Predstavljamo Manuela Martića – novo ime u svlačionici Inter-Zaprešića

Austrija nastavlja biti nepresušno vrelo igrača našeg porijekla za prvu HNL. Praktički nema roka da netko ne dođe tražiti sreću u našim klubovima od tamo, bilo u mladim, bilo u seniorskim kategorijama. Takav je slučaj i s novim igračem Intera, Manuelom Martićem, koji je sa zaprešićkim prvoligašem potpisao ugovor do 15. lipnja ove godine.

Radi se o 1.93m visokom defenzivnom veznom, rođenom 15.8.1995. godine u Austriji. Trenirati je počeo jako mlad, u klubiću ASV Behamberg-Haidershofen, ali s 10 godina prelazi u obližnji Steyr i trenira sa SK Vorwärts. Nekad prvoligaš, kojeg je u Bundesligi vodio i Otto Barić, u 2001. je morao kretati ponovno, iz osme lige, a tada je još bio u šestoj. Martić je napredovao kroz njihove kategorije jako brzo. S 15 godina već postaje standardan u sedmoligaškim rezervama, ali već tad skuplja i prve nastupe za četvrtoligašku prvu ekipu. Iako je rano počeo, Manuel se nije odmah ustalio u prvoj ekipi – moguće i jer je morao propustiti većinu sezone 2012/13, ali se na kraju, kao izlazni junior i posebno, na svoje prvo seniorsko proljeće, ustalio. Kako bilo, Martić je, prije svoje 20. godine, skupio preko 100 seniorskih nastupa! Točnije, 38, uz jedan gol u trećoj i četvrtoj ligi, te još 74 uz čak 31 gol u sedmoj i osmoj ligi.

To je bilo dovoljno da ga primjeti i na ljeto 2015. dovede prvoligaš, St. Pölten točnije. Naravno, tamo nije mogao odmah očekivati seniorski nogomet. Kraj iskusnijeg dvojca Ambichl-Mader nije imao previše šanse doći dalje od klupe. Nije imao ni sreće – kad je počeo dobivati prve minute, u rujnu, zbog lumbaga je morao propustiti 1.5 mj. Na proljeće, dok mu je ekipa osvajala prvenstvo i plasirala se u austrijsku Bundesligu, igrao je s trećeligaškim rezervama. Ipak, tamo je dovoljno pokazao da, iako u 2. ligi nije igrao, u Bundesligi može igrati – kroz sezonu 2016/17 se malo-pomalo ustalio u ekipi i stao na Maderovo mjesto. Međutim, to će mu biti, s 23 nastupa i 2 gola, najuspješnija sezona u karijeri. U 2017/18, naime, nije mogao zadržati svoj status. Što zbog niza poraza, što zbog promjene trenera, pada na klupu, a kad se vratio s nje, opet ga zaustavlja ozlijeda gležnja.

Premda razvoj sezone nije to dao naslutiti, njegovim povratkom u zadnjih nekoliko kola, St. Pölten se digao i, na kraju, uz ključnu Martićevu ulogu u razigravanju za ostanak u ligi, “preživio”. Dovoljno da, istekom ugovora, dobije poziv od bečkog Rapida, koji ga je, unatoč klupi i ozlijedama, navodno pratio neko vrijeme i koji je tražio partnera Dejanu Ljubičiću na zadnjem veznom, te potpisuje na dvije godine. Ukupna mu je bilanca kroz tri sezone u Svetom Hipolitu bila 43 nastupa, tri gola i 5 asistencija za seniorsku i 30 nastupa, uz 4 gola za rezervnu ekipu.

U novom se klubu na ljeto 2018. našao u startu iza Ljubičića i kapetana Schwaba, međutim, na jesen se ustaljuje u prvih jedanaest, te je Schwab vraćen na ofenzivniju poziciju. Tako dobiva i priliku startati u pobjedama protiv moskovskog Spartaka i Rangersa u Europa ligi. Međutim, idila nije dugo trajala i unutar Rapida se brzo našao u slobodnom padu. Klub je igrao loše u ligi, i na kraju se polusezone našao tek na 9. mjestu ljestvice. Nezamjenjivom se Ljubičiću na polusezoni na Martićevoj poziciji pridružio i bivši igrač Rijeke Srđan Grahovac te odmah izbacio Martića iz prve postave. Klub ga se gledao riješiti na ljeto već, ali ponudu iz Portugala Martić navodno ne prihvaća. Svejedno, praktički je otpisan. Zbog ozljede Ljubičića nalazi se u kadru u 3. kolu i ulazi zadnjih dvadesetak minuta, ali iza toga minute nalazi samo u rezervama. Rapid, puno ozbiljniji nego prošle sezone, je opet radije birao povući Schwaba defenzivnije, ili dati priliku mladim reprezentativcima Velimiroviću i Schusteru, nego dati Martiću priliku. Već se u prosincu znalo da će ga se klub pokušati riješiti i prije isteka ugovora. Od ljeta 2018. u Beču je došao do tek 16 nastupa za prvu i 4 nastupa za drugu ekipu.

Martiću prilagodba na hrvatski nogomet ne bi smjela predstavljati veliki problem, a dosad je skupio pristojnu minutažu i iskustvo na najvišoj austrijskoj razini, ali se opet, s druge strane, nigdje nije u potpunosti etablirao, i zadnjih godina gotovo da nije igrao. Na njemu je, na kraju, da dokaže da je ovo potonje slučajnost.

Komentiraj