u Zakon. Invaliditet i bolesti djece nitko ne bira, to možemo sutra biti vi ili ja.”