POLITIKA KREIRANJA CIJENA: Zašto megajahte umjesto u Hrvatskoj milijune za gorivo ostavljaju u Crnoj Gori

Navigare istražuje što Hrvatska može poduzeti kako bi megajahte koje milijune eura troše u Crnoj Gori, jer je ondje gorivo za privatne jahte oslobođeno plaćanja poreza i trošarina, privukla da se opskrbljuju u Hrvatskoj

Vlada Crne Gore prije nekoliko godina donijela je odluku o oslobađanju od poreza i trošarina gorivo za privatne jahte, odnosno vlasnička plovila za odmor i rekreaciju, što za posljedicu ima činjenicu da većina megajahti kojih je unazad nekoliko godina sve više na Jadranu, gorivo toči u susjednoj državi. Luksuznim jahtama su u Crnoj Gori na raspolaganju tri punkta – marina Porto Montenegro u Tivtu, luka Bar i marina Bar – na kojima mogu svoje rezervoare napuniti ‘’tax free’’ derivatima jeftinijima i do 45 posto od komercijalnih cijena, nakon čega ti brodovi kreću na plovidbu Jadranom. Može li Hrvatska i što poduzeti kako bi dio tih jahti privukla na svoje crpke i kako bi bogatu klijentelu na tim brodovima motivirala da osim kupovine goriva na našoj obali dodatno potroše i u našim ugostiteljskim objektima, klubovima, muzejima ili pak na brojne druge sadržaje koje Hrvatska nudi?

Andrija Šimić, osnivač i direktor pomorske agencije Simmor iz Rijeke koja već godinama pruža usluge vrlo zahtjevnoj klijenteli na sve brojnijim megajahtama, kaže kako je odluka o oslobađanju privatnih plovila, pa tako i megajahti od plaćanja poreza i trošarina na gorivo Crnoj Gori definitivno donijela dodatnu dobit. „Da to nisu učinili, Crna Gora, iako je predivna zemlja, ne bi bila toliko atraktivna za megajahte. Crnogorska vlada svoju računicu bazira na porezu na dobit, a ne na PDV-u, ali i na stavu da će se takva jahta u Crnoj Gori zasigurno zadržati duži period, da će uz gorivo nabaviti i hranu i neke dodatne potrepštine te da će gosti i posada potrošiti određene iznose u restoranima, resortima i ostalim mjestima za zabavu. Uvjeren sam da je to računica koja ima smisla. No ulaskom Crne Gore u Europsku uniju to će automatizmom prestati“, objasnio je Šimić za Navigare. Dodao je kako Crna Gora ne radi nikakvu razliku u veličini plovila kojima se odobrava oslobađanje od plaćanja poreza i trošarina na gorivo, odnosno da ‘’tax free’’ gorivo mogu kupiti sve privatne i komercijalne jahte, uz jedan uvjet: da nakon ukrcaja goriva napuste teritorijalne vode Crne Gore.

Andrija Šimić, direktor agencije Simmor iz Rijeke, vjeruje da su benefiti prilikom kupovine goriva vrlo snažan mamac koji privlači jahtu da dođe na neku destinaciju i da pritom potroši 10 puta više novca no što je koštalo gorivo. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Od predstavnika luksuzne marine Porto Montenegro pokušali smo doznati kakve sve benefite njihova marina koristi na račun ponude goriva bez poreza i trošarina za privatna plovila i koliko se nakon odluke crnogorske vlade povećao broj dolazaka megajahti koje koriste njihove usluge, no iz tivatske marine nisu bili raspoloženi te podatke podijeliti s Navigareom. Može li se, dakle, iz činjenice da je Crna Gora ukinula poreze i trošarine na gorivo za privatne jahte izvesti zaključak da je susjedna zemlja zapravo iskoristila činjenicu da nije članica EU-a i time stvorila nelojalnu konkurenciju Hrvatskoj? Ili će prije biti da se Hrvatska naprosto nije snašla i nije adekvatno odgovorila na potez crnogorske vlade? Iz Šimićeva se odgovora može iščitati kako je on skloniji ovom drugom zaključku, iako priznaje da su Hrvatskoj članstvom u Uniji ruke na određeni način vezane, pa se zbog toga opet vraćamo na prvu konstataciju o snalažljivosti crnogorske vlade. Šimić kaže: „Slažem se da je činjenica da Crna Gora nije članica EU-a pomogla da njihova vlada donese regulativu kojom je privatne jahte oslobodila plaćanja taksi i trošarina. No to im ne trebamo zamjeriti. Sličnu bi odluku donio svatko na njihovu mjestu. U modernom se kapitalizmu koristi svaki slobodan prostor da bi se ostvarila zarada, pa ako se to radi legalno treba čestitati svakome tko je pronašao i znao iskoristiti takav prostor. Crna Gora nam nije nelojalna konkurencija, oni imaju svoju priču i smjer plovidbe. Mi smo, s druge strane, dio Europske unije, naša pravila igre su drugačija, u kojem ćemo smjeru fiskalno ploviti ne određujemo sami, nego za nas odlučuje 27 ‘kapetana’“. On ipak vjeruje da je Hrvatska u ovom segmentu turizma na pravom putu i da su pred našim turističkim djelatnicima vrlo zanimljiva vremena te da će nam kao članici Unije biti puno lakše ploviti po nemirnom moru.

Megajahte zahtijevaju veće gatove za prilaz crpki za gorivo, veće dubine, znatno veći prostor za prilaz i manevriranje, ali i bržu opskrbu gorivom. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Kada je pak riječ o mogućnosti da i Hrvatska donese sličnu odluku o oslobađanju poreznih i trošarinskih davanja za gorivo za velika plovila za rekreaciju u privatnom vlasništvu, iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, na čijem je čelu ministar Tomislav Ćorić, upozoravaju da je Hrvatska članica Europske unije te bi se, kako tvrde, takav potez smatrao nedopuštenom potporom. Osim toga, tvrde u Ministarstvu, odluka o oslobađanju megajahti od plaćanja poreza i trošarina na naftne derivate bila bi u suprotnosti s okolišnom politikom održivih goriva u prometu kakvu je zacrtao EU. U Carinskoj upravi razloge zbog kojih Hrvatska nije u poziciji donijeti sličnu odluku kojom bi se išlo na ruku vlasnicima megajahti objašnjavaju nešto konkretnije. U njihovu se odgovoru na pitanje Navigarea je li Hrvatska razmatrala sličnu odluku kako bi i s financijske, a ne samo turističke strane privukla megajahte na našu obalu, navodi kako je trošarinsko oporezivanje energenata i električne energije na razini EU-a regulirano Direktivom Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. te je odredbe te Direktive u svoje nacionalno trošarinsko zakonodavstvo prenijela i Hrvatska.

„Odredbe Direktive obvezuju oslobađanje od poreza energente koji se isporučuju za uporabu kao gorivo pri plovidbi unutar vodenih putova Zajednice (uključujući ribolov), osim privatnih plovila za rekreaciju, i električnu energiju proizvedenu na plovilu“, stoji u odgovoru Carinske uprave. Pojam „privatnih plovila za rekreaciju”, objašnjavaju, odnosi se na sva plovila koja koriste njihovi vlasnici, fizičke ili pravne osobe koje se njima koriste najmom ili na neki drugi način, za potrebe različite od poslovnih, naročito različite od prijevoza putnika ili roba ili usluga uz naknadu, ili za potrebe javnih tijela. Drugim riječima privatna plovila, odnosno megajahte, nemaju pravo na oslobađanje od plaćanja poreza i trošarina na gorivo.

 

Odluka o oslobađanju megajahti od plaćanja poreza i trošarina na naftne derivate bila bi u suprotnosti s okolišnom politikom održivih goriva u EU-u

 

S druge pak strane, tumače iz Carinske uprave, to pravo imaju „plovni objekti i plovila koji se koriste za gospodarske svrhe, jahte sa stalno ukrcanom profesionalnom posadom kojima se izravno i isključivo obavlja gospodarska, odnosno komercijalna djelatnost smještaja gostiju uz plaćanje naknade“. U takva plovila spadaju ribarski brodovi, brodovi trgovačke mornarice, brodovi obalnog linijskog prometa te kruzeri i megakruzeri. Svi oni u Hrvatskoj mogu točiti gorivo bez plaćanja poreza i trošarina. „U odnosu na navedeno, Republika Hrvatska u obvezi je osloboditi od plaćanja trošarine na energente isključivo plovne objekte i plovila koji se koriste za gospodarske svrhe te bi svako drugo oslobođenje bilo izravno suprotno pravnoj stečevini EU-a. Napominjemo i kako je predmetna tematika dio stalnog monitoringa EU-a“, stoji na kraju odgovora Carinske uprave.

S takvim se odgovorom slaže i kapetan Šimić koji kaže kako Hrvatska, s obzirom na to da je članica EU-a i obvezna je poštovati njezina pravila i zakone, ne treba forsirati oslobađanje od plaćanja poreza i trošarina za gorivo za privatne jahte jer prostora, s obzirom na obvezu poštovanja Direktive, u tom smjeru nema. No tvrdi da se bogata klijentela na takvim luksuznim plovilima u Hrvatsku može privući na druge načine. „Prostora za privlačenje privatnih jahti definitivno ima jer ne treba smetnuti s uma da su od 100 najvećih i najskupljih megajahti na svijetu njih čak 70 posto registrirane kao privatna plovila. Njihova potrošnja goriva je golema, govorimo o milijunima litara, tako da je prilika za zaradu države vrlo velika. Osim toga, u Direktivi 2003/96/EZ, koja s jedne strane brani oslobađanje od plaćanja poreza i trošarina na gorivo privatnim plovilima za zabavu i rekreaciju, također piše da državama članicama treba dozvoliti primjenu određenih drugih oslobođenja ili sniženih razina oporezivanja kad to ne utječe na pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i ne uzrokuje narušavanje konkurentnosti, što znači da prostora itekako ima, samo ga treba na pravi način iskoristiti“, objašnjava Šimić.

Za opsrbljivanje jedne megajahte gorivom, potrebno je i nekoliko cisterni; arhivska snimka prikazuje Inine cisterne koje opsrkbljuju megajahtu Eclipse u vlasnistvu Romana Abramoviča u Dubrovniku. FOTO: Grgo Jelavic/PIXSELL

Podizanje konkurentnosti Hrvatske kao destinacije za megajahte se, kaže on, može razmotriti tako da se za opskrbu jahti gorivom utvrdi mogućnost korekcije cijene koja bi iz cijene goriva isključila parafiskalne namete poput primjerice naknade za ceste i autoceste, naknade za željeznice te naknade za Hrvatsku agenciju za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata. Takva bi isključenja nepotrebnih nameta, tvrdi Šimić, smanjila krajnju cijenu derivata i umanjila udio PDV-a u ukupnoj cijeni litre goriva za potrebe opskrbe brodskih spremnika. „Naime, plovila kroz obaveznu ‘vinjetu’ koju plaćaju sve jahte koje iz inozemstva ulaze u hrvatske teritorijalne vode, plaćaju i održavanje pomorskih plovnih puteva i pomorsku infrastrukturu, pa je naknada za ceste i autoceste ili željezničku infrastrukturu bespredmetna u tom kontekstu“, zaključuje naš sugovornik.

Šimić čvrsto vjeruje kako je mogućnost korištenja određenih benefita prilikom kupovine goriva vrlo snažan mamac koji privlači jahtu da dođe na neku destinaciju i da pritom potroši 10 puta više novca nego što je koštalo gorivo te da bi Hrvatska trebala pronaći način kako u okviru obveza i zakona EU-a iskoristiti mogućnost i ponuditi vlasnicima privatnih plovila gorivo po nižim cijenama. „Pametne glave bi se trebale sastati i naći način kako da u ovo vrijeme kada nas bogata klijentela prepoznaje kao savršenu i sigurnu turističku destinaciju ovom najvažnijem i najskupljem segmentu turizma dade dodatan vjetar u leđa. Mislim da bismo se kao država odrekli malo toga, a dugoročno na ekonomskom planu dobili bismo jako puno. Luksuzne megajahte na našu obalu donose glamour kakav nijedan drugi oblik turizma ne može donijeti, one nam donose priliku koju trebamo iskoristiti kako bi taj oblik turizma postao konstanta na našim prostorima“, objasnio je Šimić.

 

‘Porto Baroš će imati kapacitet 260 vezova, a predviđeni broj vezova temelji se na prosječnoj duljini plovila od 19 metara’, kaže Kristijan Pavić

 

No ima li Hrvatska uopće uvjete, odnosno prostor i potrebnu infrastrukturu za prihvat megajahti i gigajahti, odnosno plovila od 50, 60 pa do 180 metara dužine? Primjerice, najveća luksuzna superjahta u ovom trenutku na svijetu je 180 metara duga privatna jahta Azzam, u vlasništvu šeika Khalifa bin Zayed Al Nahyana, predsjednika Ujedinjenih Arapskih Emirata, a hrvatskom obalom sve češće krstare i megajahte poput 165 metara duge Eclipse ruskog multimilijardera Romana Abramoviča koju smo u rujnu zatekli pred zidinama Dubrovnika. Jedna jahta od 80 ili 100 metara dužine u svoje rezervoare može prihvatiti od 100 do 150 tisuća litara goriva, što drugim riječima znači da i infrastruktura mora biti prilagođena zahtjevima takvog plovila. S obzirom na njihovu veličinu, megajahte zahtijevaju veće gatove za prilaz crpki za gorivo, veće dubine uz pristane, znatno veći prostor za prilaz i manevriranje, ali i bržu opskrbu gorivom, odnosno veći protok goriva u minuti u odnosu na standardne crpke. Osim toga, vez u marini mora biti sposoban osigurati napajanje megajahte električnom energijom višestruko veće snage nego što je velika većina hrvatskih marina u ovom trenutku u stanju ponuditi.

Šimić se slaže da vrlo mali broj marina i benzinskih crpki za nautičare može osigurati prihvat takvih plovila. „Naša infrastruktura nije pratila ogroman razvoj jahtinga u zadnjih dvadeset godina, ali ako nas to može donekle utješiti, vrlo je slična situacija i u zemljama našeg okruženja koje su nautiku razvijale u 80-im i devedesetim godinama. Mislim da ni najveći vizionar prije 30 godina, kada je jahta od 30 metara bila prava rijetkost, nije mogao predvidjeti da će 2021. ploviti jahte od 180 metara dužine“, kaže Šimić. Zato je danas, kaže, teško objasniti kapetanu jedne superjahte da je prosječni protok goriva na našim obalnim pumpama 40 litara u minuti, a on očekuje protok od 500 ili čak 800 litara u minuti. „Doduše, ljepota naše obale nekako gurne u drugi plan sve probleme vezane uz infrastrukturu, pa su i jahtaši, posebno oni zahtjevniji koji pristižu na većim plovilima, spremni progledati nam kroz prste. No to neće trajati vječno. Jahtaši će biti strpljivi ako vide da smo mi spremni u dogledno vrijeme napraviti tražene promjene“, posve je konkretan Šimić. On upozorava da će sve nove marine koje će se u budućnosti graditi u Hrvatskoj morati u svoje planove ukalkulirati i novo stanje na tržištu i da će imati obvezu izgraditi infrastrukturu za veće brodove i zahtjevniju nautičku klijentelu. „U suprotnom će već nakon otvaranja biti zastarjele. Ulaganja moraju biti velika, ali sam čvrsto uvjeren da će dugoročno ona biti isplativa. Napokon imamo takvu vrstu jahti i klijentele koja dolazi tijekom cijele godine, u prilici smo im ponuditi mogućnost da im hrvatska obala postane cjelogodišnja destinacija i bila bi doista šteta odreći se takvih klijenata. Zato trebamo napraviti sve što je u okvirima važećih zakona i propisa Europske unije da ih privučemo što više jer je njihova ekonomska moć neograničena“, zaključio je Šimić.

Predsjednik Uprave ACI-ja Kristijan Pavić za Navigare je potvrdio da će Porto Baroš, odnosno buduća ACI marina Rijeka, biti marina s prestižnih pet sidara koja će svoja vrata, između ostalog, otvoriti upravo megajahtama. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Stvari se, izgleda, ipak kreću nabolje, jer je u svibnju ove godine tvrtki ACI-Gitone, iza koje stoje domaća tvrtka ACI i njemačka tvrtka Lürssen, jedan od najpoznatijih proizvođača luksuznih megajahti u svijetu, dodijeljena koncesija za izgradnju moderne marine za prihvat velikih jahti Porto Baroš u Rijeci. Predsjednik Uprave ACI-ja Kristijan Pavić za Navigare je potvrdio da će Porto Baroš, odnosno buduća ACI marina Rijeka, biti marina s prestižnih pet sidara koja će svoja vrata, između ostalog, otvoriti upravo i megajahtama. „Marina će imati kapacitet 260 vezova, a predviđeni broj vezova temelji se na većim plovilima, tj. na prosječnoj duljini plovila od 19 metara. Također, uz izmjenu prostorno-planske dokumentacije Grada Rijeke, Natječaj za koncesiju na pomorskom dobru u svrhu izgradnje i gospodarskog korištenja luke posebne namjene – luke nautičkog turizma Porto Baroš, propisao je mogućnost proširenja marine i na dio Putničke luke, na potezu od Rive Boduli do De Fraceschijeva gata, odnosno bunkera“, kazao je Pavić. Taj dio luke, objasnio je, može primiti znatno veća plovila te su u njemu već sada smještene brojne velike jahte. „Čim okolnosti to dozvole, u planu je proširenje marine koje će omogućiti prihvat većeg broja megajahti i u tom smjeru želimo dalje pozicionirati marinu. U svakom slučaju, vjerujemo da će marina uz mnoštvo sadržaja i visoku kvalitetu usluga koje će nuditi te izuzetno povoljni geoprometni položaj, odnosno blizinu emitivnim tržištima znati privući i zadržati i najzahtjevniju klijentelu, a Rijeku i riječku regiju snažno pozicionirati na nautičkoj karti svijeta“, naglasio je Pavić. Nadajmo se stoga da će buduća marina u Porto Barošu biti tek prva u nizu sličnih investicija u nove, modernije marine prilagođene novoj generaciji nautičara koji ne traže samo siguran vez, već i puno više. A Hrvatska im to zasigurno može pružiti.

Komentiraj