ŠTO JE 2017. POKAZALA STUDIJA GONG-a: Hrvatska država zarobljena u klijentelizmu i korupciji lokalnih političara

Objavljeno u Nacionalu br. 1005, 26. srpanj 2017.

Studija ‘Naša zarobljena mista’ koju je nakon jednogodišnjeg istraživanja objavio GONG pokazuje da se većina lokalnih lidera percipira po principu ‘on je krao, ali je i nama dao’, što je postala i uspješna formula koja osigurava dugovječnost većini lokalnih dužnosnika

Studija “Naša zarobljena mista” u realizaciji GONG-a bjelodano je dokazala “zarobljenost države”, hrvatsku inačicu politološkog i sociološkog pojma koji na engleskom glasi “state capture”, zapravo, klijentelističku organiziranost na razini lokalne vlasti u Hrvatskoj. Ta korupcijska “zarobljenost države”, doduše, još nije dokazana i na nacionalnoj, državnoj razini, ali čini se samo zato što nije provedeno slično istraživanje u državnoj upravi

“Bandić je eksponiran u tim malim mjestima i uvijek se pojavljuje među ljudima i ljudi ga prepoznaju. Evo, i moja kći, koja je mlada, kaže ‘Pa joj, Bandić, onako je kratak, otresit’. Njima je to zanimljivo. Daje besplatan prijevoz, besplatne knjige, a ne vide da sve to mi plaćamo kroz prirez”, bila je ocjena jednog oporbenog glasača iz Zagreba, sudionika istraživačke studije o lokalnom upravljanju u Hrvatskoj završene prošloga mjeseca. Drugi sudionik tog jednogodišnjeg istraživačkog pothvata nastalog pod okriljem GONG-a, simbolički naslovljenog “Naša zarobljena mista”, također iz oporbenog bloka, dometnuo je nešto što je valjda svima vidljivo: “Novcem od prireza svih građana Bandić ciljano kupuje glasove u određenim skupinama.” Na studiji su surađivali i znanstvenici s triju zagrebačkih fakulteta, Pravnog, Ekonomskog i Fakulteta političkih znanosti, prošla je relativno nezamijećeno u javnosti, a i političari nisu osjetili potrebu osvrnuti se na njene rezultate.

Nacional je studiju “Naša zarobljena mista” prošloga tjedna prokomentirao s tročlanom ekipom iz GONG-a: profesorom s Fakulteta političkih znanosti Nenadom Zakošekom, inače predsjednikom Vijeća GONG-a, savjetodavnog volonterskog tijela te nevladine udruge, Jelenom Berković, izvršnom direktoricom GONG-a, te Draganom Zelićem iz GONG-a, koji je i osobno sudjelovao u istraživanju. Ako bi se rezultat tog istraživanja mogao sažeti u jednoj kratkoj, jezgrovitoj i znakovitoj rečenici, onda ju je izrekla Jelena Berković, koja je najmanje sudjelovala u razgovoru.

 

‘Ja sam gradonačelnik svih građana. Imam širinu, mogu zagrabiti lijevo, desno i centar. Politika nije umjetnost mogućeg, nego umjetnost realiziranog’, ocijenio je za potrebe studije samog sebe Milan Bandić

 

Rečenica glasi: “On je krao, ali je i nama dao.” Tu vrstu percepcije lokalnih lidera, što postaje i uspješna formula koja osigurava dugovječnost većini lokalnih dužnosnika i njihovo neprestano obnavljanje vlasti, na posljednjim lokalnim izborima u Zagrebu pred kamerama je izrekla i jedna umirovljenica uhvaćena u uličnoj anketi RTL Televizije u Zagrebu. Na insistiranje novinara koji joj je sugerirao da je zagrebački gradonačelnik opterećen aferama jer zamračuje javni novac, ona je samo lakonski odgovorila: “Znam za to, ali to i drugi rade. On uzima, ali i nama daje. I drugi uzimaju, a ništa ne daju.” Doduše, izbjegla je upotrijebiti izraze krađa i lopovluk, svela ih je tek na bezazleniji pojam “uzimanja”.

I Milan Bandić dobio je priliku sudjelovati u GONG-ovu istraživanju i kazati što misli o svojoj dugovječnosti na dužnosti gradonačelnička s koje ga nitko nije uspio skinuti još od 2000., dakle, od početka novoga milenija. Prije no što je pobijedio na posljednjim lokalnim izborima, kada je osvojio šesti uzastopni mandat, dao je izjavu i za potrebe ove studije “Tajna mojih pet mandata je u tome da ljudi poznaju samo rezultate. Bio sam drugačiji od drugih. Ljudi su nešto upamtili. Grad izgleda kao europska metropola – multietničan je, multikulturan, multikonfesionalan. Ja sam gradonačelnik svih građana. Imam širinu, mogu zagrabiti lijevo, desno i centar. Politika nije umjetnost mogućeg, nego umjetnost realiziranog”, ocijenio je Bandić samog sebe. Osvrnuo se i na svoj način vladanja: “Izvršna je vlast hijerarhija i subordinacija: naređenje – izvršenje. Demokracije nema u izvršnoj vlasti, demokracija je u parlamentu.”

I Dragan Zelić se u komentaru rezultata studije “Naša zarobljena mista” osvrnuo na demokraciju. “Pokazalo se i dokazalo da demokracija sama po sebi ne mora nužno biti brana zarobljenosti državne uprave u nekoj općini ili gradu. Ta se zarobljenost manifestira kroz kadroviranje, zapošljavanje, prostorno uređenje, komunalne poslove, graditeljstvo, socijalnu pomoć… Riječ je o koruptivnim mehanizmima kojima se štite pojedinačni i grupni interesi onih koji se drže na okupu i kroz te elemente utječu na proces donošenja političkih odluka u lokalnoj zajednici. Sve se to radi s ciljem očuvanja vlasti i dobivanja podrške na sljedećim izborima. Moglo bi se reći da se radi o sustavnoj kupovini različitih aspekata biračkog tijela kako bi se što dulje održala i sačuvala vlast, a stvar, kako se pokazalo, posve dobro funkcionira”, sumirao je temeljni zaključak studije Dragan Zelić, dugogodišnji član GONG-a koji je sudjelovao u istraživanju.

Po njemu, posebno je poražavajuće što su građani apsolutno svjesni toga što se oko njih događa. Nisu izmanipulirani ili neinformirani, ali su indiferentni. “Iako postoji svijest o tome da se krade, građanima očito to ne smeta i opet glasaju za korumpirane lidere. U najboljem slučaju ostat će kod kuće i apstinirati, jer smatraju da oni ionako ne mogu nešto promijeniti. Smatraju da nemaju za koga glasati, ali tako upravo omogućavaju istoj ekipi da opet izabere svog gradonačelnika. Kod velikog dijela birača stvaraju se nezainteresiranost i apatija. Takvo stanje, međutim, priječi i ulaganja. Primjerice, Norvežani su svojedobno htjeli ulagati u Sućuraju, ali lokalna vlast im je tražila pinku. Otvoreno su ih pitali gdje su oni u toj financijskoj konstrukciji. Onemogućuje se tako razvoj mjesta, jer je sve zarobila lokalna klika. Sućuraj je malo mjesto i sigurno su mještani znali što se dogodilo, zašto su Norvežani otišli, ali se svejedno nisu pobunili”, objašnjava Zelić.

 

‘Riječ je o koruptivnim mehanizmima kojima se štite pojedinačni i grupni interesi onih koji se drže na okupu i kroz te elemente utječu na proces donošenja političkih odluka u lokalnoj zajednici’, kaže Dragan Zelić

 

Nenad Zakošek, profesor s Fakulteta političkih znanosti, osvrnuo se i na tezu da je “država znatno više zarobljena na lokalnoj, nego na nacionalnoj razini jer muljanje lakše prolazi ispod radara državne revizije na lokalu nego u ministarstvima”. “Ne možemo to tvrditi dok ne pokušamo istražiti. Sigurno je da državna revizija ne stigne sve jedinice lokalne samouprave dovoljno često provjeravati. S druge strane, proračunski iznosi koje imaju lokalne sredine relativno su mali, jer 90 posto poreznih prihoda prolazi kroz središnji proračun, a lokalne zajednice raspolažu tek s 10 posto tih sredstava pa tu i nema velikog prostora za zamračivanje”, rekao je Zakošek. Ali dodao je da je istraživanje pokazalo da postoji veliki dodatni prostor kroz klijentelističko raspolaganje javnim dobrima. “To su javna i komunalna poduzeća na lokalnoj razini, što otvara dodatan klijentelistički krug koji povećava moć onih koji raspolažu tim resursima na lokalnoj razini. Njihovi budžeti nisu dio proračunskih sredstava, a i radna mjesta u njima distribuiraju se na klijentelistički način. Zagreb je za to odličan primjer. Dokazali smo istraživanjem kako se na lokalnoj razini zarobljavaju institucije”, objasnio je Zakošek.

 

‘Norvežani su svojedobno htjeli ulagati u Sućuraju, ali lokalna vlast tražila je pinku. Otvoreno su ih pitali gdje su oni u toj financijskoj konstrukciji. Mještani su znali što se dogodilo, ali se nisu pobunili’

 

Zelić se na sličan način referirao na situaciju u Istri, kojom od 1993. suvereno upravlja na nacionalnoj razini oporbeni IDS. Pozvao se na izjavu jednog sudionika istraživanja iz fokus grupe. Izdvojio je izjavu, doduše, anonimnog političara koji je zaključio da su “prostorni planovi ključ za razumijevanje upravljačkog procesa u Istri”. “I to je jedna organizirana, ja bih rekao, pljačka domicilnog stanovništva”, glasio je doslovni citat iz njegove izjave.

Drugi važan mehanizam zarobljavanja je zapošljavanje u javnim institucijama, ustanovama i poduzećima u vlasništvu županije ili lokalnih jedinica. Posao u njima bez odobrenja IDS-a, pa čak i učlanjenja u stranku, nemoguće je dobiti.

“Počeo sam raditi i nakon dva, tri mjeseca mi je sa strane rečeno da bi bilo dobro da se učlanim u IDS jer me se ne može pokrivati kao nestranačkog igrača.

Nisam na to pristao, ostao sam još četiri mjeseca i onda sam dobio otkaz”, objasnio je svoju neveselu profesionalnu sudbinu taj građanin. Taj isti građanin kazao je, s druge strane, da je taj isti “IDS mnogo napravio za malog čovjeka, a taj mali čovjek zna vratiti uslugu. Mediji se kontroliraju zakupom oglasnog prostora, čime se utječe na njihovu uređivačku politiku, a IDS-u ide na ruku i to što su njegovi vođe i stranačka baza bliski, a politička konkurencija slaba”, objasnio je situaciju u Istri sugovornik velikog GONG-ova istraživanja.

Iako su u istraživanju izbjegnute lokalne zajednice u kojima su na vlasti HDZ i SDP, dvije najveće stranke, već su odabrani IDS-ova Istarska županija i gradovi – Bandićev Zagreb, donedavno Vlahušićev i HNS-ov Dubrovnik i Slavonski Brod neovisnog Mirka Duspare – pokazalo se da sličan obrazac funkcionira neovisno o stranačkim bojama. Nenad Zakošek svejedno je uvjeren da su tvorci tog sustava bile dvije najveće stranke HDZ i SDP, iako i HNS i HSS imaju svoje utvrde. U Dubrovniku je to donedavno bio Andro Vlahušić, u Slavonskom Brodu nezavisni Mirko Duspara, u Metkoviću Stipe Gabrić Jambo, koji je nakon posljednjih lokalnih izbora ponovo ušao u lokalnu vladajuću koaliciju s HDZ-om.

 

Iako su u istraživanju izbjegnute lokalne zajednice u kojima su na vlasti HDZ i SDP, pokazalo se da sličan obrazac funkcionira neovisno o stranačkim bojama, ali da su tvorci takvog sustava ipak dvije najveće stranke

 

“Taj sustav nastao je 1993. godine kada je HDZ bio u poziciji da ga koncipira i prilagodi svojim interesima i potrebama. Ne treba zaboraviti da će HDZ u Hrvatskoj uvijek imati u ruralnim sredinama najveći broj načelnika općina, jer ima jako puno malih općina u kojima je HDZ dominantan, a potom su tu HSS i ostali. Sustav je izvorno koncipirao HDZ, ali su se druge stranke tome prilagodile, posebno SDP u Zagrebu, čiju je dominaciju ograničio odlazak Milana Bandića. Ne treba smetnuti s uma da je Bandić kao najdugovječniji gradonačelnik potekao iz SDP-a, a oličenje je tog sustava zarobljavanja države. Uzeli smo i Istru kao jednu regiju koja se smatra razvijenom i drugačijom, te Dubrovnik i Zagreb, koji su također razvijenije sredine od Slavonskog Broda, ali se pokazalo da je taj sustav podjednako djelotvoran neovisno od razvijenosti lokalnih sredina”, zaključio je Zakošek.

On, međutim, uopće ne sumnja u to da postoje sektori koji su “još gore zarobljeni” od lokalnih zajednica i na državnoj razini. “Treba i sektorski razmišljati. Riječ je o javnim poduzećima poput Hrvatskih šuma, ali i ministarstvima koja su zadužena za ta javna poduzeća. Sjećate li se kako su direktori Hrvatskih šuma dijelili bonuse? Sektor poljoprivrede i šumarstva vrh je ledenog brijega. Na razne načine, bilo kroz javno poduzeće Hrvatske šume, bilo kroz poticaje iz proračunskih sredstava. Kada je riječ o lokalnoj samoupravi, to je važan izvor korupcije, i u onom dijelu gdje nisu izravna proračunska sredstva. Važno je kako se koje zemljište kategorizira, je li dopuštena gradnja ili nije. Ta diskrecijska moć odlučivanja izvor je korupcije. Tako je to od Zagreba do najmanje općine, a svakako možemo uočiti da se privatni interesi maksimiziraju, a ne javno dobro”, zaključio je u razgovoru za Nacional Nenad Zakošek.

Komentiraj