Krešo Golik, filmotvorac kojeg je voljela i publika i kritika

Legendarni filmski i televizijski redatelj umro je 20. rujna 1996. godine. Iza njega su ostali nezaboravni filmovi i serije, te pregršt lijepih riječi koje su o njemu rekli njegovi suvremenici. Jedan od njih bio je i Ivo Škrabalo:

“Krešo Golik postao je velik umjetnik, jedan od najvećih što ga je hrvatska kultura iznjedrila u prošlom stoljeću, zato što je u prvom redu bio velik kao čovjek ‘bez konkurencije najbolji čovjek na svijetu’ (kako je to napisao Zvonimir Berković, poznat da nije nimalo izdašan u pohvalama). Golikova se dobrota prepoznavala po onoj njemu svojstvenoj skromnosti, zaziranju od bilo kakva isticanja, uz istodobnu susretljivost i skrb prema drugima, koji su u svakoj prilici mogli osjetiti toplinu njegove ličnosti. Takav je cijeloga svoga vijeka bio i prema svojim najbližima u obitelji i prema žiteljima svojih rodnih Fužina, baš kao i prema svojim studentima, a i svim suradnicima iz redova filmskih radnika, jer u međuljudskim odnosima nije pravio nikakvu razliku prema hijerarhiji. Krešo Golik i u osobnom je životu i u svojim djelima bio okrenut sudbinama običnih ljudi i njihovim zapretanim tjeskobama u životnoj rutini, pa je stoga volio i svoje junake, čak i kad im se na svoj dobroćudni način blago podsmjehivao. Ali, još i više, Krešo Golik bio je filmotvorac rijetke vrste koji je uvijek ne samo poštivao nego i volio svoju publiku. Ona mu je tu ljubav znala obilato i uzvratiti.”

U velikoj anketi magazina Hollywood, provedenoj krajem 1999. među hrvatskim filmskim kritičarima, Krešo Golik izabran je za najboljeg hrvatskog režisera svih vremena, a njegov najpopularniji uradak, komedija ‘Tko pjeva zlo ne misli’ (1970), najboljim filmom, kao i u svim anketama u zadnjih petnaestak godina. Kao malo koji hrvatski filmaš, Golik je zadobio najveću pozornost i priznanja i kritike i publike.

Komentiraj