Dana 11. studenog 1993. umro je glumac Dragomir Bojanić Gidra (60). Naglo je obolio od raka jetre, no u bolnici je do zadnjeg trenutka zabavljao ostale bolesnike, pa i liječnike na dežurstvu. Njegova kćer je pričala kako su medicinske sestre njezinom ocu švercale cigarete, a on je pušio i pričao svoje fore. U tmurnim ratnim vremenima sjedili su s njim, a on se šalio se s njima svake večeri te ih tako uveseljavao. Do zadnjeg daha. Simbolično je otišao tako čovjek koji je smislom za humor osvojio cijelu regiju, a čini to i danas. Čak i kada je najviše patio, prikrivao je to smijehom i šalama.

A život ga nije mazio ni na njegovu početku. Rođen je 1933. u Kragujevcu. Majka mu je bila profesorica Ženske gimnazije, a otac oficir Kraljeve garde. Majka mu je umrla od tuberkuloze, a otac je uhapšen netom nakon Drugog svjetskog rata. Gidra se sjećao noći u kojoj su mu odveli oca. Rijetko je pričao o tome, ali to je bila ključna epizoda koja će potpuno promijeniti život i poslije koje će ostati siroče. Otac se nije borio ni na čijoj strani, čuvao je Oplenac, mauzolej srpske i jugoslavenske kraljevske kuće Karađorđević. Gidra se i sjećao kako je nosio sendviče stražaru da bi ih ovaj odnio njegovom ocu. Kada se trećeg dana stražar pojavio u očevom šinjelu, Gidra je shvatio da su mu ubili oca. I on je sa devet godina ostao na ulici.