Dana 8. veljače 1984. u Sarajevu su otvorene 14. Zimske olimpijske igre. Posebno su brojni bili Amerikanci, a najpoznatiji njihovi mediji su izvještavali ne samo o sportu, već ih je zanimalo i mnogo toga više.

Tako je New York Post pisao: “Jedan od deset Jugoslavena poginuo je u Drugom svjetskom ratu i jedan od sedam Sarajlija, a od 50 tisuća Židova ostalo je samo 200 obitelji. Ali poslije razaranja, čeličnom voljom partizana i Josipa Broza Tita, podignuta je nova zemlja.” CNN je također pratio: “Jugoslavija je povijesn i zemljopisno bila razmeđa Istoka i Zapada, te je sigurno strašno teško s takvim položajem biti tako nezavisan, tako svoj i s tako divnim narodom”.

Otvaranje igara pratilo je oko 60.000 gledatelja na stadionu Koševo, a procjenjuje se da je ukupan broj gledatelja u svijetu bio oko 2 milijarde. Sarajevo je tako postalo centar medijskog interesa. Na Igre je stigao rekordan broj od 2500 sportaša i njihove pratnje i preko 7000 medijskih djelatnika. Putovanje baklje započelo je u Olimpiji, a kroz Jugoslaviju je proputovalo u dvije rute, zapadnoj (Split, Ljubljana, Zagreb) i istočnoj (Skopje, Novi Sad, Beograd). Završni nositej baklje, od njih 1600, bila je umjetnička klizačica Sandra Dubravčić.

Igre su protekle u prijateljskoj atmosferi, za koju su najzaslužniji bili ljubazni domaćini. U sportskom aspektu su dominirali Istočna Njemačka (24 medalje) i SSSR (25 medalja)) te su između sebe kući odnijeli gotovo polovicu svih medaja. Domaćinima je posebno bilo drago što je slovenski alpski skijaš Jure Franko osvojio srebrnu medalju u veleslalomu – prvu medalju koju će Jugoslavija dobiti na zimskim olimpijadama. Franka su Sarajlije na skijalištu bodrile s transparentima na kojima je pisalo “Više volimo našeg Jureka, nego domaćeg bureka”.