Koliko god bio snažan potres koji je 22. ožujka 2020. godine nanio veliku štetu Zagrebu a posebno gradskoj jezgri, ipak šteta na zgradama nije bila razorna kakva je bila, primjerice, nakon potresa 1880. godine. Taj potres često se spominje kao posljednji jaki koji je pogodio Zagreb.

Nakon tog potresa je zapravo procvala gradnja pa je unatoč tragediji koju je prouzročio, donio i dosta toga dobroga i promijenio vizuru glavnoga grada Hrvatske, po kojoj je Zagreb danas prepoznatljiv.

Povjesničarka umjetnosti Snješka Knežević rekla je da je taj potres bio uzrok formiranja Gornjeg i Donjega grada kakve imamo danas te je podsjetila na fragmente knjige povjesničara Gjure Szabe u kojima on opisuje deset sekundi potresa 1880. godine:

“Sve je to kao jučerašnje jasno u mojoj duši: deset je sekunda potresa vječnost: svatko može i sada ogledati na satu i osjetiti što znači deset sekunda jake trešnjave. A trešnja traje polako i dalje kroz mjesece, da, kadšto opet udari jače, pa zatutnji opet i te kako jako. Panika, lutanje ulicama, bijeg iz Zagreba, ali odmah i revan rad: dolazi četa pionira iz Ptuja, nastani se u tvornici parketa, pretražuju se stanovi i kuće, brine se za sve, da ne poskupi, zatvara se plin. I pomalo se sve vraća k radu, pa se sve smiruje, kad se pokazalo da je katastrofa istinabog velika, ali ni stoti dio onoga što se pričalo. A pomalo se pokazalo da je zapravo samo ono propalo što već i onako nije valjalo, pokazalo se da će se kod mnogih sgrada dati izliječiti nevolja s mnogo manje troška. Tako je donekle i u tom bio naš zagrebački potres nekako povoljniji za Zagreb od drugih gdje se na oporavak više i nije moglo pomišljati.”