Dana 13. veljače je iz Engleske poletjelo 245 bombardera tipa Lancaster iz sastava 5. britanske bombarderske flote. Njihov cilj: Dresden. U to vrijeme grad je imao oko 630.000 stanovnika, plus još stotine tisuća izbjeglica. Strateški i ekonomski grad je u osnovi bio beznačajan za daljnji tijek rata koji je u to vrijeme već bio odlučen.

U 21.39 sati su počele zavijati sirene u gradu na Labi. U svega 23 minute je bačeno oko 3.000 teških bombi, 250 zapaljivih bombi za razaranje čeličnih konstrukcija i oko 400.000 “običnih” zapaljivih bombi. Grad koji su zbog njegove arhitektonske ljepote zvali i “Firenza na Labi” je spaljen do temelja.

Centar grada je doslovno spržen. Plamen je bio tako velik da su britanski piloti kasnije izjavili da su ga vidjeli već iz udaljenosti od 320 kilometara i s visine od 6.700 metara. Vrućina plamena je bila takva da je rastalila apotekarsko staklo koje je bilo smješteno u podrumima. U dva britanska vala napada i jednom trećem koji su izveli američki bombarderi u potpunosti je uništeno 15 kvadratnih kilometara grada.

U razaranju Dresdena su sudjelovale stotine britanskih i američkih pilota, ali glavnu je riječ imao britanski glavni zapovjednik Royal Air Forcea (RAF) general Arthur Harris. On je bio najvažniji Churchillov čovjek zadužen za masovno bombardiranje nacističke Njemačke, što je bilo sredstvo za demoraliziranje neprijatelja.