Dvije teme vezane uz područje obrane zainteresirale su hrvatsku javnost proteklog tjedna, a pitanje uvođenja vojnog roka činit će to i nadalje.
Jedna od najvažnijih stvari za uspješno rukovođenje obranom države je zajedništvo svih zaduženih za njezino provođenje. Dogovor predsjednika države Milanovića i premijera Vlade Plenkovića oko imena izbora novog načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH jedna je od boljih vijesti u zadnje vrijeme. Dosadašnjeg načelnika admirala Roberta Hranja naslijedit će general-bojnik Tihomir Kundid.
Operativno pred njega dolazi složen zadatak realizacije predložene vojne obuke koju predlaže Vlada. Uz sva protivljenja i razmišljanja o izlišnosti ove odluke, geopolitička situacija govori u prilog ovakvog prijedloga. Problem je, prvo organizacijski ustrojiti čitav sustav, ali prije toga odluka o sadržaju samog programa. U jednom slučaju govori se o vojnom roku, ali on u sebi sadržava mnogo složeniji i dugotrajniji proces obuke polaznika. S obzirom na trajanje i dosad predstavljeni program, prije bi se moglo govoriti o ‘osposobljavanju’ za uporabu pješačkog oružja i osnovi izvođenja primarnih bojevih djelovanja.
Glavni problem je zapravo objasniti potrebu osposobljavanja, dati jasne ciljeve, ocrtati geopolitičku situaciju u kojoj se Hrvatska nalazi i moguću korist kako za pojedince, tako i za državu, jer postoji ustavna kategorija priziva savjesti i čitav proces temelji se na dobrovoljnosti.
Najnovija događanja u Ukrajini, odgovor pojedinih članica EU poput Francuske koja je najavila moguće slanje svoje vojske, ratni sukobi u Gazi, području Bliskog istoka, dodatni su poticaj za donošenje odluke o vojnoj obuci i njih će komentirati Ante Kotromanović, bivši zapovjednik IV. Gardijske brigade i nekadašnji ministar obrane.
To je značajno i važno mjesto unutar sustava sigurnosti iako je to malo neozbiljno da sadašnjem načelniku uskoro ističe mandat. Nismo još vidjeli formalni prijedlog Vlade, pa treba pričekati još koji dan.
Mislim da su se usuglasili zbog situacije i surovog rata u Ukrajini i bilo je nužno. Dobro da su to učinili.
Po meni je izbor Tihomira Kundida precizan izbor, on je od 1991. godine zapovjednik satnije, ima sve kompetencije. Imamo mi i više tih ljudi koji su završili ratne škole. Pozdravljam taj izbor kao čovjeka, kako mi kažemo, iz postrojba.
On zna kako će razvijati OS imati će promišljeni nacrt onoga što će doprinjeti da bude bolja i osposobljenija, vjerovatno su ga kontaktirali prije.
Ne znam na čemu je bio Macron kada je to rekao. Nisu bili sposobni poslati ni veću vojnu pomoć, a kamoli da pošalje vojsku jer ne znam koliko dugo bi nakon toga bio predsjednik. To bi bio korak dalje prema većem sukobu.
Siguran sam da Hrvatska neće poslati svoje snage u borbu protiv Rusije jer to bi bio presedan i za njega je potreban i pristanak predsjednika.
Ovaj prijedlog Vlade o kojem se piše jer nismo vidjeli konkretan prijedlog, je u ovom obliku ‘bezalkoholno pivo’. Mi i sad imamo dragovoljno služenje vojnog roka od 2 mjeseca i nemamo interesa. Jedino idu oni zainteresirani da budu pripadnici HV i njih je malo jer je civilni posao bolje plaćen od vojnog.
Smeta me da se referiramo na Srbiju koja to planira i onda smo se mi digli na zadnje noge.
Sve zemlje koje ulažu u obranu oni su definirali jasno koja im je prijetnja. Mi moramo definirati koja je to nama pretnja. Ako je nama Srbija prijetnja mi moramo reći: ‘OK, imamo indicije da bi mogli ugroziti teritorij RH’. I onda se sukladno tome jača vojska i to je po meni pravi odgovor.
Komentari