Dana 26. ožujka 1756. godine usvojena je u Hrvatskom saboru zakonska odredba po kojoj se sve presude u slučajevima progona vještica i čarobnjaka moraju poslati carici i kraljici Mariji Tereziji na osobnu potvrdu. Dakle, hrvatski su sudovi i dalje mogli voditi procese protiv vještica, no prije izvršenja presude morali su tražiti dozvolu vladarice. Time se može reći da je Marija Terezija ograničila progon vještica u Hrvatskoj.

Marija Terezija na taj je način željela spriječiti zloupotrebe vještičjih progona u Hrvatskoj. Nijedna žena više nije mogla biti spaljena bez njenog pristanka. Marija Terezija i sama je vjerovala u vještice, no bila je svjesna da sudovi mogu činiti greške i osuđivati nevine žene na smrt. Zanimljivo je da su procese protiv vještica vodili i civilni sudovi i inkvizicija u okviru Crkve.

Spaljivanje vještice bijaše javno i obično se događalo na glavnim gradskom trgu ili raskrižju puteva. Osuđenicu bi privezali za stup i oko nje naslagali klade, grane i sijeno, a zatim bi zapalili vatru i osuđenica bi umrla u teškim mukama. Spaljivanju je prethodilo gnjusno suđenje i vođenje zapisnika koji i danas leže razbacani po različitim arhivama.