Bivši zatvorenik zloglasnih srpskih logora u Manjači i Omarskoj opisao je u svojoj autobiografiji ‘Deseta vrata pakla’ užase koje je prošao sa svojim tada 16-godišnjim sinom zbog ‘krive’ nacionalosti, a boji se da bi se krvava povijest BiH mogla ponoviti

Osim u Prijedoru, prošle srijede, 31. svibnja, Dan bijelih traka obilježen je i u Zagrebu. Započeo je promocijom autobiografskog romana 74-godišnjeg Rezaka Hukanovića „Deseta vrata pakla“ u Novinarskom domu u Zagrebu. Hukanović je bio logoraš srpskih logora Omarske i Manjače, ali je i novinar te aktualni glavni urednik i vlasnik Nezavisne televizije 101 iz Prijedora. Poslije promocije, s bijelim trakama oko rukava i uz pratnju televizijske kamere Hukanovićeve televizije, stotinjak sudionika u tišini se prošetalo od Novinarskog doma do Trga bana Jelačića. Tamo je završilo njihovo ovogodišnje okupljanje.

Dan bijelih traka evocira proglas pročitan prije više od 30 godina, 31. svibnja 1992. u ranim jutarnjim satima, na Radiju Prijedor. U njemu je bilo naloženo svim ne-Srbima, dakle, Bošnjacima, Hrvatima i ostalima, da kada izlaze iz svojih domova u javni prostor moraju oko rukava nositi bijele trake, kao što su Židovi tijekom nacističkog režima morali biti obilježeni. Osim toga, na prozore svojih domova morali su izvjesiti bijele platnene krpe. Kada je nakon šest mjeseci izišao iz srpskih logora, Hukanović je s obitelji preko Karlovca emigrirao u Norvešku. U Oslu je uređivao list za izbjeglice Moja BiH. Usput je zaradio i norvešku mirovinu. U Norveškoj je Hukanović napisao i roman „Deseta vrata pakla“, naslanjajući se na Danteovu „Božanstvenu komediju“. Roman je preveden na engleski, norveški, turski, njemački i talijanski jezik. Za englesko govorno područje predgovor mu je napisao nobelovac Elie Wiesel, a u Americi i Velikoj Britaniji roman je doživio tri izdanja.

Rezak Hukanović je 1971. godine u svom Prijedoru, tada pod pokroviteljstvom tiražnog zagrebačkog Večernjeg lista, neprekidno recitirao poeziju 45 sati i tako ušao u „Guinnessovu knjigu rekorda“. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine, a objavio je i pet zbirki poezije. I danas živi u Prijedoru.

NACIONAL: Što se to dogodilo 31. svibnja 1992. u Prijedoru te je ove godine obilježeno kao Dan bijelih traka i u Novinarskom domu u Zagrebu?

Tog datuma, 31. svibnja 1992. godine, u ranim jutarnjim satima bio je pročitan proglas na Radiju Prijedor. U tom proglasu bili su pozvani svi stanovnici ne-Srbi, dakle, Bošnjaci, Hrvati i ostali, da oko svojih rukava stave bijele trake, a na prozore svojih kuća i stanova izvjese bijela platna. Da apsurd bude veći, taj je proglas pročitala Senija Džafić, moja kolegica, Bošnjakinja s Radija Prijedor. Ne znam je li na to bila natjerana….