Dana 9. srpnja 2001. je Goran Ivanišević osvojio prestižni Wimbledon teniski turnir u Velikoj Britaniji. U finalu je pobijedio Australca Patricka Raftera, svojedobno prvog igrača svijeta, rezultatom 6:3, 3:6, 6:3, 2:6, 9:7. Meč je trajao nešto više od tri sata. Ivaniševićeva je pobjeda još značajnija ako se zna da je u to doba imao problema s ozljedom ramena, zbog čega je proteklih godina pao na 125. mjesto na ljestvici najboljih igrača svijeta (7 godina prije, 1994., bio je drugi najbolji svjetski igrač).

Goran Ivanišević prije te pobjede već je triput igrao u finalu Wimbledona i sva tri puta je izgubio, 1992. od Agassija, a 1994 i 1998. od Samprasa. Zbog ta tri poraza u finalu mnogi su mislili da mu nije suđeno osvojiti Wimbledon, ali je ipak uspio i pokazao da se ustrajnost isplati. Fotografije i snimke zadnjeg, pobjedonosnog poena nakon kojeg se Ivanišević bacio na leđa, plače kao malo dijete, danima su obilazile svijet. Potom njegovo trčanje preko strmih tribina da bi stigao do oca Srđana, te primanje pokala… sve to izgledalo je toliko sretno, euforično, a pritom toliko ljudski. Ivanišević je tih dana bio svjetski ljubimac.

Inače, prije početka turnira Ivanišević je u svoju sobu zalijepio poster najboljeg hrvatskog košarkaša Dražena Petrovića koji je tragično stradao u prometnoj nesreći 1993. godine. Sam je priznao da je “s Draženom svako jutro razgovarao…”. Nakon senzacionalne pobjede trijumf je posvetio upravo Draženu Petroviću.