Marko Ercegović

‘Sedam gravitacijskih prostornih crteža’ kipara Alema Korkuta

U prostoru Zbirke Richter na Vrhovcu do 30. rujna postavljena je izložba akademskog kipara Alema Korkuta, jednog od poznatijih hrvatskih kipara srednje generacije, izvanrednog profesora na zagrebačkoj ALU i autora koji je za svoj kiparski rad dobio brojne nagrade. Raznovrsna i iznimno poticajna umjetnička ostavština Vjenceslava Richtera ovaj put bila je nadahnuće za igre idejama i materijalima Alemu Korkutu koji je osmislio nove radove nadahnut paradigmatskim djelima Richterova opusa: gravitacijskim crtežima, sistemskim skulpturama i prostornim slikama.

SintArt započeo je 2010. i otad se izmjenjuju projekti kojima se uspostavlja dijalog novonastale produkcije pozvanog umjetnika i Richterove intelektualne i umjetničke ostavštine, promatranjem i proučavanjem oblikovnih i teorijskih postavki njegova djela. Od prvotne ideje da Zbirka Richter, uz uobičajenu ulogu čuvanja, istraživanja i prezentiranja građe, bude i centar za proučavanje konstruktivističke umjetnosti, ona je prerasla u živo središte nastanka i medijacije suvremene umjetnosti. Ideje grupe EXAT 51 („eksperimentalni atelijer“), čiji je Vjenceslav Richter bio jedan od osnivača, tako se najbolje nastavljaju u okrilju novog društveno-političkog, ekonomskog i kulturnog trenutka.

Kako u tekstu kataloga pojašnjava kustosica izložbe Nataša Ivančević, Korkutu je polazište za osmišljavanje radova bilo nekoliko paradigmatskih djela Richterova opusa. Video „Duga“, instalacija „Kapi“ i istoimeni video prikazuju daljnje konzekvence primjene gravitacijskog crteža, boja i rezultate njihova djelovanja u drugim medijima. Elementi instalacije „Kapi“ nastaju izlijevanjem epoksi smola s pigmentima čistih boja dugina spektra niz vertikalne osi prozirnih tankih cijevi. U sedam „Gravitacijskih prostornih crteža“ Korkut preuzima Richterova konstruktivna načela i materijal, ali je intervenciju na prozirnim plohama pleksiglasa djelomično prepustio rezultatu slučaja i silama gravitacije. Odabire čiste boje dugina spektra koje izlijeva po stranicama pleksiglasa, puštajući da same pronađu svoj put, stvarajući svojevrsni gravitacijski slikocrtež. Time povezuje konstruktivna načela kojima se Richter služi u gradnji kocaka s gravitacijskim crtežima, rezultata slučajnosti i igre. Tri Korkutove skulpture linijski istanjene mase, „Tri nade ili negiranje gravitacije“ također se bave pitanjem antigravitacije, ali uporabom mekog materijala – konopa. Autor napinje konop pomoću adiranja lukova i udlaga te stvara objekt efektne vizualne dinamike.

Zanimljivo je s koliko je ujednačene invencije Korkut uspostavio kreativan dijalog s Richterovom ostavštinom, otkrivajući upravo ovom izložbom da posjeduje jednako zaigrani, ludički te analitički pol pristupu umjetnosti. Pokazao je potpuno nove i neočekivane likovne mogućnosti, za koje se nadamo da neće biti završene ovim radovima.

Komentiraj