STIPE GRGAS: ‘Trump kao osoba ne zaslužuje pozornost, ali nipošto ga ne bih otpisao za drugi mandat’

 

Sedmi rujna izborne godine smatra se službenim početkom predsjedničke kampanje u SAD-u. Predsjednik Donald Trump svoj drugi mandat tražit će u ‘okršaju’ s demokratskim kandidatom Joeom Bidenom. Pretkampanju i trenutačnu situaciju u SAD-u komentira Stipe Grgas s Katedre za amerikanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Sedmi rujna izborne godine smatra se službenim početkom predsjedničke kampanje u Sjedinjenim Američkim Državama. Predsjednik Donald Trump svoj drugi mandat tražit će u ‘’okršaju’’ s demokratskim kandidatom Joeom Bidenom koji će, ako bude izabran, biti najstariji američki predsjednik. To i činjenica da demokrati nisu uspjeli isprofilirati nijedno novo mlađe lice, smatra se velikim minusom za tu stranu političkog spektra. Republikanci, s druge strane, ni sami nisu zadovoljni Trumpom čiji je mandat obilježilo podcjenjivanje svih međunarodnih partnera, uključujući EU i Kinu, svađe s medijima, ‘’navijanje’’ za industriju oružja i nasilje koje u SAD-u postaje sve veći problem. Pretkampanja nije bila dobra, sve poruke zasjenilo je ruganje i vrijeđanje kandidata pa se ne očekuje ništa drugačije ni u nastavku, do 3. studenoga, kad će SAD dobiti novog predsjednika.

Analizu stanja u Sjedinjenim Američkim Državama, politički kontekst u kojem se događa predsjednička kampanja kao i sve što se može očekivati, za Nacional je iznio Stipe Grgas, profesor na Katedri za amerikanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Objavio je stotinjak znanstvenih radova iz područja anglofonih književnosti i niz prijevoda. Posebna su područja njegova znanstvenog interesa kultura i književnost dvadesetog stoljeća u SAD-u i Irskoj te pitanje ljudske prostornosti. Na doktorskim studijima predavao je kolegije o prostoru/geografiji i književnosti te o ekonomiji i književnosti. Sudionik je mnogih tuzemnih i inozemnih konferencija, gostovao je na nekoliko europskih sveučilišta, a u dva je navrata bio Fulbrightov stipendist: u akademskoj godini 1994/1995. (Sveučilište Yale, New Haven) i u ljetnom semestru 2011. godine (Sveučilište Cornell, Ithaca).

NACIONAL: Već tradicionalno, 7. rujna u izbornoj godini u SAD-u počela je službena kampanja za izbor predsjednika. I već je krenulo intenzivno, kako ocjenjujete pretkampanju i početak kampanje?

Može se primijetiti kako aktualni predsjednik koristi zaista grubu retoriku, riječ je o vrijeđanju, podcjenjivanju, ruganju protivnika i nekih drugih skupina u društvu. Koliko to, da tako kažem, ‘’pali’ kod američkih građana? Nismo baš navikli da se tako razgovara u predsjedničkoj kampanji. S pogledom u prošlost teško se ne složiti s tvrdnjom da svjedočimo sveopćem srozavanju političke retorike u ovoj kampanji. Sve ono što su možda i ranije kandidati privatno mislili i govorili o svojim suparnicima sada je isplivalo na površinu i zatrovalo javnu sferu. I Trump i Biden časte se epitetima koji ne dolikuju političkom životu u zemlji koja je zagovarala toleranciju, dijalog i uvažavanje drugog. Ako su te vrijednosti bile ideološka fasada, ova kampanja je razotkrila retoričke krajnosti do kojih političari mogu ići u borbi za vlast. Vrlo rijetko se u toj borbi raspoznaje idejna razlika. Najčešće su to etiketiranja ad hominem koja se ne libe izvrgavanja ruglu nečije tjelesne, zdravstvene mane ili pak moralni integritet suparnika. Lansiranje laži o suparniku ili suparničkom taboru je učestala pojava. Zastrašivanje apokalipsom ako protivnik izvojuje pobjedu legitimna je strategija. Argumentacija i štovanje činjenica kao da pripadaju svijetu kojega više nema. Naravno da to ne „pali“, kao što vi kažete, kod svih američkih građana, ali nemojmo umanjiti broj onih koji s odobravanjem, pa i s oduševljenjem, upijaju ostrašćenu retoriku koja kao da se oslobodila činjeničnog stanja, uzroka tog stanja kao i imperativa koje ono nameće.

NACIONAL: Što možemo reći o prvome mandatu Donalda Trumpa? Dobio je dosta kritika čak i od republikanaca, bilo je sumnji u korupciju, a više puta se i dokazalo da nije govorio istinu, što to govori o njemu?

Trump kao osoba ne zaslužuje osobitu pozornost. Izbor Trumpa za predsjednika SAD-a povijesni je događaj. Ja mogu samo donekle razraditi i staviti u povijesni kontekst ovo što ste vi već rekli. Ja obično započinjem svoj kolegij o današnjoj Americi upućujući studente na videoklip na kojemu je snimljena Trumpova kečerska borba s Vinceom McMahonom, vlasnikom Svjetske hrvačke udruge koja je bila najavljena kao borba milijardera. Naravno, niti je tada Trump bio milijarder, niti je to borba, niti je riječ o svjetskom sportu. No valja dodati da iako znamo da je američko hrvanje čista predstava, taj sport, ako ga možemo nazvati sportom, ima svoje pristaše. Te su pristaše opčinjene spektakularnom pozornicom i jednostavnim pričama o dobru i zlu. Ja započinjem tim videom jer sam uvjerenja da je Trump, više od drugih, spoznao da živimo u doba post-istine, u društvu spektakla kako ga je dijagnosticirao Guy Debord. On je već tada znao okoristiti se spektaklom. To je nastavio svojim televizijskim programom, nazočnošću u medijima pa i svojim građevinama. Trump kao da je bio u dosluhu s instantnim vremenom lišenom sadržaja. Sve je slika, a što je više zasljepljujućih slika lakše je doprijeti do svijesti recipijenta. Njegovo korištenje Twittera to najbolje potvrđuje. Kada bismo pretražili arhiv njegova Twittera, ne bismo došli do objektivnog prikaza njegova mandata, ali bismo otkrili kako je Trump, bez dubinske analize, skoro instinktivno reagirao na određene događaje i ljude. Nema sumnje da bi njegova karakteristična upotreba superlativa prikazala prvi mandat u najboljem svjetlu, ali bi jednako tako prekrila zbilju koja je često zasjenila njegovu samohvalu. I u najtežim trenucima ta samohvala mu nije uzmanjkala. Ja mislim da uspjesi njegove administracije, tu poglavito mislim na ekonomiju, nisu njegova zasluga nego ishodi iz anonimnih procesa, kao što i neuspjesi kojih ima napretek, primjerice klimatske promjene ili pak rastuća nejednakost, nadilaze njegove kompetencije. Trump je predsjednik čiji je mandat ukotvljen u osebujnu mutaciju kapitalizma koja je s jedne strane određena prevlašću financijskog kapitala, a s druge granicama koje priroda postavlja pred profitom.

 

 

‘Vodeći državu kao korporaciju Trump smatra da vanjska politika previše košta. Ekonomski interesi u SAD-u uvijek su na prvom mjestu jer je u SAD-u vlasništvo svetinja, a poduzetništvo pogonska snaga’

 

 

NACIONAL: Od prvog dana je Trump u svoju politiku ugrađivao moto ‘’Amerika prva’’ pa je zbog toga počeo izgradnju zida s Meksikom da bi spriječio ulazak ilegalnih imigranata, ali je i u međunarodnoj politici napravio puno nereda, ne osvrćući se na suradnju s državama, već ističući upravo načelo da Amerika mora biti najvažnija. Koliko je to poremetilo odnose SAD-a s Europom, poglavito EU-om, ali i s Kinom, Kanadom, Južnom Amerikom i drugim partnerima?

Slogan „Amerika prva“ ne može svojatati samo Trump. Zamišljanje SAD-a kao iznimne nacije, kao zemlje opijene veličinom proteže se diljem američke povijesti, samo što se ostvarenje tog prvenstva katkada zamišljalo putem izolacionizma, a ponekad putem intervencionizma. Trump je pobornik izolacionizma, jer smatra da je svako globalno umreženje išlo na štetu SAD-a. Naravno da u tome griješi. Dvadeseto stoljeće je iznjedrilo niz institucija koje su najčešće služile američkoj hegemoniji. U tim institucijama je SAD uvijek bio najvažniji faktor, implementirale su se politike koje su Americi bile od koristi i licemjerno je sada tvrditi suprotno. Vodeći državu kao korporaciju Trump smatra da američka vanjska politika naprosto previše košta. Kada se sagledaju njegovi nesporazumi s nizom zemalja, uvijek je na prvom mjestu pitanje novca, bilo da je riječ o sporazumu s Kanadom, o pokušaju kupnje farmaceutske tvrtke u Njemačkoj ili pak o učinku koji bi imao dolazak vala migranata iz Južne Amerike. Znakovita je Trumpova podrška Brexitu u sklopu njegova antiglobalizma. No najvažniji je ipak sukob s Kinom. U tom pogledu, na neki je način američko zanemarivanje Europe bilo očekivano ako smo unazad nekoliko desetljeća pratili američko okretanje od atlantskog svijeta i pridavanje sve većeg značaja pacifičkom prostoru. Stoga sam mišljenja da u Trumpovoj vanjskoj politici nisu u pitanju čarke, nego je riječ o američkom pozicioniranju u tektonskim geopolitičkim transformacijama. Te promjene sežu natrag do nestanka bipolarnog svijeta, one objašnjavaju američke intervencije tijekom zadnjih desetljeća, a kada čitamo da je skoro 60 milijuna ljudi izgubilo svoje domove od početka Bushova rata protiv terora, onda dvojimo o opciji neuplitanja koju Trump često zastupa. Međutim, ako su možda nekoga i iznenadili prijedlozi da mu se dodijeli Nobelova nagrada za mir, ne možemo zanijekati činjenicu da nije pribjegavao sili kao neki njegovi predšasnici.

Predsjednička kampanja nikad dosad nije bila obilježena tolikom količinom uvreda, prepucavanja i međusobnog optuživanja Joea Bidena i Donalda Trumpa. PHOTO: REUTERS/Kevin Lamarque/Leah Millis REUTERS PHOTOGRAPHER/PIXSELL

NACIONAL: Kako ocjenjujete Joea Bidena? Najstariji je kandidat za predsjednika, dakle ako bude izabran bit će najstariji predsjednik. Nisu li demokrati mogli bolje? Nije li i kod njih vrijeme za neka nova lica, mlađa? Svi kandidati uz Bidena bili su već viđeni ljudi, nijedno novo ime se nije pojavilo.

Tko sam ja da ocjenjujem možebitnog budućeg predsjednika SAD-a. Meni je Biden posve nezanimljiv lik, a otužno je da demokrati nisu mogli izabrati boljeg kandidata. Kao da nisu ništa naučili od prošlog poraza i neuspjeha Hillary Clinton. Iako je istina da je riječ o uglavnom poznatim licima, moramo ustvrditi da je Bernie Sanders i ovaj put uputio izazov establišmentu Demokratske stranke, ali da je njegov lijevi program opet poražen. Vodstvo Demokratske stranke kao da je veći napor uložilo u podlokavanje Sandersove kandidature, nego u iznalaženju prihvatljive alternative. Prateći kampanju vidljivo je da Biden zagovara određene politike koje bi bile proskribirane u izvornom Trumpovu programu. Pritom mislim na Bidenovu podršku pariškom dogovoru o klimi, o podršci srednjoj klasi, o pitanju studentskog duga, da spomenem samo neke točke njegova programa. Podsjećam da je dugogodišnji senator stupio na veliku scenu služeći kao potpredsjednik Baracka Obame. Imam dojam da je bio u tandemu s Obamom jer je demokratima trebala protuteža prvom crnačkom kandidatu za predsjednika. Bijelac, dugovječni senator, oličenje srednjostrujaške politike – Biden je bio idealan izbor. To spominjem jer Bidenova kandidatkinja za potpredsjednika, Kamala Harris, kao da izokreće tu taktiku. Sada ostarjeli srednjostrujaški kandidat bira mlađu, identitetski manjinsku, ženu kao kandidatkinju za potpredsjednicu. Implikacije tog izbora su mnogostruke i teško je predvidjeti kako će utjecati na ishod predstojećih izbora.

NACIONAL: Pandemija korone bit će u fokusu predsjedničkih izbora pa je Biden rekao da treba slušati zdravstvene djelatnike i ne otvarati škole i fakultete bez razmišljanja, što je napravio Trump. Nazvao je Trumpa čovjekom koji živi prema kodeksu laži i pohlepe te da nema dodira sa stvarnošću prosječnog američkog građanina. Isto tako, Biden je osudio Trumpovo ponašanje prema rastu nasilja rekavši da je upravo njegov mandat to dozvolio. Kako komentirate te Bidenove opaske? Kako biste ocijenili Trumpovo držanje oko porasta nasilja u SAD-u?

Način na koji se Trumpova administracija nosila s pandemijom ponekad je sličio cirkusu. Da nije riječ o tragičnim sudbinama ljudi koji su podlegli bolesti, mogli bismo govoriti o farsi u kojoj je predsjednik jedan od glavnih likova. Trump sada tvrdi da je katkada umanjivao opasnost jer nije htio izazvati paniku. Ne bih o Trumpovim lažima, međutim nema dvojbe da je njegovo ustrajanje na ekonomskim interesima, njegovo zagovaranje što bržeg „otvaranja“ američkog gospodarstva, diktiralo protuepidemijske mjere. Jednom je Trump rekao: ova zemlja nije stvorena da bi sve stalo. Smatram da je bio potpuno u pravu. Ekonomski interesi u SAD-u uvijek su na prvom mjestu. Tako je bilo u prošlosti i tako će biti dok postoji SAD kao država gdje je vlasništvo svetinja, a poduzetništvo pogonska snaga. Ako pod Bidenovim „kodeksom pohlepe“ podrazumijevamo poduzetništvo i profit onda je Biden u pravu, ali njegova opaska zanemaruje činjenicu da upravo ekonomske činjenice determiniraju američku stvarnost. Uvijek ću ponavljati da Biden nije jedini koji će ustuknuti pred tom očiglednom činjenicom. Također, Biden mi nije uvjerljiv kada optužuje Trumpa za nasilje jer nasilje, kao i rasizam koji se nadaje kao njegov uzročnik, endemični su američkom društvu. Trump nije jedini predsjednik čiji je mandat obilježen nemirima i nasiljem. Dodao bih samo da današnjem nasilju nedostaje politički naboj koji je bio evidentan, primjerice u neredima šezdesetih. U današnje postpolitičko doba nasilje je čisto rušilačke naravi. U svojim pohodima prosvjednici nemaju obzira prema tuđoj imovini. Upravo se svetost vlasništva najčešće priziva kao glavna optužba protiv prosvjednika. Trump zastupa potrebu oštrih mjera protiv njih i nemojmo se zavaravati da za takvo postupanje nema potporu velikog broja američkih građana.

NACIONAL: Ono što je zapravo dovelo do porasta nasilja jesu sve češća ubojstva i maltretiranja Afroamerikanaca koje su počinili bijelci, poglavito bijeli policajci, oko čega Trump nije dao čvrst stav. Štoviše, više puta je stao uz policiju koja je, međutim, osudila svoje policajce rasiste. Mislite li da taj rasizam koji u velikoj mjeri oduvijek postoji u nekim slojevima američkog društva, ali se nije rješavao pa je sad eskalirao, uzrok sve većih građanskih nemira? Trump, što je i Biden rekao, promiče nošenje oružja, odnosno ‘’navija’’ za industriju oružja, čime nimalo ne pomaže smirivanju situacije zu SAD-u.

Polarizacija američkog društva između onih koji imaju i onih koji nemaju uvijek je bila dodatno određena bojom kože pa je tako i ovaj put. Rasa je determinanta američkog društva i ne vidim da bi se to u dogledno vrijeme moglo promijeniti. Jaz između suprotstavljenih tabora je velik, dijaloga nema i to stvara eksplozivnu situaciju. Pojedinačni slučajevi stvaraju tektonske promjene koje dovode u pitanje funkcioniranje društva. Policijske snage danas u SAD-u pod povećalom su, dio građana smatra da im te snage ne mogu pružiti zaštitu. Kult oružja, ustavno pravo na nošenje oružja kao i lakoća kojom se do njega može doći vodi situaciji naoružanog naroda. Međutim, taj naoružani narod – za razliku od drugih situacija gdje se koristila dotična sintagma – ne zastupa vrijednosti zajedništva, nego je pripravan oružjem štititi svoje partikularne interese. Pokazalo se, a to potvrđuju i statistike o prodaji oružja, da je u SAD-u danas više nego ikada oružje traženi artikl. Naravno, većina oružja je u rukama onih koji posjeduju veći dio Amerike. Trump će ustrajati na tome da tako ostane. Naravno, na tome će još više ustrajati ako se pritom može nešto zaraditi, a dio te zarade kanalizirati u fondove za reizbor.

NACIONAL: Koliko takva atmosfera, takvo stanje u državi, uz pandemiju koronavirusa, može otežati Trumpovu poziciju prilikom novih izbora?

Na to pitanje ne može nitko odgovoriti. Mi, u trenutku kada se pitamo i odgovaramo, ne možemo znati što će se dogoditi do dana izbora. Prema nekim anketama Trump je siguran gubitnik, ali moramo uvažiti činjenicu da ponegdje, primjerice kao što je slučaj ovih dana u Michiganu, smanjuje Bidenovu prednost. Trump je znao iskoristiti nepriliku u prošlosti i ne treba zanemariti tu njegovu sposobnost. Stoga ja nipošto ne bih otpisao Trumpa. Dapače, ponekad mi se čini da upravo poteškoće s kojima se suočava SAD može biti ona prilika koja će mu omogućiti drugi mandat. Ne ulazeći u potankosti, tu prognozu temeljim na poznavanju jednog dijela američkog izbornog tijela. Mislim pritom na hrvatsku dijasporu. U nizu razgovora s ljudima iz te zajednice uočio sam da oni Trumpa vide kao spasitelja SAD-a kakvog su znali. Ako je uopćiti iz ovih razgovora, onda je preuranjeno otpisati Trumpa.

‘Uspjesi Trumpove administracije nisu njegova zasluga nego ishodi procesa, a neuspjesi kojih je napretek, primjerice klimatske promjene ili rastuća nejednakost, nadilaze njegove kompetencije’. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Dakle, koliko šansi, prema vašemu mišljenju, Trump ima za drugi mandat? Spomenuli ste da prema nekim anketama Trump stoji dobro, ali sudeći prema anketama i ispitivanjima javnog mnijenja u nekim saveznim državama, Trump ne stoji tako loše, zapravo mnogi su iznenađeni kako je uspio zadržati toliku podršku među glasačima.

Ako se u sljedećih nekoliko tjedana ne dogodi nešto spektakularno, smatram da Trump ima šanse za drugi mandat. Tu tvrdnju ne temeljim na umijeću i sposobnostima američkog predsjednika, procjena je implicitna u mojim odgovorima, nego na procjeni o stanju američke nacije. A to stanje je, kao nikada prije, stanje raslojenosti, stanje netrpeljivosti, stanje koji će neki prosuditi kao krah američkog projekta. Samo oni koji ne vide to stanje mogu biti iznenađeni podrškom koju Trump ima. Ja bih dodao da je ta podrška još nevidljivija ako je koncentrirana na mjestima koja po pravilu nisu u središtu medijske pozornosti. Valja imati na umu da SAD nije samo Kalifornija ili New York, da je to zemlja sa svojim zabitima koja će dati svoje glasove Trumpu. Uvjeren sam također da postoji veliki broj skrivača koji opciju za koju će glasovati taje u anketama. Kao i prije četiri godine, možda se mnogi iznenade ishodom dan poslije izbora.

NACIONAL: Kako ocjenjujete odnos SAD-a i Hrvatske u mandatu Donalda Trumpa, što biste izdvojili?

Kada postavimo to pitanje onda pridajemo sebi preveliku važnost. Jer, budimo realni, što uopće Hrvatska može značiti Americi? Što Trumpu uopće znači Hrvatska? Prisjetimo se da je u travnju 2018., na sastanku s predstavnicima baltičkih zemalja iste optužio za ratove na Balkanu devedesetih godina. Pobrkao je Balkan s Baltikom. Geografija mu očito nije jača strana. Ako već moram nešto izdvojiti iz odnosa Hrvatske i SAD-a, onda bih uputio na snimke bivše hrvatske predsjednice u društvu američkog predsjednika. Te snimke zorno pokazuju da u tom odnosu ne manjka suradnje, dapače da je riječ o skoro afektivnom odnosu. Da se taj odnos prizemlji pročitajmo nedavni savjet hrvatskog predsjednika o kupnji vojnih aviona. Neka te dvije stvari budu dovoljne za ocrtavanje hrvatske pozicije. Vratimo se malo u prošlost. Kada je bivši američki ministar obrane Donald Rumsfeld razvrstao američke saveznike u ratu na Bliskom istoku, on je odvojio „novu“ od „stare“ Europe, ustvrdivši da SAD može računati na zdušnu podršku nove Europe koja je stasala na ruševinama socijalističkog svijeta. Naravno da se moraju uvažiti specifičnosti Hrvatske, ali ja bih zaključio da je SAD odigrao nezanemarivu ulogu u konfiguriranju ovog dijela svijeta i da hrvatska politika to ima na pameti. Ako je bivša država, kao što tvrdi Tvrtko Jakovina, bila američki komunistički saveznik, ne bi bilo pretjerano kazati da Hrvatska sebe percipira kao američkog saveznika na Balkanu. Dodao bih da ona to može biti jer je članica Europske unije, NATO-a, pa hrvatska vanjska politika mora biti zabrinuta kada Trump dovodi u pitanje institucije transatlantskih integracija.

Komentiraj