Predsjednik Unije logoraša Auschwitza (UDA) Raphael Esrail ponovno je uoči svog 94. rođendana otputovao u Poljsku na susret s još tri preživjele logorašice.
Prisjetio se da je u veljači 1944., kada je prvi puta prošao ispod natpisa “Arbeit macht frei” bio uvjeren da će ga ubiti još istog dana.
Od 74.000 deportiranih francuskih Židova u njemački logor smrti Auschwitz-Birkenau, vratilo ih se 2500. Danas ih je na životu oko 200, uglavnom devedesetogodišnjaka.
“Vratili smo se, ali to je povijesna iznimka. Trebali smo nestati i zato moramo svjedočiti i ispričati mladima sve što znamo”, dodao je starac jasnog pogleda, blago pogrbljen, drhtavog koraka, ali jasne misli i riječi.
U četvrtak su bivši logoraši s izaslanstvom ministarstva obazovanja i državnom tajnicom u ministarstvu obrane Genevieve Darrieussecq obišli logor koji je prošle godine posjetilo 2,2 milijuna ljudi.
Za Yvette Levy (93) to je 230. ili 250. posjet, ne može se točno sjetiti. Istaknula je da su najčešći posjetitelji Auschwitza adolescenti, kao što su i sami logoraši bili kad su tamo stigli u vagonima.
“Bila sam u izviđačima i u logoru smo pokušavali pomoći najugroženijima. Obećali smo si da nikada nikoga usput ne ostavljamo”.
I Esther Senot (91) dobro je poznato to obećanje. Ona je sestri koja je umrla obećala da će, ako preživi, prepričavati sve što su doživjeli. Imala je 32 kilograma kada je izašla iz logora.
“Mislim da je ovo moj posljednji posjet”, rekla je.
Uz tužan osmjeh bivši logoraši govore o skorom odlasku na drugi svijet posljednjih svjedoka i nadaju se da će ih zamijeniti tisuće sati video snimaka.
Ginette Kolinka (94) dolazi posljednjih 20 godina s učenicima barem jednom mjesečno između listopada do ožujka i govori da će dolaziti sve dok bude mogla.