Procjenjuje se da je više od 1,7 milijuna Palestinaca raseljeno od početka sukoba između Hamasa i Izraela 7. listopada – uključujući i one koji su pobjegli iz Bosne tijekom ratova 1990-ih godina, a koji su sada prisiljeni vratiti se u europsku naciju.

Samir El-Barawy, tek oženjen Bosankom, napustio je Sarajevo 1991. godine. Regija je bila u kaosu – opsada bosanske prijestolnice trebala je početi. Vratio se kući u Gazu tražeći sigurno utočište od sukoba. Sada, tridesetak godina kasnije, prisiljen je napustiti svoju domovinu i pobjeći natrag u Bosnu.

Razgovarajući za AFP, sada 59-godišnjak objašnjava: “Ostavio sam sve, ali sam živ.”

Govorio je nekoliko dana nakon dolaska u izbjeglički centar u Salakovcu na jugu zemlje. Pobjegao je sa svojom obitelji iz njihovog doma u Beit Lahi, na sjeveru Gaze. Godine 1991. bio je jedan od mnogih Palestinaca koji su studirali u Sarajevu. Tada su bili dobrodošli u Jugoslaviju.

Kad se sukob rasplamsao, Sutkin otac potaknuo ih je da odu, govoreći im: “Ovdje će eksplodirati.”

Otišli su, zajedno sa svojom kćerkom Dalilom. Samir El-Barawy godinama je brinuo o plantaži jagoda u staklenicima – samo “500 metara od izraelske granice”. Poslovanje mu je išlo dobro i godišnje je izvozio tona voća, posebno za Europu.

Petog dana rata, izazvanog neviđenim napadom palestinskog islamističkog pokreta Hamasa na Izrael 7. listopada, letci koje je Izrael lansirao iz zraka pali su na Beit Lahiiju. “Rečeno nam je da idemo prema jugu preko ceste Salah ad-Din, koja prelazi Gazu”, objašnjava El-Barawy.

Njegova je obitelj potom provela nekoliko tjedana sklonjena u UN-ovoj školi, prije nego što su uspjeli, poput drugih dvojnih državljana i nekih ranjenih, napustiti enklavu pod ratom preko prijelaza Rafah prema Egiptu. Oko 240 ljudi je oteto u Izraelu tijekom napada Hamasa koji je uzrokovao smrt 1.200 ljudi, većinom civila, prema izraelskim vlastima. Od tada je Izrael prisegao da će “uništiti” islamistički pokret i bez prestanka granatirao Pojas Gaze.

Četvorodnevno humanitarno primirje u Gazi stupilo je na snagu u petak nakon dana izraelskih bombardiranja koja su ostavila više od 14,800 žrtava – među njima 6,150 djece – mrtvih i stotine tisuća raseljenih, prema vladi Hamasa.

Samirova i Sutkina kuća bila je meta “šestog dana rata”, kaže, dodajući: “Bilo je kao potres.”

Sa svoje dvije kćeri, jednom snahom i unucima, ukupno petnaestak osoba, napustili su mjesto koje su ponovno nazvali svojim domom. “Vidjeli smo tijela uz cestu, mrtve ljude u automobilima. Psi su lutali oko tijela. Bilo je jako puno snažnih mirisa”, kaže El-Barawy o putovanju prema sigurnosti. “Odlučili smo nikada se više ne vratiti tamo. Što god mi života preostalo, želim ga provesti u miru. Tamo više nema života”, rekao je.

Drugi raseljeni ljudi imaju malo više nade za budućnost Gaze i palestinskog naroda. “Vratit ću se čim rat završi”, kaže doktor Ahmed Shahin AFP-u.

Ovaj 55-godišnjak je evakuiran 16. studenog s grupom od nekoliko ljudi, sastavljene od Bosanaca i drugih. Shahin je prvotno mislio da se nikada neće vratiti u svoj dom u Jabaliji, na sjevernom području Gaze. Pedijatar, koji je studirao medicinu u Bosni 1990-ih, dobrovoljno je radio u bolnici na sjeveru Gaze kao što je sukob počeo. Vidio je neke strašne stvari – uključujući ženu ubijenu u devetom mjesecu trudnoće. “Napravili smo carski rez da spasimo njezino dijete. Majka je umrla od ozljede glave”, kazao je.

Uvjeti u bolnici vrlo brzo postali su nesigurni. “Nema lijekova, operacije bez anestezije, amputacije, nema vode za pranje, za sterilizaciju…”, kaže, piše Euronews.

Kako je rat napredovao, “dolazak tijela i ranjenih se intenzivirao”, i doktor više nije mogao izdržati. Dok je studirao u Bosni, dobio je bosansko državljanstvo pa je s ženom, njihove tri kćeri i 17-godišnjim sinom napustio dom koji su izgradili. Bježeći u stanju “potpune paralize”, odluka o odlasku bila je još teža.

Dom je također bio mjesto gdje je njihovo najstarije dijete Ali ubijeno raketom u srpnju 2014., tijekom prethodnog sukoba između Hamasa i Izraela. “Ali bi danas imao 23 godine”, kaže Shahin. “Ono što se događa u Gazi je globalna sramota”, kaže doktor zadržavajući suze i zaključuje: “Svijet gleda uživo uništavanje zgrada pune djece i žena, gleda krv koja teče dok je još topla – i ne radi ništa. To nije fer.”