Ivan Sergejevič Turgenjev jedan je od prvih ruskih pisaca čija su djela prodrla na zapad. Za života je uživao mnogo veći ugled u francuskim nego u ruskim književnim krugovima. Umro je u Parizu 3. rujna 1883. godine u 65. godini života.

Ovaj ruski vlastelin većinu života proveo je u Njemačkoj i Francuskoj gdje je bio u društvu velikih književnika poput Emila Zole, Gustavea Flauberta i braće Goncourt te je tako stekao popularnost na zapadu. Veliki utjecaj imao je i na hrvatske književnike kao što su Ksaver Šandor Gjalski, Josip Kozarac i Janko Leskovar.

Najpoznatija djela Ivana Sergejeviča Turgenjeva su zbirka novela Lovčevi Zapisi, romani Rudin, Plemićko Gnijezdo i Očevi i djeca te zbirke crtica Pjesme u prozi i Senilia.

S Dostojevskim i Tolstojem dao je veliki doprinos da ruska književnost stekne svjetski status. Njegovo djelo Očevi i djeca smatra se jednim od najvažnijih romana 19. stoljeća. Kako je bio impresioniran modernim društvom zapadne Europe, u domovinu se vratio kao zapadnjak, što je bilo u suprotnosti s tadašnjim slavenizmom. Vjerovao je da Rusija može postati boljom zemljom imitirajući Zapad i ukidajući zastarjele institucije kao što je kmetstvo.