U nastavku suđenja u slučaju Uljanik, u kojem se bivšim čelnicima te tvrtke sudi za gospodarski kriminal, ovoga tjedna je ispitano desetak od predloženih oko 70 svjedoka, a u petak je svjedočio bivši, dugogodišnji  redsjednik uprave Uljanika d.d. Karlo Radolović.

Radolović je od 2011. u mirovini, a predsjednik uprave bio je od 1979. do 2006. te još pet godina član uprave. Prema pročitanom iskazu iz 2019., rekao je da su u Uljaniku imali dugoročne planove o razvijanju novih tipova brodova, koji su manje podložni promjenama cijena te se razmatralo kako riješiti problem ugovaranja brodova s gubitkom.

Odgovor je bio graditi brodove za sebe, da brodogradilište sudjeluje u izgradnji s iznosom gubitka, a brod postaje vlasništvo kompanije koju je Uljanik osnovao (Uljanik plovidbe), rekao je. Radolović je kazao da je Uljanik bio najbolje brodogradilište, a da se krize, zbog padanja cijena vozarina, a time i cijene brodova, ciklično pojavljuju.

Poznato da se brodovi grade s gubitkom

Da se nisu gradili brodovi za sebe, jedina bi opcija bila stečaj, rekao je i nastavio da se to načelo do tada primijenilo samo tijekom 90-tih za gradnju dva broda. Naglasio je da se Uljanik u vezi četiri broda obratio Uljanik plovidbi, a ne obrnuto.

Potvrdio da je Hrvatskoj brodogradnji – Jadranbrodu bilo poznato da se brodovi grade s gubitkom, da se tako radilo jer se smatralo da je bolje raditi i s gubitkom, nego ne raditi, zbog nastavka proizvodnje, koju je skupo ponovno pokretati te isplate plaća. Dodao je da je Uljanik do 2011. poslovao pozitivno.

Na pitanje je li bilo stranačkog kadroviranja, odgovorio da „nije bilo šanse.“ Rekao je da za četiri broda iz optužnice nisu ishodovane državne potpore, da ne zna zašto, ali da to može objasniti tadašnji ministar te da su sredstva usmjerena 3. maju.

Radolović je danas naglasio da je izgradnjom brodova za sebe bitno povećan vlastiti kapital i imovina tvrtke. Svjedočio je i kako je Uljanik osnovao kompaniju za upravljanje brodovima Uljanik plovidbu, tvrtku koja je do privatizacije bila u sastavu Uljanika. Govoreći o privatizaciji, rekao je da je “upravi bilo svejedno tko je vlasnik, jer su morali brinuti o radu”.

Prvi je u ponedjeljak svjedočio Vedran Šugar koji je bio rukovoditelj odjela kalkulacija u Uljanik Brodogradilištu kazavši da se brodove gradilo za sebe s namjerom da ih se proda, a da Uljanik plovidba, koja je postala njihov vlasnik, nije utjecala na odabir projekta. Potvrdio je da je cijena u osnovnoj kalkulaciji bila veća od cijene u kasnijoj, ugovornoj kalkulaciji.

Suđenje u slučaju Uljanik počelo je lani u prosincu, a trinaest optuženika je optuženo zbog gospodarskog kriminala kojim je počinjena šteta od oko 119 milijuna eura. Zbog ekonomičnosti, u siječnju je odlučeno da se postupak razvoji i posebno dovrši za kaznena djela koja se odnose na poticanje za ugovaranje pozajmice, subvencijsku prijevaru i stjecanje nezakonite koristi na štetu 3. maja.

Presuda bi trebala biti donesena do sredine 2025.

Okrivljen je bivši član Uprave pulskog brodogradilišta Uljanika Marinko Brgić i još 11 bivših čelnika Uljanika i riječkog brodogradilišta 3. maja te tvrtka Uljanik plovidba iz Pule, koja je kasnije promijenila ime u Alpha Adriatic. Okrivljeni su i bivši direktor Uljanik plovidbe Dragutin Pavletić, bivši član uprave Uljanika Veljko Grbac, bivši predsjednik uprave Uljanik grupe Giani Rossanda, bivši predsjednik uprave Uljanik grupe Anton Brajković, bivši direktor Uljanik Brodogradilišta Silvan Kranjc, bivši direktori 3. maja Zdravko Pliško i Maksimilijan Percan, tadašnji direktor Uljanik Pomorstva za usluge Elvis Pahljina, direktor Uljanik Shipmanagmenta Darko Šorc, bivši direktor 3. maja Domagoj Klarić i bivši direktor Uljanik Brodogradilišta Eduard Milovan.

Optužnicom se Brgiću, Pavletiću, Grpcu te još trojici stavlja na teret da su od siječnja 2010. do sredine studenoga 2016. ugovorili gradnju četiriju brodova za prijevoz rasutih tereta, tzv. bulk carriera, po cijeni znatno nižoj od obračunatih planiranih troškova proizvodnje iako su bili svjesni da će rezultirati teško nadoknadivim gubitkom u poslovanju društva.

Optužnicom je obuhvaćen ugovor 3. maja i Uljanika o kupoprodaji tzv. panel linije za kojom 3. maj nije imao potrebe te ugovor o kupnji dionica dviju inozemnih kompanija bez prethodne procjene vrijednosti. Tim su ugovorom i izjavom o prijeboju zatvorena potraživanja koja je 3. maj imao kao podizvođač na izgradnji triju brodova.

U razdvojenom postupku, Pavletića se tereti da je s ciljem da za svoju tvrtku nezakonito pribavio novac od 3. maja, koji je bio dužan pridržavati se pravila o državnim potporama, zatražio kratkoročnu pozajmicu. Tu pozajmicu je 3. maj odobrio, zaključen je ugovor o zajmu, a vraćen je manji dio novca. Na teret mu se stavlja i da je, s nakanom da ih za svoju tvrtku nedopušteno iskoristi, sredstva državne potpore, koje je bio obvezan proslijediti 3. maju, zadržao za svoju tvrtku.

Optužnica je podignuta 2020., potvrđena je u veljači 2023., a prema sudskom rješenju, presuda bi trebala biti donesena do sredine 2025. godine. Rasprava se nastavlja u ožujku, a u razdvojenom postupku 15. veljače.