Wang Yi, glavni kineski diplomat, razgovarao je o sukobu s dužnosnicima u Washingtonu tijekom vikenda zubog straha od mogućeg širenja sukoba. SAD je obećao da će surađivati s Kinom u pokušaju pronalaženja rješenja. Također, razgovarao je i sa svojim izraelskim i palestinskim kolegama nakon što je specijalni izaslanik Kine za Bliski istok Zhai Jun otišao na sastanak s arapskim čelnicima.

Naime, postoje nade da bi Kina, koja je bliska s Iranom koji podržava i Hezbolah i Hamas, mogla iskoristiti te dobre odnose da deeskalira situaciju. Američki dužnosnici očito su izvršili pritisak na Wanga da pozove na smirivanje.

Budući da je kineska vlada imala relativno uravnotežen odnos sa svim akterima u sukobu, mogli bi se smatrati poštenim posrednikom, rekla je za BBC Dawn Murphy, izvanredna profesorica koja proučava kinesku vanjsku politiku na Nacionalnom ratnom fakultetu pri Ministarstvu obrane SAD-a.

Dobri odnosi

Konkretno, Kina ima pozitivne odnose s Palestincima, Arapima, Turskom i Iranom, rekla je. “Zajedno sa SAD-om koji ima dobre odnose s Izraelom, mogli bi okupiti sve igrače za stol.”

No, drugi promatrači sukova navode da je Kina i dalje sporedni igrač kada je riječ o politici na Bliskom istoku. Jonathan Fulton, viši suradnik Atlantskog vijeća koji je specijaliziran za odnose Kine s Bliskim istokom, smatra da Kina nije ozbiljan akter te da neće pridonijeti rješenju.

Na samom početku sukoba izjava Kine je razljutila Izrael koji je izrazio “duboko razočaranje” što Kina nije osudila Hamas niti spomenula pravo Izraela da se brani. Nakon toga je Wang poručio da svaka država ima pravo na samoobranu, ali je također rekao da su izraelske akcije izašle “izvan opsega samoobrane”.

Kina se suočava s teškim balansiranjem jer je dugo otvoreno simpatizirala palestinski cilj i dala do znanja da podržava Palestince. U svojim komentarima o posljednjem sukobu, kineski dužnosnici, pa čak i predsjednik Xi Jinping, naglasili su potrebu za neovisnom palestinskom državom.

Zašto se Kina uključuje?

Jedan od razloga su njeni ekonomski interesi na Bliskom istoku, koji bi bili ugroženi ako se sukob proširi. Peking sada uvelike ovisi o inozemnom uvozu nafte, a analitičari procjenjuju da oko polovica toga dolazi iz Zaljeva. Zemlje Bliskog istoka sve više postaju važni igrači u kineskoj inicijativi Pojas i put (BRI), kamenu temeljcu njezine vanjske i gospodarske politike.

Još jedan razlog za uključivanje u ovu priču jest to što je to prilika za Peking da poboljša svoj ugled.

Kina vjeruje da “zauzimanje za Palestince ima odjeka u arapskim zemljama, zemljama s muslimanskom većinom i velikim dijelovima globalnog juga”, istaknuo je dr. Murphy.

Rat je izbio u trenutku kada se Kina svijetu prikazuje kao bolji “udvarač” od SAD-a. Od početka godine promiče viziju svjetskog poretka koji bi predvodila Kina, kritizirajući ono što vidi kao neuspjehe američkog “hegemonističkog” vodstva.

Jedno gledište među promatračima je da Peking suprotstavlja svoju poziciju SAD-u kako bi smanjio globalni položaj SAD-a, no samim time što nije službeno osudila Hamas, Kina istovremeno riskira i svoju poziciju.

Postoje izazovi s kojima se Kina suočava u svojim dugoročnim ambicijama. Jedan je usklađivanje dosadašnjeg rada s diplomatskog pozicijom – s jedne strane izražava solidarsnost s većinski muslimanskim narodima i protivi se izraelskoj okupaciji palestinskih teritorija, a s druge strane se nosi s optužbama za kršenje prava i genocid nad ujgurskom muslimanskom manjinom, kao i za prisilnu asimilaciju u Tibetu.

Postoji i bojazan da bi Kina mogla pokušati kapitalizirati sukob Izraela i Hamasa za vlastite interese. Kina pretpostavlja da “ako kažete da podržavate Palestinu, dobit ćete bodove kod arapskih zemalja”, rekao je dr. Fulton, napominjući da ne postoji jedinstven glas među arapskim državama o pitanju koje izaziva velike podjele.

Wang pak tvrdi da Kina samo traži mir za Bliski istok i da nema “nikakvih sebičnih interesa po pitanju Palestine”. Izazov će biti uvjeriti svijet da je to istina, prenosi N1.