Dana 23. kolovoza 1942. godine započela je Bitka kod Staljingrada, jedna od najznačajnijih i najkrvavijih bitaka Drugog svjetskog rata. Bitka je bila prekretnica rata na Istočnom bojištu, a po nekima i cijelog rata, jer je njome Nijemcima zadan odlučujući udarac te je od tog trenutka inicijativa uglavnom bila na strani Saveznika, a ne Osovine kao što je dotad bio slučaj.

Staljingrad (danas Volgograd) bio je jedan od najvažnijih industrijskih gradova Sovjetskog Saveza, a protezao se uz obale rijeke Volge. Nijemci su započeli napad na grad kako bi presjekli prometne veze između sjevernog i južnog dijela SSSR-a te osigurali bok snaga koje su prodirale prema naftom bogatom Kavkazu. Nadalje, grad je bio važan iz propagandnih razloga upravo jer je nosio Staljinovo ime.

Nijemci su za osvajanje grada angažirali 6. armiju i 4. oklopnu armiju kao i velik broj vojnika iz oružanih snaga drugih zemalja (Rumunjske, Italije, Mađarske). U sklopu njemačkog Wehrmachta borili su se i hrvatski vojnici. Bio je to tek početak strašne petomjesečne bitke u kojoj je sudjelovalo 2,2 milijuna vojnika, desetci tisuća topova, te tisuće tenkova i aviona. Poginulo je, ranjeno ili nestalo više od 700.000 osovinskih i više od 1,1 milijuna sovjetskih vojnika, no sasvim točan broj žrtava ove strašne bitke neće se s potpunom sigurnošću moći nikada utvrditi.