Nijedna enciklopedija na svijetu nema točan datum Sokratova rođenja. Ali neizravni podaci govore da je rođen 4. lipnja 469. godine prije Krista. I o njegovom fizičkom izgledu ne znamo puno. Njegovi učenici su ga opisivali kao upadljivog, ali neatraktivnog čovjeka. Bio je nizak, s velikim nosom i usnama, izbačenim očima i kao takva je i predstavljen u raznim umjetničkim radovima. Također se spominje i njegova snaga, navodi se kako je služio u vojsci i da je bio robustan i izdržljiv. Život mu je uglavnom bio jednostavan i miran. Ujutro bi krenuo u šetnju i danom obilazio trgove i druga mjesta na kojem se okupljao narod, različitog društvenog i ekonomskog statusa.

Dotakao se raznovrsnih tema, smatrao je da filozofija ima i odgajateljske funkcije i nastojao je obrazovati atensko društvo, bio je protivnik demokracije. Taj stav su naslijedili i njegovi učenici. Zalagao se za aristokraciju, da politiku treba ostaviti najsposobnijima, a da u demokratskom društvu neobrazovana većina donosi pogrešne odluke. Njegova filozofija je,uz Protagoru i Gorgija, početak filozofije čovjeka, kada se ona okreće od prirode i svog kozmološkog razdoblja.

Sokrat je vodio dijaloge i tako se na ulicama Atene „sukobljavao“ s građanima, drugim filozofima, i njihovim neznanjem. Kako je bio protivnik sofista i njihove, kako je nazivao lažne mudrosti, upravo su oni često znali biti njegovi sugovornici, ali se nije libio ni s kim porazgovarati kako bi uvidio s kolikim znanjem priča o nekoj temi.

U ljudskom umu želi je doći do osnovnog oslonca na kojem počiva čovjek, njegovo djelovanje, da prodre do suštine znanja. Tako on kreće od svoje čuvene rečenice „Znam da ništa ne znam“. Smatrao je da je osvješćivanje neznanja prvi korak ka sticanju znanja. Kao i u moralu, tražio je ono opće, precizne i jasne definicije, jer koliko god određeni pojam bio različito shvaćan od ljudi, mora početi od onog zajedničkog.